Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Prvi zahtjev vjere kao takve jeste vjerovanje, vjerovanje u sve ono o čemu vjera uči i naučava. Sadržaji vjere opsežu širok spektar krupnih pitanja: od onih koja se tiču postojanja uzvišenog Stvoritelja i Njegovih atributa i života po Njegovim uputama pa sve do pitanja ponovnog proživljenja, polaganja računa za djela i, potom, vječnog boravka na drugome svijetu. Shodno ovome, vjerovanje u ono odsutno, u ono ponad naših osjetila ili, jednostavno, u ono nevidljivo jeste nešto bez čega nema istinske vjere. Ali možemo reći da čovjeka kao ljudsko biće, inače, prati pojam nevidljivog ili nepoznatog. Zapravo, čovjek je trajno okružen onim nepoznatim u odnosu na svoje postojanje, znanje i obaviještenost, i ono ga neprestano dotiče, zanima, impresionira ili oduševljava. Ljudski odgovor na tu situaciju, historijski gledano, bio je različit: ono nevidljivo čovjek je obožavao i negirao, poštovao i hulio, spoznavao i zanemarivao. Tako je i danas. Veliki broj ljudi danas je sveden i ograničen samo na postojanje ovog vidljivog ili fizičkog svijeta, i sav svoj život posvećuju tom svijetu insistirajući na maksimi: ono što se ne vidi – i ne postoji! Ovo priprosto vjerovanje, koje se lahko može logički demantirati, danas se pothranjuje moćnom medijskom mašinerijom, ali i sveukupnim ambijentom življenja koji nas odvraća od primisli i prisjećanja na ono nevidljivo. Dovoljno je, u tom smislu, posjetiti moderne gradove na Zapadu i komparirati njihov sveukupni ambijent sa gradovima Istoka, npr. sa jednim Istanbulom, Damaskom ili Isfahanom, u kome nas mnogo toga podsjeća na onostrano.
Karakteristika vjernika
Kur'anski pojam za sveukupnost onog nevidljivog jeste gajb. Na samom početku Kur'ana on se ističe kao prva karakteristika koja razlikuje vjernika od nevjernika: …onima koji vjeruju u nevidljivo (gajb) (el-Bekare, 3). Pojmu gajb u ovom ajetu neki komentatori Kur'ana dali su određeno i ograničeno značenje, npr. da se pod tom riječju misli na Uzvišenog Allaha, ili na kada i kader (Božansko određenje), ili na Kur'an i ono nepoznato o čemu on izvještava. Drugi su dali nešto šire tumačenje kazavši da je gajb sve ono o čemu je izvijestio Poslanik, a.s., u pogledu: predznaka Sudnjega dana, kaburske kazne, proživljenja, Sirat-ćuprije, Mizan-terezije, Dženneta i Džehennema. Prema mufessiru Ibn Atijjeu, ova tumačenja nisu proturječna jedna drugome jer je gajb sve ono što je spomenuto (Ševkani, Fethu l–Kadir, 26).
Također, komentari Kur'ana ponudili su još jedno tumačenje pojma gajb u ovom ajetu. Naime, ako se ova riječ razumijeva, u svom sintaksičkom smislu, kao ”akuzativ stanja” (hal), onda dobivamo sljedeće značenje: to su oni koji vjeruju u stanju njihove odsutnosti (tj. odsutnosti od ljudi), i kad se vide i kad se ne vide. Također se veli da riječ gajb ovdje znači kalb (srce) jer je ono skriveno, pa je značenje da oni vjeruju svojim srcima, a ne poput onih koji jedno govore, a srcima drugo misle. Na osnovu navedenoga možemo kazati da riječ gajb ovdje ima veoma široko značenje i obuhvata sve ”ono odsutno i nevidljivo” te jē nije potrebno specificirati nekim posebnim značenjem. Zato smo kazali da je ona kur'anski pojam za sveukupnost onog nevidljivog. Iz prethodnoga proizlazi i činjenica da riječ gajb ima istaknuto mjesto u životu vjernika, jer je ona dio njega, njegovo svojstvo.
Riječ gajb u Kur‘anu
Semantička upotreba riječi gajb u Kur'anu veoma je razuđena. Naime, prema semantičarima Kur'ana, u tekstu Kur'ana ovu riječ susrećemo u deset (Ibnu l-Dževzi) ili jedanaest (Damegani) kontekstualnih značenja. Prije nego što navedemo ta značenja, uputno je podsjetiti da osnovno ili leksičko značenje riječi gajb glasi: ono što je odsutno ili nevidljivo. Prema Ibnu l-Dževziju, riječ gajb u Kur'anu ima sljedeća kontekstualna značenja:
- gajb = Uzvišeni Allah (el-Bekare, 3);
- gajb = Objava (et-Tekvir, 24);
- gajb = sudbina, odredba (el-E'araf 188);
- gajb = mišljenje, pretpostavka (el-Kehf, 22, Sebe’, 53);
- gajb = kiša (el-En'am, 59);
- gajb = smrt Sulejmana, a.s., (Sebe’, 14);
- gajb = Levh-i mahfuz (Merjem, 78, et-Tur, 41);
- gajb = stanje odsutnosti (en-Nisa’, 34, Jusuf, 52);
- gajb = vrijeme spuštanja kazne (el-Džinn, 26);
- gajb = dno (Jusuf, 10).
Detaljna tefsirska analiza navedenih značenja riječi gajb u Kur'anu zahtijevala bi mnogo više prostora, ali ovom prilikom, ukratko, želimo istaći dvije stvari: a) semantičari su riječi gajb davali njezina specifična značenja u određenim kontekstima temeljeći svoja mišljenja na stavovima ranih komentatora Kur'ana; npr. značenje riječi gajb pod rednim br. 5. (gajb u značenju kiše) pripisuje se Ibn Abbasu; b) u svim kontekstima riječ gajb zadržava svoje osnovno značenje uz koje, istovremeno, poprima i svoje ”relaciono” značenje (T. Izutsu).
(Nastavit će se)
(TBT)