Postoji nekoliko razloga zbog kojih Selmo Cikotić (SDA) ne treba biti novi ministar sigurnosti BiH. Ne zato što nije sposoban (ustvari je sposoban), niti zato što je iz SDA, niti što je Sandžaklija. Cikotić zbog niza pravno-formalnih i političko-moralnih kompromitacija jednostavno ne bi mogao u punom kapacitetu obavljati tu dužnost u ovom delikatnom trenutku. No, glavna tema ovdje nije Selmo Cikotić, nego SDA i njihov deformirani unutarstranački sistem vrijednosti kod izbora karova. Za Bakira Izetbegovića je trenutno bitnije zadovoljiti apetite stranačkih vječnih uhljeba i postaviti svoje ljude na ključne funkcije gdje će moći zataškavati afere, nego se brinuti za opstanak države.
Ima li SDA uopće poštenog kandidata za bilo koju funkciju? Kao da je njihovo mjerilo dobrog kandidata – kadar kojemu je Stranka iznad zakona i naroda. Kandidiranje osoba sa hipotekama zločinca, kriminalca, utajivača poreza, nasilnika i sl. zapravo govore o „vrijednostima“ po kojima oni prepoznaju „dobre esdeaovce“. Npr. kandidiranje Nedžada Brankovića u Vijeće ministara BiH, koji je „po zakonu“ postao doajen korupcije i kriminala pokrivenog papirima, jasno govori kakav profil kandidata preferiraju Bakir Izetbegović i njegovi personalci Asim Sarajlić, Halil Brzina & co. I sada – Selmo Cikotić.
Pamtite li 20 nestalih Bugojanaca?
Zašto Selmo Cikotić ne smije i ne treba biti ministar sigurnosti? A po sposobnostima bi mogao, ako bi htio raditi stručno, a ne u uskostranačkom interesu i za prikrivene ciljeve tzv. bošnjačke elite.
Kao prvo, već pri prvom spominjanju njega kao kandidata oglasio se HNS negodujući zbog nikad razriješene uloge i odgovornosti Cikotića za nestanak bugojanskih Hrvata. Šef Kluba HDZ-a BiH u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Nikola Lovrinović kaže da je to neoprihvatljivo. “Za mene lično ovo je čista provokacija i čini mi se jedan od posljednjih testova naše tolerancije prema SDA. Prijedlog nije prihvatljiv i neću podići ruku za njega.”
Međutim, to kaže HDZ-ov bojovnik Lovrinović, dok se pravi šef Dragan Čović još nije tako decidno izjasnio. Vjerovatno je Čović držao i taj adut tokom aktuelnih pregovora o Mostaru sa Izetbegovićem kako bi mogao trgovati npr. „… dozvoliću ti Selmu, a ti meni Bakire popusti na Izbornom zakonu u Mostaru.“ I ne trebamo se čuditi novoj Bakirovoj gluposti u tom kontekstu, a već ovih dana će se saznati kakvu je ovaj put štetu načinio državi.
Bugojno, odvođenje zarobljenih Hrvata sa stadiona FK „Iskra“ u vrijeme sukoba Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane još je nerazriješen zločin. Selmo Cikotić u vrijeme zločina bio je zapovjednik Operativne grupe Zapad ARBiH u Bugojnu i time je po komandnoj odgovornosti involviran u zločin. No, on je u različitim političkim i sudskim mešetarenjima između SDA i HDZ BiH godinama bivao pošteđen krivičnog gonjenja. Na procesu četvorici optuženih za zločine nad Hrvatima u Bugojna (Enesu Handžiću, Senadu Dautoviću, Nisvetu Gasalu i Musajbu Kukavici) Cikotić je, usprkos prezentiranim dokumentima koji ga kao tadašnjeg zapovjednika OG ARBiH terete za zločine u njegovoj zoni odgovornosti, pokušavao krivnju s vojnih struktura vlasti prebaciti na Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva.
Volšebnim potezima i nagodbama na Sudu BiH te neprincipijelnom podrškom od stranih faktora Cikotić, ali i Mlaćo (prvi ljudi vojne i civilne vlasti) nikad nisu osuđeni shodno objektivnoj odgovornosti. Štaviše, Cikotić je postavljen za ministra odbrane (2007. – 2012.), a Mlaćo je vječni kadar SDA u Srednjoj Bosni.
Ministar sa sigurnosnom smetnjom
U ovom slučaju ima mnogo licemjerstva SDA i HDZ-a na štetu prava, pravde i žrtava zločina. Cikotićevom imenovanju u MO BiH nije se tada suprotstavio ni HDZ, jer je SDA dopustila instaliranje nekih spornih hrvatskih kadrova. Nadalje, tokom cijelog mandata Cikotić je odlično sarađivao sa svojom pobočnicom Marinom Pendeš (HDZ) i godinama se nije postavljalo pitanje nestalih bugojanskih Hrvata. Cikotić je, međutim, imao drugi problem.
Naime, tokom vršenja sigurnosne provjere (2007.) sa proširenim istraživanjem, koju prolaze svi visoki dužnosnici MO i OS BiH, OSA BiH je utvrdila ozbiljne sigurnosne smetnje u smislu povezanosti provjeravanog lica sa ratnim zločinima o kojima postoji podignuta optužnica pred Tužilaštvom BiH. To je značilo da prema odredbama Zakona o zaštiti tajnih podataka ministar odbrane Selmo Cikotić ne može dobiti dozvolu za pristup tajnim podacima najvišeg nivoa („Top Secret“), a što mu je neophodno za svakodnevno obavljanje te funkcije. Direktor OSA-e BiH tada je bio Almir Džuvo.
Javnosti je malo poznato da je tokom cijelog mandata u MO BiH Cikotić imao problem kada je trebao prisustvovati zatvorenim sastancima i međunarodnim konferencijama sa NATO-om i generalima stranih armija gdje se raspravljalo o vojnim tajnama. Nije imao sigurnosnu dozvolu i po strogim protokolima jednostavno nije mogao ući na takve sastanke. Ova bruka je redovno zataškavana, a pobočnica Marina Pendeš je spremno uskakala na takve aktivnosti budući da tada nije imala nikakvih sigurnosnih smetnji. Kasnije će se ispostaviti da je međustranačka ljubav ustvari bila zasnovana koliko na stranačkoj politici nezamjeranja, toliko i na saradnji pri zloupotrebi javnih nabavki.
Dakle, kao drugo – Selmo Cikotić ne treba biti ministar sigurnosti jer bi se pri poštenoj i profesionalnoj provjeri ponovo pojavila sigurnosna smetnja pa ni kao ministar sigurnosti ne bi mogao dobiti dozvolu za pristup „top secret“ dokumentima i eto nove bruke. Ali, možda bi sada i dobio dozvolu jer je sada (još) na čelu OSA-e BiH Osman Mehmedagić Osmica, čovjek od punog povjerenja (da li još uvijek?) Bakira Izetbegovića.
Poznavaoci njihovog odnosa su ubjeđeni da bi Osmica potpisao Cikotiću da „nema sigurnosne smetnje“, a da ni ne trepne jer je Stranka naprosto… „über alles“. I to bez obzira na snažnu svijest javnosti o umiješanosti Cikotića u razne afere i bugojanske zločine te o štetnosti ovakvog kadroviranja po bošnjačko-hrvatske odnose i državne interese.
To imenovanje bi svakako podiglo na noge Udrugu hrvatskih logoraša Županije Središnja Bosna koji su, kad su vidjeli da za njih nema pravde na Sudu BiH, još 2017. godine podnijeli kaznenu prijavu protiv Cikotića Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH). Osim toga, ima još „repova“ na bh. sudovima i u vezi sa drugim aferama.
Afera Scout, oružje, municija, gorivo…
U vrijeme Cikotićevog vojnog ministrovanja sklopljen je najsporniji posao Ministarstva odbrane BiH. Bilo je neuspješnih napada iz RS na njega da je kumovao nelegalnoj prodaji oružja Gruziji, ali su to bile tupe strelice proruske propagande iz RS. „Afera Scout“ zasjenila je sve ostalo. Da podsjetimo, tada opskurna hrvatska tvrtka za promet naoružanjem i streljivom „Scout d.o.o.“ vlasnika Ivana Peraneca sklopila je još 2004. godine sa entitetskim vojskama (VF BiH i VRS) ugovore o otkupu višaka naoružanja preostalog iz rata. Ugovor je preuzelo MO BiH i sve je išlo sporo i traljavo. Protokom vremena to naoružanje se pretvaralo u neupotrebljivu skalameriju za koju je „Scout“ sve teže pronalazio kupca. I onda u mandatu dvojca Cikotić – Pendeš ekipa oko ministra se dosjetila kako da spasi posao i vlastite provizije pa su, kako je utvrdila SIPA, „…u periodu od 22. marta do 22. oktobra 2010. godine, bez saglasnosti Predsjedništva BiH donesene dvije odluke i zaključena četiri aneksa ugovora“ po kojima je osim starog oružja Scout d.o.o. iz skladišta OS BiH mogao uzeti i novo, moderno oružje i municiju! Te anekse i odluke mogao je potpisati samo ministar Cikotić.
Priča od tog momenta, osim kriminala, već poprima elemente izdaje i svjesnog umanjenja borbene moći oružanih snaga, ali se Tužilaštvo BiH ipak nije odlučilo na ovakve kvalifikacije krivičnog djela, nego na paragrafe o zloupotrebi položaja i štetnom poslovanju. Rasplet afere događa se tek u godinama nakon Cikotićevog mandata, što svjedoči o efikasnosti sprege SDA-HDZ u zataškavanju kriminala.
Kako naredni ministar odbrane Zekerijah Osmić (SDP) nije htio realizirati tuđi kriminal, a njegova sljednica Marina Pendeš (HDZ) više nije ni mogla, baveći se svojim „poslovima“ sa nabavkom goriva, tako prodaja oružja nije ni realizirana. Scout d.o.o. je tužio MO BiH i dobio spor presudom da im se mora isporučiti oružje u vrijednosti 20 miliona KM. No, presuda nije izvršena, jer je SIPA u septembru 2018. povela novu istragu o ovom slučaju te je u dva pretresa 2018. i 2019. godine izuzela dokumentaciju i elektronske podatke o ovim poslovima. U šturim objavama o istragama moglo se čuti da SIPA sumnjiči više osoba jer su „prepravljali podatke na štetu MO BiH tako što su umjesto viškova starog oružja u ugovore ubacivali velike količine novog kako bi se pogodovalo kupcu.“ Šteta za državu bit će u milionima KM.
Taj proces je naravno bio praćen i „potkivanjem“ učesnika malverzacija što je sporedna linija rada istražnih organa. Zanimljivo je da je „potkivanje“ u ovoj aferi razotkriveno tako što je jedan od nezadovoljnika iz „Scouta“ pustio u javnost dijelove svog dnevnika gdje je zavodio isplate „provizija“ akterima.
FOTO: Faksimil (Izvod iz dnevnika evidencije provizija)
Dakle, kao treće – Selmo Cikotić ne bi smio biti ministar sigurnosti jer bi ga nastavak istrage o ovoj aferi mogao omesti u radu i to kad god HDZ-u padne na pamet da nečim pritisne SDA. A da ne govorimo o njegovom iskušenju da utiče na istragu i Tužilaštvo BiH!
Kadrovski ešalon „klasića“ i „KOSovaca“
A možda HDZ BiH i ne bi pritiskao SDA i Cikotića „aferom Scout“ naprosto jer i oni imaju svoje aferime o kojima bi da se šuti. Npr. Cikotićeva partnerica iz MO BiH Marina Pendeš (u MO BiH od 2004. do 2019. !) bila je involvirana u pomenutu spornu nabavku goriva za vojsku. SIPA je istraživala štetne ugovore o nabavci goriva sa firmom BTG iz Tomislavgrada. Suština štetnosti za državu bila je u činjenici da je gorivo „na veliko“ plaćano po višoj cijeni nego je u maloprodaji koštalo na lokalnoj pumpi BGT-a u Tomislavgradu. Tako je budžet oštećen za više od 300.000 KM. Radeći na tom slučaju, kako je ranije objavio BIRN, SIPA je istragu proširila i na nabavku rezervnih dijelova za helikoptere koje je MO BiH nabavljalo od firmi “Sicma group” i “Zik”, a fakture su bile vrijedne i po 900.000 KM!
Koliko je javnosti poznato, ove istrage još nisu doživjele tužilački i sudski epilog. Još stoje u nekim ladicama strogo kontroliranih istražitelja i tužilaca, dok elitama ne zatrebaju za obračun. Pendeš je povrh toga sada zaštićena i poslaničkim imunitetom pa pored jalovog bh. sudstva ne treba očekivati brzi rasplet. No, vratimo se fokusu i pitanjima sa početka teksta.
Ima li SDA čestitu, nekompromitiranu, poštenu, a sposobnu i slobodnomisleću osobu za kandidata za ministra sigurnosti BiH? Koja će se zaista uhvatiti u koštac sa migrantskom krizom, korupcijom i organiziranim kriminalom…. bez politiziranja? Sudeći prema kadrovskim rješenjima koja godinama i sada nudi SDA sve se to svodi na iste likove iz naglašeno vjerskih krugova i mladomuslimanske potomke, a zatim na ešalon „klasića“ iz JNA, KOS-a i SDB-a. Tako je u vojsci, policijskim agencijama, namjenskoj industriji i parlamentima po svim nivoima pa se odluka Alije Izetbegovića, da se ne provede lustracija među kadrovima nove BiH, čini kao sve veća greška. Ili čak kao vrlo sumnjiva odluka, a ne greška!?
Stoga, ako u Ministarstvo sigurnosti BiH ne zasjedne Selmo Cikotić, treba strahovati od kandidata tipa Envera Mujezinovića, Fikreta Muslimovića i njima sličnih mračnjaka. Jer, Bakira Izetbegovića očito ne zanima politička stabilnost i sigurnost države, nego vlastiti i stranački opstanak na bilo koji način…
(TBT – Istraživački tim)