Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Pošto je na vrlo dramatičnoj izbornoj sjednici Senata Univerziteta u Sarajevu, nakon tri kruga glasanja, Rifat Škrijeljponovo izabran na poziciju rektora Univerziteta u Sarajevu, a njegov konkurent za ovu poziciju bio profesor Šaćir Filandra sa Fakulteta političkih nauka, ovo se može smatrati još jednim porazom kadrovske politike SDA u Sarajevu.
ŠEJH ILI REIS
Sam Škrijelj je nakon pobjede zvanično napustio SDA iz čega se da razumjeti da nije bio njihov kandidat. Što znači da bi kandidat SDA bio Filandra iako se on bar zvanično nikad nije deklarirao kao član ove stranke. I pored toga on je obnašao visoke funkcije poput predsjednik KDB Preporod, s bio je i dekan FPN-a. U vrijeme vladavine Sulejmana Tihića čak je slovio i kao siva eminencija i ideolog SDA. Taj privilegirani odnos stekao zahvaljujući prijateljstvu koje ima sa Halilom Brzinom, šejhom jedne tekije u Sarajevu. Njih vežu zavičajne veze, obojica su rođena u Stocu, ali više se radi o pragmatičnim interesima. Zato je tačnije reći da je u ovom slučaju poražen sam Brzina, odnosno hercegovački lobi od strane sandžačkog, nego sama SDA. Ovaj poraz Brzine dolazi u trenutku kad je on pokazao da je ponovo osvojio poziciju u SDA kakvu je imao u vrijeme Sulejmana Tihića kada je bukvalno vodio kadrovsku politiku SDA. Pošto su njegovi kadrovi Bisera Turković i Nedžad Branković, ukoliko bi na upražnjeno mjesto ministra sigurnosti bio postavljen Selmo Cikotić, on bi faktički kontrolirao bošnjački paket vlasti u Vijeću ministara BiH.
Pošto je Brzina umirovljeni general Armije BiH, a vojnu slavu je stekao kao komandant slavne 7. Muslimanske brigade, gdje mu je kao niže rangirani oficir bio potčinjen i sadašnji načelnik zajedničkog štaba OS BiH, Senad Mašović, to dovoljno govori o njegovom uticaju i na kadrovsku politiku u vojsci.
Brzina je na mjesto predsjednika KDB Preporoda nedavno postavio Sanjina Kodrića, koji je također porijeklom iz Stoca, što se može razumjeti da on faktički vlada kulturnim bošnjačkim prostorom. Pored visokih državnih funkcija koje obnašaju njegovi muridi, pristaše u tesavufu, desetine njih je uposleno u javni sektor i državne firme.
Sam Brzina živi na Mejtašu u blizini džamije u čijem je haremu sagradio prostorije za tekiju. Također je u Stocu sagradio velelebnu zgradu koja ima status tekije. Tekija se nalazi na Begovini, što se smatralo najljepšim parčetom zemlje u BiH jer kroz avlije protiče Bregava. U blizini Stoca spomenuti Brzinini muridi, poput Turkovićke i Brankovića, kupuju velike parcele zemlje i grade ljetnikovce na njima.
Kako unutar Islamske zajednice djeluje Tarikatski centar, kao institucija koja okuplja tridesetak šejhova i predstavnika tekija, Brzina opet slovi kao glavni (šejh).
Ako bi ovakvu moć šejha Brzine usporedili sa onom koju ima reis-ulema Husein ef. Kavazović, mirne duše bi se moglo reći da je stvarni duhovni vođa bosanskih muslimana šejh Brzina, a ne reis Kavazović. Reisu Kavazoviću se spočitava da je svojim autoritetom doveo Fadila Novalića, obojica su rođena u Gradačcu, za premijera Federacije BiH. I to bi bilo sve što je dobio od SDA. Kako je Brzina i u ratu kao komandant brigade imao veći položaj od Kavazovića koji je bio (samo) komandant bataljona, tako se može reći da je „omjer snaga“ i danas.
HARAM JE GLASATI ZA SDA?!
Međutim, Kavazović se doima da je sve svoje osobne kapacitete kao kapacitete Islamske zajednice stavio na raspolaganje SDA-u. To pravda svojim staranjem za sudbinu naroda u što narod sve manje vjeruje. Pobožni ljudi se davno ovakav odnos Islamske zajednice i vlasti prokomentirali kako je „robinja rodila sebi gospodara“.
Brzina opet nema nikakvu zvaničnu obavezu ni prema stranci ni prema svojim kadrovima. Zapravo, osim „hajr dove“ ne može im ništa više dati. Zato je izvor njegove političke moći fascinantno misteriozan.
Učinak ovakvog odnosa vjerskih prvaka prema vlasti je izvanredan po SDA i poguban po narod i državu. Prema općem dojmu i imidžu kojeg SDA ima u javnosti i medijima radi se o notorno kriminalnoj organizaciji. Velika većina kadrova iz prvog ešalona stranke je slijepa od pohlepe. Ali, svi oni se nađu u prvim safovima džamija kao i u halkama na tekijskim duhovnim seansama. U prigodama organiziranim u ovim Božijim kućama ne libe se sjesti tik do šejha ili reisa. Oni ih ne žele i neće odbiti od sebe, kao što se ne ograđuju od njihove kriminalne politike. To je vrhunac umijeća politike SDA i njenih lidera da su unutar sebe uspjeli pomiriti kriminalno i vjersko, što su uočili neki intelektualci. Oni tvrde da je došlo vrijeme da neki malo hrabriji muftija kaže da je haram glasati za ovakvu SDA!
(TBT)
