Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Generacije muslimana neporedno poslije ashaba, naši dobri prethodnici (selef-i salih) u iskrenom vjerovanju i djelovanju, sa posebnim pijetetom govorili su o ashabima i njihovim vrlinama. U hadiskim, biografskim i historijskim djelima zabilježene su plemenite izjave i mudre izreke duhovnih velikana iz reda selef-i saliha o ashabima. Vrijedi se ovom prilikom podsjetiti na njihove izjave.
Abdullah b Mes'ud rekao je: ”Allah je pogledao u srca ljudi pa je vidio da je srce Muhammeda, a.s., najbolje srce te ga je odabrao za Sebe i dostavio mu Svoju Poslanicu. A zatim je opet pogledao u srca ljudi i vidio da su srca ashaba najbolja srca pa ih je učinio pomoćnicima Njegovog Vjerovjesnika koji će se boriti za njegovu vjeru. Što god muslimani vide dobrim, to je i kod Allaha dobro, a što god vide lošim, to je i kod Allaha loše” (Musned Ahmedov: 7/453).
ženo je da je pobožni Hasan el-Basri jedne prilike, kada su mu spomenuti ashabi, o njima izjavio: ”Oni su posvjedočili, a mi smo bili odsutni; oni su znali, a mi nismo. Ono oko čega su se oni saglasili, mi to slijedimo, a ono oko čega su se razišli, mi se sustežemo (da o tome govorimo)”.
Imam Evza'i kazao je: ”Ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., istrajavali su na pet stvari: 1) pridržavanju džemata; 2) slijeđenju Sunneta; 3) održavanju/gradnji džamija; 4) učenju Kur'ana i 5) džihadu na Allahovome Putu (Bejheki, Šu'abu l-iman, 6/469).
Neki čovjek došao je poznatom učenjaku Abdullahu b. el-Mubareku i upitao ga: Ko je vrjedniji: Mu'avija ili Omer b. Abdu l-Aziz? pa je ovaj odgovorio: ”Prašina u nozdrvama Mu'avije u društvu sa Allahovim Poslanikom, a.s., vrjednija je i bolja od Omera b. Abdul-Aziza” (el-Bidaje ve n-nihaje, 8/148).
Jedan čovjek došao je imamu Ebu Zur'atu er-Raziju i rekao mu: ”Ja se srdim na Mu'aviju!” Imam ga je upitao zašto, a on je odgovorio: ”Jer je Mu'avija ubio Aliju.” Imam Ebu Zur'a tad mu reče: ”Doista je Gospodar Mu'avija samilosni Gospodar, a Mua'vijev oponent je plemeniti oponent, pa ne ulazi u ono što je između njih dvojice, neka je Allah svima njima zadovoljan” (Muhtesar Tarih Dimešk, 7/337).
I mnogi drugi rani učenjaci i autoriteti ovog ummeta izrekli su slične izjave u pohvalu ashaba i time jasno stali u njihovu odbranu od onih koji su željeli problematizirati njihovu poziciju. S obzirom na kur'anske ajete, hadise i saglasnost selefi-saliha u pogledu ashaba, ehl-i sunnet je saglasan da su svi ashabi bili pravedni i čestiti. U narednom odjeljku prenosimo stanovište ehl-i sunneta u pogledu ashaba, mir neka je na njih.
Ehl-i sunnet o ashabima
U djelima akaidske naravi islamski autoriteti (npr. Ebu Hanife, Gazali, Maturidi, Eš'ari, Tahavi, Sujuti…) precizno su definirali vjerovanje ehl-i sunneta ve l-džema’ata. Principi izloženi u tim djelima nisu predmet rasprave, već čvrstog i nepokolebljivog prihvatanja i vjerovanja zato što su crpljeni iz Kur'ana, Sunneta, hadisa i prakse selef-i saliha, i zato što su, na koncu – istiniti. Zbog toga što u našem vremenu postoji potreba da se ponovo aktualizira i brani vjerovanje ehl-i sunneta, ovdje donosimo izvadak iz jednog Gazalijevog djela posvećenog principima islamskog vjerovanja prema učenju ehl-i sunneta, gdje navodi četrdeset principa kojima se identificira pripadnik ehl-i sunneta. Dva principa tiču se ashaba. Evo kako ih imam Gazali definira
”Vjerovanje ehl-i sunneta podupire sve ashabe i hvali ih, kao što ih hvali Allah, dž.š., i Njegov Poslanik. A što se tiče onoga što se dogodilo između Alije i Mu'avije, neka je Allah njima zadovoljan, to se temeljilo na slobodnom promišljanju (idžtihadu), a ne na nijekanju/osporavanju prava Mu'avija na imamet. Alija je mislio da bi izručivanje Osmanovih ubica vodilo ka metežu u pogledu njegova imameta na samom njegovom početku budući da ove ubice imaju mnoštvo rodbine i da su infiltrirani u njegovu vojsku. Zato je on smatrao da je ispravnije (asveb) da se to (pitanje) odgodi. Mu'avija je, pak, mislio da bi odlaganje te stvari, pored ogromnog zločina ubica, izazvalo nečiju želju za imametom i vodilo prolijevanju krvi. Jedan od učenjaka odličnika je rekao: ”Svaki mudžtehid je u pravu” (kullu mudžtehid musib), dok je drugi kazao: ”Samo jedan može biti u pravu” (el-musib vahid). Ali niko sa visokim nivoom znanja nikada nije izjavio da je Alija, r.a., pogriješio.
Odličnost ashaba, neka je Allah njima zadovoljan, jeste shodno njihovom poretku u hilafetu. Jer istinska odličnost je ona kod Uzvišenog Allaha, a u to nema nema niko uvida osim Allahov Poslanik. Pohvala svih ashaba nalazi se u hadisima (ahbar). Ali niko izuzev svjedoka Objave, koji su bili savremenici objavljivanja Objave (Muhammedu, a.s.) i poznavali njezine okolnosti do u detalje, ne može razumjeti konačni sadržaj odličnosti i njezin poredak. Da oni nisu imali takvo razumijevanje, stvari (oko imameta) ne bi išle na način koji se dogodio. Jer prijekor bilo kojeg prekoritelja ne može ih odvratiti od Božijeg Puta niti ih ijedan sprječavatelj može odvratiti od Istine” (Jerusalemska poslanica, 71-72).
Ovaj tekst završavamo riječima Kur'ana: Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!” (el-Hašr, 10) i dovom: Gospodaru naš, budi zadovoljan svim ashabima Tvoga miljenika i proživi nas zajedno sa njima u društvu Tvoga vjerovjesnika, neka su blagoslovi i mir na njega, njegov ehl-i bejt i ashabe.
(TBT)
