Ako ste od Nedžada Latića očekivali da će i ovom knjigom srušiti neke tabue, da će otkriti nešto što drugi ne znaju, još ne shvataju ili se ne usuđuju reći, da će kopati još dublje prema smislu vremena koje živimo i razobličavanju zataškanih istina… bili ste u pravu. Intrigirajućih podataka ima više nego u bilo kojem prethodnom naslovu, kako je autor i obećao najavljujući novi „armagedon“ iznad Bosne.
Nova knjiga bosanskog pisca, publiciste, intelektualca i novinara Nedžada Latića NOĆAS SLAVIM BOGUMILE prvobitno je piščevom odlukom žanrovski svrstana u memoare, ali se dogodilo, i to ne prvi put kod Latića, da su ga misao i tekst odvukli i u klasični realistički roman, u historiografska razmatranja novije bosanske historije, ali i istraživačko publicističko bavljenje aktuelnom stvarnošću. U knjizi ima i dijelova gdje u maniru pisca trilera prolazi kroz teme koje u javnosti još figuriraju kao tajne, opasne i zabranjene i baš zbog toga vrlo intrigantne.
Od Latića smo navikli da „napadne“ tabu teme najčešće iz sfere zakulisne politike, ali i da zađe u intimne prostore ključnih protagonista našeg vremena razotkrivajući ih gotovo do granice nedozvoljene indiskrecije. Međutim, kada piše o intimnim dramama bitnih ljudi našeg vremena to je motivirano isključivo namjerom da baci novo svjetlo i razjasni poznate poteze političkih, vojnih lidera i ljudi oko njih. Zašto su povlačili neke javnosti nerazumljive poteze, šta je uzrok političkih sukoba npr. Alije Izetbegovića, Harisa Silajdžića, Muhameda Šaćirbegovića, Edhema Bičakčića…., pa onda Bakira Izetbegovića i Hasana Čengića itd. ? Šta se zaista dešavalo u krugu preživjelih „mladomuslimana“ koji su se devedesetih godina okupili oko grupe osuđenika iz procesa 1983. među kojima je bio u autorov brat, Džemaludin Latić? Ovo je samo mali dio pitanja na koja Latić daje duboke, precizne i značajno upotpunjuće odgovore u odnosu na poznate službene verzije događaja.
Naravno, memoarski zacrtana linija vodilja knjige je intimna drama porodice Latić iz Pridvoraca kod Gornjeg Vakufa koja je hapšenjem i osudom Džemaludina Latića na procesu 1983. godine obilježena za cijeli život na način na koji su najmanje željeli. Za razliku od „Večernje kravate“, gdje Nedžad Latić nudi romansiranu verziju historijskih fakata o stradanju muslimana od UDB-e i komunističkog režima nakon II svjetskog rata, u knjizi NOĆAS SLAVIM BOGUMILE on mnogo dokumentarnije govori o progonu muslimanskih intelektualaca obzirom da je i sam učesnik događaja. Knjiga donosi intimne drame preživljavanja tih političkih zatočenika u jugoslovenskim zatvorima na način da nudi „pogled iznutra“. Tako nam postaju jasniji politički odnosi i zakulisni uticaji tadašnjih vladara života i smrti npr. Duška Zgonjanina, Raifa Dizdarevića, Pozderaca itd. Ovi dijelovi sasvim ogoljuju velikosrpsku ideologiju, politiku i strategiju čiji je krucijalni dio bila devastacija bosanskog i bošnjačkog (tada muslimanskog) identiteta, a u šta su, dakle, bili uvučeni i bošnjački kadrovi.
Da li slučajno ili ne, pojava ove knjige poklapa se sa političkom dramom čiji akteri su članovi porodice Izetbegović, ili kako ih Latić u medijima često naziva „bosanski Pijemont.“ Poznato je iz njegovih kolumni i drugih naslova da je političko udaljavanje braće Latića od Izetbegovića, Alije i Bakira, dug i bolan proces ispunjen trzavicama, a zatim sve vidljivijim zahlađenjem i sve radikalnijim neslaganjima u viđenju Bosne, islama i društva u kojem živimo, a gdje SDA ima jedan od presudnih uticaja. Možda prijelomni događaji za njihov razlaz, tačka iza koje nema povratka, jesu javno izrečena nakana Nedžada Latića da „sruši režim“ čiji jedan od stubova su likovi „bosanskog Pijemonta“ – Sebija i Bakir Izetbegović – zatim siledžijski napad na Latića i Bakirovo ignoriranje zahtjeva da se napad rasvijetli, a onda i njihov otvoreni javni i medijski rat.
FOTO: Ilustracija (Faksimil)
Ovaj aspekt Latićevih memoara obiluje podacima i detaljima na temelju kojih će čitaoci moći bolje nego ikada profilirati ličnosti Sebije i Bakira Izetbegovića, ali i mnogih drugih javnih ličnosti. Moći će shvatiti njihove karaktere i ponašanje. Na koncu, društvena dekadencija, marginalizacija i devijacije suštinskog značaja Islamske zajednice i općenito vjere u životu muslimana u BiH, katastrofalno stanje društva, pogrešna politika i ekonomija, kriminalizacija svih sfera društva… sve su to razlozi koji opravdavaju razobličavanje i davanje na uvid javnosti psiholoških, karakternih i intelektualnih profila ključnih figura bh. društva sa kojima imamo posla.
Nadalje, Nedžad Latić donosi pregršt informacija o djelovanjima tajnih službi na prostoru SFRJ i posebno Bosne i Hercegovine i posljednjih decenija, a jedna od vrlo bitnih tema koja često i dominantno kreira našu političku svakodnevnicu su – mudžahedini. Ko su oni bili u ratu, i ko su današnji islamisti u BiH, zašto su tokom rata došli u Bosnu, koja je bila njihova javna, a koja tajna misija i zašto su bitni za budućnost BiH ? O svemu ovome Latić donosi priču iz pozicije vrlo upućenog insajdera. Naime, čitajući knjigu NOĆAS SLAVIM BOGUMILE shvatamo da Latić nudi priču iz prve ruke! I to iz prostog razloga jer je tih burnih godina bio jedan od aktera i organizatora njihovog transfera u BiH, a zatim i neposredni svjedok turbulentnih odnosa mudžahedina i bosanskih muslimana, konflikta dvaju mesheba na haotičnom prostoru zahvaćenom ratom i njihovog neuklapanja u bh. društvo koje traje do danas.
Ova knjiga uvjerit će nas da zapravo ništa nije baš zaista onako kako smo mislili da jeste i da ne smijemo prestati tragati za novim saznanjima, ako želimo biti sigurni šta se oko nas događa.
(TBT, E.M.S.)