Šiitska skupina uvijek je koristila nemire za postizanje političke i vojne dobiti. Ono što ostaje za vidjeti jest to koliko će ova strategija biti korisna u rješavanju posljedica nastalih prošlotjednim eksplozijama, usred sve većih poziva na to da se smanji moć organizacije.
Libanonska vlada podnijela je ostavku u ponedjeljak, manje od sedmicu dana nakon što je smrtonosna eksplozija u luci Beirut odnijela živote gotovo 160 ljudi, a uzrokovala ozljede više od 6.000.
To se dogodilo nakon masovnih demonstracija koje su nastale u subotu i nedjelju, u kojima su prosvjednici pozvali vladu, koja uključuje šiitsku skupinu Hezbollah na odstupanje; u isto vrijeme, na Trgu mučenika pojavili su se bijesni prosvjednici koji su iznijeli omče, koje su trebale poslužiti kao simbol za rušenje trenutne vlasti, odnosno vješanje političara, koje prosvjednici, zbog njihovog mita i korupcije, drže glavnim odgovornima za prošlotjedne eksplozije u luci.
Hassan Nasrallah, šef Hezbollaha, bio je jedan od figurativnih likova koji su ”visjeli” na trgu; prosvjednici su čelniku grupe poslali jasnu poruku kojom su mu priopćili kako njegova vladavina u političkoj areni Libanona više nije potrebna.
DOLJE HEZBOLLAH?
Nezadovoljstvo s Hezbolahom počelo je puno prije eksplozije. Godine 2005. skupina je optužena za navodnu umiješanost u atentat na tadašnjeg premijera Rafisa Al Haririja, no ona je optužbe negirala.
U oktobru prošle godine skupina je optužena da je, kao dio korumpirane libanonske vlade, htjela povećati cijenu goriva te da je razmatrala uvođenje poreza za korištenje WhatsAppa.
Najnovije optužbe za skupinu odnose se na donošenje ekonomskog kolapsa, do kojeg u državi zamalo i jest došlo, nakon što su SAD nametnule još jedan val sankcija, koje su usmjerene na suzbijanje aktivnosti Hezbollaha u regiji.
Ali sada, dok glasovi frustracije bivaju sve glasniji, Ali Yehiya, jedan od vodećih političkih analitičara sa sjedištem u Beirutu, kaže: “Nije bilo sumnje da će posljedice eksplozije u luci utjecati na trenutno libanonsko vodstvo Libanona i u političkom i u ekonomskom smislu”.
Zapravo se već u zraku osjeti politički preokret. Nakon eksplozije, vlada zemlje već je podnijela ostavku, s premijerom Hassanom Diabom, rekavši da jedino što preostaje jesu novi izbori.
Mnogi koje su već vidjeli da promjena vlasti ne znači nužno i čvrst ekonomski plan koji može izliječiti višestruke probleme Libannoa, možda neće povjerovati u to potencijalno rješenje. Ipak, Yehiya kaže da sumnja kako bi bilo koji sukob s Hezbollahom mogao dovesti do kraja organizacije.
Glavni razlog za snagu organizacije leži u velikoj potpornoj bazi. U 2019. godini, unatoč izbijanju listopadskih pobuna koje su zahtijevale brze ekonomske reforme, grupu podržava 75 posto šiitskih muslimana, koji čine oko 30 posto ukupnog stanovništva u zemlji.
Najmanje polovica stanovništva Beiruta podržava grupu, koja također uživa podršku i onih koji žive u južnim i sjevernim dijelovima zemlje.
KORIŠTENJE KRIZE KAO ALATA?
Yehiya kaže da se ključ uspjeha nalazi u sposobnosti Hezbollaha u osvajanju srca mase, posebno u vrijeme krize.
Prvi primjer takve krize dogodio se početkom 1980.-ih s erupcijom Prvog libanonskog rata s Izraelom, kada je Hezbollah odigrao ključnu ulogu u sučeljavanju s IDF-om, što je dovelo do toga da Hezbollah istjera izraelske snage s juga zemlje u maju 2000. godine.
Šest godina kasnije, nakon što su se ponovo pojavile napetosti s Izraelom, Hezbollah je tvrdio da je štitio naciju od još jedne “izraelske agresije”, što je taktika koja je urodila plodom, što se i vidjelo iz ankete iz 2006. godine, koja je otkrila da je Hezbollah uspio taj sukob prevesti u politički i vojni dobitak, koji je s vremenom samo postajao sve veći.
Drugi primjer se dogodio s izbijanjem COVIDA-19 krajem veljače, kada je Hezbollah osnovao posebnu “operacijsku sobu”, savez od nekoliko stručnih odbora koji su odredili načine i metode za rješavanje pandemije. Isto tako, Hezbollah je angažirao hiljade liječnika i 15.000 terenskog osoblja, kako bi zaustavio širenje virusa i liječio one koji su već bili zaraženi.
Čini se da Hezbollah sada ponovo koristi istu taktiku, pomažući zemlji da prebrodi još jedan ozbiljan izazov: posljedice smrtonosne eksplozije. Nekoliko sati nakon eksplozije, Islamska zdravstvena organizacija (IHO), koja je povezana s Hezbollahom, okupila je na desetke dragovoljaca i medicinskih djelatnika, koji su radili ”ruku pod ruku” s vojskom i službenim institucijama kako bi spasili i pružili pomoć unesrećenima i pomogli zemlji koju je zadesila katastrofa.
Upravo je ta organizacija pridonijela uklanjanju ruševina; očistila je ulice glavnog grada i pomogla je pronaći one koji su bili zakopani ispod ruševina, pojačavajući tako svoj imidž kao organizacije koja će uvijek biti tu za Libanon, bez obzira na sve.
Hoće li se to pretvoriti u politički i vojni dobitak, baš kao što je to bilo 2006. godine? Yehiya kaže da je teško odgovoriti na to pitanje, ali jedno je, kako kaže, sigurno: Hezbollah neće uskoro otići.
“S obzirom na nevjerojatnu vojnu moć, njegove društvene institucije i desetke tisuća mjesečnih plaća koje isplaćuju, teško je vjerovati da Hezbollah može biti uklonjen iz političke arene okruženja”, dodaje.
(TBT, Mediji)