Ustavnoj reformi turskog političkog sistema prethodila je teška višemjesečna bitka. Vlada je tvrdila da će se novim sistemom odluke donositi “brže, efikasnije i stabilnije”, a tvrdili su i da će se smanjiti birokracija. Oporba je pak vjerovala da će taj potez dovesti do “vladavine jednog čovjeka”, a neki kritičari su novi sistem vlasti vidjeli čak i kao smrt za tursku demokratiju.
Na referendumu za izmjene ustava u aprilu 2017. godine pristaše izmjena su pobijedile nad skepticima, ali za dlaku: 51,4 posto birača je na glasačkom listiću označilo “evet”, odnosno “da”, što je samo oko tri posto više od glasova koji su bili protiv. Devetog jula 2018. godine, prije dvije godine, i praktično je došlo do primjene: uveden je predsjednički sistem. Turski šef države je dobio opsežnije ovlasti nego ikad prije u turskoj povijesti, a parlament u Ankari završio je sa znatno manjim ovlastima nego prije.
Erdogan vlada dekretima
Mišljenja o predsjedničkom sistemu još uvijek se jasno razlikuju kod opozicije i vlade: dok predsjednik Erdogan i njegova vlada govore o većoj efikasnosti, strahovi protivnika su se obistinili.
Glavni razlog ovog skeptičnog stava je taj što je Erdogan u posljednje dvije godine vrlo često koristio jedan poseban aspekt svoje nove vlasti i odluke provodio dekretom: 64 puta je donio takve propise, usvojio 2.229 pojedinačnih članaka zakona – bez ikakvih konsultacija s parlamentarcima ili potvrde od strane parlamenta. Za usporedbu: turski parlament sa svojih 600 zastupnika imao je pravo mišljenja za samo 104 zakona – koji su sadržavali ukupno 1.493 članka.
Mnogi kritičari vide česte odluke dekretom kao dokaz da je Erdogan zauzeo nadmoćan stav u odnosu na parlament otkako je uveden novi sistem vlasti. Pored toga, vladajuća koalicija Erdoganovog islamsko-konzervativnog AKP-a i ultranacionalnog MHP-a ima jasnu većinu u turskom parlamentu. Čak i s onim zakonodavnim inicijativama koje se stavljaju pred parlament, opoziciju se lahko može nadvladati.
Mnogi opozicioni političari osjećaju se bespomoćni zbog predsjedničkih ovlasti. Svoju jedinu nadu polažu u turski Ustavni sud. Najveća opoziciona stranka, socijaldemokratska CHP više puta se obraćala turskom Ustavnom sudu kako bi osporila predsjedničke dekrete: od početka predsjedničkog sistema tražili su ukidanje 64 dekreta i 104 zakona. Ali manje stranke, poput nacionalističke stranke Iyi ili prokurdskog HDP-a, ne mogu čak ni upotrijebiti ovaj alat – imaju premalo zastupnika u parlamentu i stoga nemaju pravo žaliti se najvišem sudu u Ankari.
“Nema više kulture dijaloga”
Zastupnik CHP-a i ustavni pravnik İbrahim Kaboğlu opisuje novi sistem kao “monokratiju” jer je cijela uprava prilagođena samo jednoj osobi. “Turski predsjednik uvijek daje upute, a njegovi ministri ih slijede”.
Kaboğlu smatra da se tvrdnje vlade da će turski parlament biti efikasniji nakon ustavne reforme, u prve dvije godine implementacije nisu obistinile. Posebno kritičnim smatra činjenicu da više ne postoji kultura diskusije. “Zastupnici više ne mogu izraziti svoje preferencije i volju u parlamentu. Zakonske prijedloge ne pripremaju zastupnici, već birokrati iz Predsjedničke palače”, navodi on.
Kraj podjele vlasti?
Ahmet Kasım Han, zamjenik rektora Univerziteta u Istanbulu „Altınbaş” također naglašava negativne rezultate reforme i izražava zabrinutost za temelje demokratije u Turskoj: “Ne postoji više podjela vlasti – barem ne onako kako je ja razumijem. Podjela vlasti ne znači da se samostalno vlada.” Također bi trebala postojati efikasna kontrola onih koji su na vlasti, dodaje on.
Dok se političari iz svih opozicijskih stranaka žele gotovo jednoglasno vratiti u parlamentarni sistem vlasti, čini se da koalicija na vlasti želi upravo suprotno: predstavnici vlasti već mjesecima poručuju da su potrebne dodatne promjene. “Hitno su potrebne reforme za nastavak predsjedničkog sistema”, rekao je predsjednik MHP-a Devlet Bahçeli. Međutim, još uvijek nije u potpunosti jasno kako će te reforme izgledati.
Opozicija želi povratak na staro
Prema navodima iz predsjedničke palače Recep Tayyip Erdogan ove sedmice želi predstaviti “akcijski plan za iduće polugodišnje razdoblje”, koji će se odnositi na rad predsjedničkih vlasti i ministarstava. Potpredsjednik Turske Fuat Oktay odgovoran je za proces reformi i turskim medijima je rekao da je proces već u završnoj fazi.
Kritičari pretpostavljaju da je ovaj proces reformi pokušaj dodatnog osnaživanja predsjedničkog sistema i davanja predsjedniku još više ovlasti. Za opozicionog političara Ibrahima Kaboğlua postoji samo jedno rješenje: predsjednički sistem treba što prije pokopati. “Nema mogućnosti da se bilo što revidira, poboljša ili preradi”, navodi on. Postojeći sistem mora se promatrati kao povijesni eksperiment, ukinuti ga i konačno se vratiti parlamentarnoj tradiciji u Turskoj, zaključuje on.
(TBT, DW)
