Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH, 27 godina je provela u diplomaciji. Nikada nije bila kandidat na izborima – ali je po imenovanju na funkciju popunila formular o imovini.
CIN je objavio da ima pet kuća, dvije u Sarajevu, dvije u Fojnici i jednu u Stocu te po stan u Sarajevu, Zagrebu i Sydneyu. Vozi Porsche Cayenne, a vlasnica je i kombija marke Volkswagen, prenosi Jabuka.tv
Može li se to sve zaraditi od diplomatske službe – odgovorila je gostujući na N1.
„Ja otprilike imam to što ste rekli, negdje manje, nešto dodano. Svu svoju imovinu sam prijavila što sam imala kada sam postala ministar vanjskih poslova, to su dostupni formulari koji su javni. Ja sam dobar dio imovine naslijedila od majke koja je živjela u Australiji, moj djed je proveo dobar dio svog života u SAD-i. Imala sam sreću kao jedino dijete da mi ostane i iza oca i iza majka poprilična imovina, i iza bake. Ja sam to uspjela sačuvati, da možda preusmjerim iz Australije prema BiH. Mislim da se od diplomatskog rada ne može steći“, kazala je.
Koliko zarađuju amabasadori?
„To je oko 10.000 maraka u plaći, plaćen stan, gorivo pokriveno, sitna sredstva reprezentacije koja se pravdaju i troše. To je solidan i velik dohodak u usporedbi s onim što zarađuju ljudi u BiH. Moja plaća u Kataru je bila oko 10.000. Ovdje na ministarskom mjestu s mnogo više posla i odgovornosti ta plaća je negdje oko 4.800. Nije nijedno malo u kontekstu BiH, pojasnila je.
Podsjećamo, ministrica je dala intervjuu za AZRU gdje je nakon svih ovih godina otkrila ime majke i ispričala nešto o svojoj obitelji.
Ekskluzivno, ministrica Bisera Turković otkrila je detalje o sebi od djetinjstva – o svojoj porodici: majci Katarini rođenoj u dvorcu, ocu Muharemu, baki Blanki, djedu Mehmedaliji, jednom od prvih Bošnjaka koji je prije 111 godina brodom iz Rijeke stigao u Ameriku… – do uspomena -kolekcionarstva, naslijeđenih šešira i broševa od nane i none.
Njen bogat diplomatski put manje-više je poznat, biografski dostupan na internetskim pretraživačima. Kruna profesionalne karijere svakako joj je ambasadorska pozicija u Sjedinjenim Američkim Državama od 2005. do 2009., no ono što mnogi ne znaju jeste da su počeci njenog rada bili u novinarstvu. U Australiji je vodila radijski program, a u Sarajevu bila prva glavna i odgovorna urednica Televizije “Hayat”. Javnosti još nepoznatiji detalji o Turković odnose se na njeno porijeklo.
„Moja majka Katarina Kraus rođena je u dvorcu Januševacnadomak Zagreba 21. maja 1930. Dvadeset i nešto godina kasnije upoznala je mog oca Muharema Rešića na putu vozom iz Osijeka za Zagreb, gdje je on bio na školovanju. A, kada je riječ o porodici moga oca, on mi je pričao kako je njegov djeda imao 32 sina i dvije kćerke od četiri žene. Jedan od tih sinova, moj djed Mehmedalija bio je jedan od prvih Bošnjaka koji su 21. marta 1909. godine brodom “Panonija” iz Rijeke (Fiume) stigli u SAD. Imao je 29 godina.Na Eliis Islandu, gdje su evidentirani migranti u SAD, njegov rekord se vodi pod brojem10154506000.
Krije jevrejsko porijeklo?
U toku moga rada u SAD-u, kao ambasadora BiH, uz ljubaznu pomoć State departmenta dobila sam podatke o radu moga djeda u Harmar Mine, Allegheny Co., u Pensilvaniji, njegovu američku vojnu knjižicu iz Prvog svjetskog rata, kao i popis stanovništva Pensilvanije iz 1910. godine u kome je registrovan. Dodatne podatke o njemu pronašli smou knjizi Muharema Zulfića “100 godina Bošnjaka u Čikagu” u kojoj je navedeno da je 1915. u Wilpernu, u Pensilvaniji, bio jedan od 68 osnivača bosanskog udruženja “Džemijetul Hajrije”. Prema njegovoj priči, bio je vlasnik farme pilića u Pensilvaniji. Bio je prisutan i u Chicagu 1923. godine na skupu udruženja “Džemijetul Hajrije”.
FOTO: Katarina Kraus i Muharem Rešić (Privatni album porodice Turković)
Djed se vratio u Prijedor 1926.godine, kupio nekoliko kuća, koje je iznajmio,te se oženio Bahtom Mušić, mojom nanom. Nanina porodica je poslije seobe iz Užica u Srbiji našla utočište u mjestu Bosanska Kostajnica na granici s Hrvatskom. Dijelu Kostajnice gdje su živjeli dali su naziv Užice, da ih podsjeća na grad u Srbiji koji su prisilno napustili. Djed je ostao upamćen po stranim novinama koje su redovno pristizale na njegovu adresu i okupljanjima mještana koji su dolazili da saznaju šta piše u svjetskoj štampi i šta se priča na stranim radijskim programima. Govorio je pet stranih jezika i bio je izvor informacija o događanjima u svijetu“, rekla je Turković.
Međutim Turkovićka prešućuje dvije-tri bitne stvari iz svoje biografije. Ona priznaje da su joj se roditelji razveli, a krije da je i sama razorila svoj brak. Njen muž Salih Turković, otac njenih troje djece, živio je u Sarajevu u ulici Ašikovac. Turkovići su se razveli u Australiji osamdesetih godina gdje je Bisera radila kao advokatica. Brako-razvodnom parnicom oduzela mu je očinstvo nad djecom i on živio i umro sam. Iza njega je ostala kuća koju su naslijedila njegova djeca.
Bisera je Salih upoznala kao novopečeni konvertit. Družila se u to vrijeme čak i sa Melikom Salihbegović, najglasovitijom konvertitkinjom tih godina. Mnogima tada nije bilo jasno kako se Turkovićka spasila da ne bude uhapšena pa čak da ne bude ni svjedokinja na poznatom Procesu ‘83.
Zato svoj politički uspon Bisera Turković treba zahvaliti poznanstvu sa Hasanom Čengićem i Omerom Behmenom, a potom svom porijeklu. To je Čengić i spomenuo u nedavnom prisjećanju o nastanku SDA u Australiji gdje je Turkovićka organizirala prvu podružnicu ove stranke u dijaspori. Međutim, nju džematlije sumnjiče za pronevjeru enormnih donacija koje su preko nje slali u Bosnu tokom rata. Čak su dokumentaciju bili predali tadašnjem ministru vanjskih poslova Irfanu Ljubijankiću.
Prema tvrdnjama nekih starijih Sarajlija ona također krije da joj je majka Katarina Jevrejka, iz plemena Aškenazi. Navodno je bila ukopana u samostanu u Fojnici i da je šehj Halil Brzina, svojom intervencijom uspio ekshumirati njene možti iz grobnice i prenijeti ih na sarajevsko greblje Grličića brdo.
(TBT)
