Piše: Gioden Levy, thebosniatimes.ba
Benjamin Netaniyahu je ostvario historijsku pobjedu i prije izlaska na sud. Desnica može odahnuti. Ova pobjeda je odredila dnevni red u Izraelu za mnogo narednih godina. Bez obzira na ishod suđenja, Netaniyahu je ostvario svoj cilj: suđenje je jedina tema u javnosti, a sve druge teme su istisnute na marginu. To nije malo postignuće: ono će omogućiti okupaciju palestinskih teritorija i narednim generacijama, osigurat će aparthejd i lažnu demokratiju. Desnica može mirno spavati, njen put nepravde i zločina je trasiran u budućnost.
Ovo, kako kažu, najvažnije suđenje u našoj historiji, osim onog Ajhmanu, pokrenule su krivične prijave zbog korupcije, namješteni pozitivni izvještaji na Vala News, a spominje se i nedozvoljeno primanje poklona u vidu cigareta i šampanjca.
Izrael se podijelio na dva bučna tabora. Jedni misle da je premijer prestupnik, drugi da je žrtva, jedni kažu „samo Bibi“, a drugi „samo ne Bibi“. Suđenje Netanijahuu je probudilo zemlju iz apatije i ravnodušnosti u mjeri u kojoj nijedna druga tema nije uspjela već decenijama.
Naravno da je suđenje aktuelnom predsjedniku vlade zbog krivičnih djela važno. Ali prepuštanje ovoj temi i bavljenje njome je postalo gravitaciona sila po sebi, pa smo od političkog diskursa prešli na velike rasprave o vrlinama i moralu. Ovo suđenje je postalo jedina tema koja uzbuđuje Izraelce. Ljevica je odustala od svojih ideja i sada se bori protiv korupcije umjesto za mir, slobodu, pravdu, ljudska prava, jednakost i demokratiju. Njena borba se svela na indignaciju zbog poklonjenog šampanjca. Umjesto lijevog pokreta i istinske opozicije dobili smo pokret za bolju vlast.
To je vrhunac pobjede desnice. Sada mogu anektirati okupirane teritorije, da se iživljavaju nad tražiocima azila, da izazivaju Iran, da prolivaju krv u Gazi, na Zapadnoj obali i u Libanu. Niko se neće protiviti, nikakve javne rasprave neće biti – jer mi pratimo suđenje Netaniyahuu i molim vas da nas ne uznemiravate. Krivično pravo je zasjenilo diplomatiju i etičke norme. Dajte nam još koji citat iz krivičnog predmeta 4000 i cijela zemlja će poludjeti.
Tako je stvorena koalicija Kahol Levan – i ona je pokret za bolju vlast. Njihov jedini stav je vezan za koncept poštenja, čistih ruku i to šta znači biti državnik (njihov lider Benny Gantz se opisuje kao otjelotvorenje dostojanstvenog državnika). A narod i ne traži ništa više od toga. Ljevica je istakla bijelu zastavu. Jedina preostala crna zastava je ona protiv povrede pravosudnog sistema i demokratije. Crne zastave protiv aparthejda i aneksije su deficitarna roba.
Kada se predsjednik vlade pojavio u okružnom sudu u Jerusalimu sve oči su bile uprte u njega, dok su na optuženičkim klupama nedaleko odatle sjedile desetine ljudi čija su suđenja neuporedivo važnija. Samo nekoliko kilometara razdvaja sudnicu u centralnoj jerusalimskoj ulici Salah aI Din od vojnog suda u Oferu. Oba suda imaju sjedište na okupiranoj palestinskoj teritoriji, ali kao da su u dva odvojena svemira.
U vojnom sudu u Oferu svakoga dana se odvijaju suđenja koja definiraju suštinu izraelske države i definiraju njen međunarodni položaj, mnogo više nego što to čini suđenje aktuelnom premijeru, ali je dvorište u Oferu daleko i napušteno. Svakog dana tamo se izriču presude nevinim ljudima, političkim zatvorenicima, djeci i odraslima, borcima za slobodu i teroristima, ali te presude pravosuđa jedne nedemokratske države ne zanimaju nikog. U Oferu, više nego u Salah aI Dinu se otkriva istinska korupcija države, tamo se otkrivaju njeni zločini. Ali tamo nema demonstranata ni izvještača.
Netaniyahu nam u sudnici ostavlja svoj zalog za budućnost. Njegove cigarete su nam važnije od zatvorenika koji pripadaju drugom narodu. Ima li boljeg načina da se ispriča izraelska priča?
(TBT, Haaretz)