Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
Trajna i brutalna satanizacija političke opozicije unutar zemlje i političkih neistomišljenika u susjednim državama, potpuna kontrola medija, deseci „analitičara“ lika i djela vođe i njegovog Saveza nacional-socijalista (SNS) koji od ranog jutra drže propovijedi o vođinim genijalnim rezultatima, idejama, mislima- na vođinim televizijama i na stranicama vođinih tabloida, partijski uspostavljeni administrativni, vojni, policijski i državno-privredni aparat, veličanje ratnih zločinaca i laž kao državna ideologija, nisu bili dovoljno sigurna sredstva za pobjedu na općim izborima, pa je vođa odlučio da svoju pobjedu osigura i sa kupovinom glasačke ljubavi svakog punoljetnog građanina sa sto eura iz državnog budžeta. Naravno, u korist svog Saveza nacional-socijalista. No, ni to se vođi srpskih nacional-socijalista, Aleksandru Vučiću nije činilo dovoljno da umanji značaj bojkota izbora za njihovu legitimnost, pa je učinio i dodatne napore.
„Bugarsk vozovi“, tuča ispred biračkog mjesta, kolektivno dovođenje na birališta siromašnih i nepismenih građana, potkupljivanje glasača, ubjeđivanje birača telefonom, prijetnje zaposlenima na radnom mjestu, džipovi bez tablica i pojavljivanje nabildiranih pripadnika partijske vojske obilježavaju i ove kao i prethodne „izbore“ u Vučićevoj Srbiji“, kaže akademik Dušan Teodorović.
Prema „rezultatima“ vođine administracije, bojkot izbora zbog neregularnih uvjeta nije uspio jer je na izbore izašlo neki promil više od psihološko značajnih pedeset posto. To znači da je na izbore izašlo oko 3,3 miliona građana Srbije i onih na Kosovu sa dvojnim državljanstvom i iz dijaspore. Od tog broja 64 posto je glasalo za Vučićeve nacionalsocijaliste. Milom ili silom-svejedno! To se vođi ne čini problemom kao ni tvrdnja da je ovakva pobjeda u ovakvim uvjetima kraj parlamentarne demokratije i uspostava jednopartijskog sistema u Srbiji! Taj je problem vođa uočio i obznanio u zdravici nakon objave izbornih rezultata. Rekao je da će u vlast uvesti i partije koje nisu prešle izborni prag. No, to su kozmetičke promjene na licu diktature.
Dakle, vođa ima apsolutnu pobjedu! Ali, kuda će on i šta će on sa pobjedom! Da li će je upotrijebiti na jačanje veza sa Rusijom i dopustiti da je ona ,nakon što je besplatno uzela srbijansku naftnu industriju i dalje pljačkati zarad političke podrške velikosrpskoj destabilizaciji Crne Gore, BiH, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i nepriznanju Republike Kosovo nakon stogodišnje antikolonijalne borbe, ili ča izbornu pobjedu upotrijebiti u dalju katastrofu politike ostvarenja sna o Dušanovom carstvu?!
Da li će vođa postupiti po onoj staroj poslovici „evropejske Serbije“ da je „Bog visoko, a Rusija daleko!“, i okrenuti se Evropi sa kojom ima dvije trećine ukupne robne razmjene, u čijim fabrikama u Srbiji radi 270.000 ljudi, da je sa 200.000 Srba u Beču on postao četvrti grad po broju stanovnika, iza Beograda, Novog Sada i Niša, da je geografski, istorijski, poslovno, kulturno, naučno, tradicijski i na svaki drugi način Srbija dio Evrope.
Bude li tako, vođa će morati izvršiti korijenite promjene u sastavu nove vlade u kojoj neće biti mjesta ni za Dačića ni za Vulina-najveće zaljubljenike u ruske romanse i zvukove balalajke. Ili će, morati znatno reducirati njihovu ulogu u izvršnoj vlasti, davajući im manje značajne uloge od onih koje imaju ministri odbrane ili vanjskih oslova. Na taj način će vođa Vučić stvoriti uvjete za eliminaciju ruskog uticaja kojeg imaju u sigurnosnim službama i u srpskoj vojnoj sili. To su i uvjeti da Srbija otkoči zaustavljeni voz na pruzi ka Evropskoj uniji, da nakon tri godine nastavi sa otvaranjem novih pristupnih poglavlja.
Vučić će za dva dana biti kod Putina kao gost na vojnoj paradi u Moskvi, a 27. juna odlazi na pregovore sa kosovskim predsjednikom Hashimom Thacijem u Bijelu kuću. Te dvije posjete i razgovori koje će voditi imaju historijski značaj za vanjsku politiku Srbije ne samo kad je u pitanju način uspostave odnosa između države Srbije i države Kosovo, već i sa svim drugim njenim susjedima. Naravno, uspostava novih odnosa unutar Srbije, novi raspored snaga izvršne vlasti je uvjet promjene vanjske spoljno-političke strategije Srbije. Zato su izbori u Srbiji od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu. Jer, svaka promjena u vanjskoj politici Srbije sistemom spojenih posuda prelijeva se i na društvene odnose i u našoj zemlji.
(TBT)