Posljednja sjednica Skupštine Kantona Sarajevo samo je formalno verificirala stanje stvari kojeg je javnost u Sarajevu odavno svjesna. A to je da građanini KS ne mogu računati na efikasnu pravnu zaštitu iz domena rada Tužilaštva KS. Moglo bi se naći niz zamjerki, sa aspekta sigurnosti građana, i na rad MUP-a KS i sudova, ali ovdje i sada je riječ o Tužilaštvu KS na čijem čelu je glavna tužiteljica Sabina Sarajlija nakon što je (2019.) unatoč svemu na državni nivo promaknuta njena prethodnica Dalida Burzić.
Ključni predmeti bez epiloga
Izvještaj o radu Tužilaštva KS Sabina Sarajlija je obilato „nakitila“ statističkim podacima o uspješnosti prema kojima je ova institucija ostvarila tužilačku normu od 107,54 posto. Međutim, malo koji predmet među riješenima je bio od interesa šire javnosti. Naprotiv, Tužilaštvo KS ne samo da nije riješilo ključne slučajeve sa najvećom moralnom težinom, nego je kalkulirajući i politizirajući u tim procesima izgubilo i sav kredibilitet u javnosti! Tu se otkriva i porazan nivo moralnog (ne)digniteta Tužilaštva jer se pokazalo da čelnici i dio tužilaca niti ne mare kakav ugled i povjerenje naroda uživaju te da im je mnogo važnije zadovoljstvo političkih centara moći koji utiču na ključne predmete privrednog kriminala, ubistava i afera sa kojima su povezani uski stranački krugovi i tajkuni.
Skupština KS je oborila Izvještaj o radu Tužilaštva KS, ali to neće proizvesti nikakvu posljedicu za Sabinu Sarajliju niti tužioce koji ne rade svoj posao. To je i vjerovatni razlog što se ni nategnuta većina od 18 ruku (SDA + partneri) nije odlučila podržati instituciju koja je pod sveopćom kritikom javnosti. Podržali je, ne podržali… Tužilaštvo KS nastavlja raditi kako im se kaže.
Prva i najveća mrlja je slučaj ubistva Dženana Memića. Strašnije od podsmijeha Sabine Sarajlije, dok je zastupnica Arijana Memić čitala pitanja, jeste tužiteljicina bešćutnost i odlučnost da istraje na montiranoj verziji o saobraćajnoj nesreći u koju niko ne vjeruje, a akteri spletke znaju da je laž. Štaviše, cijela Ilidža i sve veći broj građana Sarajeva znaju i detalje napada na Dženana i Alisu Mutap, imena aktera i kako se nasilje otelo kontroli itd. Jedino Tužilaštvo KS to ne želi i zvanično da zna!
Od pitanje Arijane Memić „zašto Tužilaštvo istrajava na lažnoj optužnici za saobraćajnu nesreću“ Sarajlija se sakrila poznatom floskulom da se „u međuvremenu nisu pojavili dokazi koji bi nas uvjerili da treba odustati od optužnice” te „da je Ustavni sud BiH potvrdio da je istraga bila djelotvorna“ kao i da “nema podatke o montiranju na uviđaju”. Kao da i Sabina Sarajlija glumi amneziju pa se ne sjeća da je Kantonalni sud u Sarajevu 16. jula 2018. godine i 13. januara 2020. godine donio oslobađajuće presude kojima je oslobodio optuženog Ljubu Seferovića, uz obrazloženje da Kantonalno tužilaštvo KS nije uspjelo dokazati da se saobraćajna nesreća uopće desila! Dakle, Sabini Sarajliji ni dvije presude suda kontra lažne optužnice nisu dovoljne za odustajanje. Zašto ?
Politička pozadina zataškavanja
Zato što čitav ovaj slučaj od tragičnog ishoda preko višegodišnjeg zataškavanja do danas ima političku pozadinu. Njegovo rasvjetljavanje objasnilo bi ulogu inspektora i policajaca koji su zataškavali, nestanak video-snimaka i drugih dokaza, tužilačke manipulacije i lažiranje nalaza o amneziji Alise Mutap (dakle, i ulogu Sebije Izetbegović u tome). Istina bi ugrozila vrlo profitabilne stranačke tajkune i čitavu pravosudnu hobotnicu koja se sada brine za to da pravo i pravda ne dohvate duboko korumpirane strukture vlasti u kojima tri decenije dominira SDA.
Evo, samo ovi nabrojani razlozi objašnjavaju tvrdokoran otpor vlasti da riješi ovaj slučaj, ali i nemuštu i bezosjećajnu distanciranost Bakira Izetbegovića, kada je Muriz Memić od njega tražio pomoć i podršku. I šta sad, izgleda li borba za pravdu beznadežno? Svakako ne. Jedino treba imati na umu da pravdu ne treba tražiti i očekivati na mjestima i od ljudi kojima upravlja ovaj centar moći. Sredinom prošle godine Tužilaštvo BiH otvorilo je „predmet o ubistvu Dženan Memić“, ali ne treba misliti da će predmet na državnom nivou biti brzo riješen obzirom da se u proteklih skoro godinu dana stvari nisu bitno pomakle ka pravednom ishodu. Sigurno je jedino da porodica Memić, pored stručne pomoći advokata Ifeta Ferageta ima i bezrezervnu podršku javnosti i da će se u borbi za pravdu istrajati. Javnost odavno poručuje režimu da se ovdje ne radi samo o potjeri za Dženanovim ubicama i ometačima pravde, nego i o borbi za pravdu za sve obične ljude. Režim treba da se plaši kolektivne svijesti o krivici La Famiglie i vladajuće oligarhije, jer postoje pošteni istražitelji, tužioci i sudije na koje ne djeluje daljinski upravljač iz Ul. Mehmeda Spahe 14, a nastupiće trenutak i kritična masa kada više osionost režima neće biti iznad zakona. Poruka za njih je „…za taj trenutak pripremite se.“
Slučaj Nadin S. – moralni sunovrat režima
Teško je precizirati koliko je bezobrazluka, ličnog nemorala, ljekarske neetičnosti, psihopatologije, samoživosti i bezakonja sadržano u epohalnoj rečenici generalne direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović: „Niko ovdje neće liječiti to dijete takvih roditelja“ izrečenoj u TV kamere sredinom novembra prošle godine. Slučaj djevojčice Nadin S. planetarno je poznat po jedinstvenom presedanu u medicinskim krugovima. Dakle, djevojčica sa ozbiljnim dijagnozama ne može dobiti liječenje na KCUS-u, ali menadžment sa Izetbegović na čelu ne odobrava izmještanje na tursku kliniku gdje ima lijeka. Otac djevojčice u afektu poteže gasni pištolj na doktora koji provodi direktoričinu zabranu izmještanja i odjednom strah koševskih poltrona u bijelim mantilima od roditeljskog gnjeva postaje važniji od djetetovih dijagnoza.
Samo zahvaljujući svjesnosti problema i snalažljivosti obitelji Smajlović, Nadin je na vrijeme stigla na kliniku gdje je dobila terapiju i zbrinuta je. Na KCUS-u, na direktorici Izetbegović, Pedijatrijskoj klinici (no, zna se ko je glavni!) ostala je moralna ljaga, a u perspektivi ih čeka i pravna sankcija zbog kršenja člana 232. Krivičnog zakona FBiH (Nepružanje medicinske pomoći) i još nekoliko paragrafa, jer je porodica djevojčice podnijela prijave Tužilaštvu, MUP-u KS, Općinskom sudu i Agenciji za zaštitu ličnih podataka. I sad se opet vraćamo Tužilaštvu KS i Sabini Sarajliji.
Na nedavni upit Denisa Smajlović o stanju predmeta od Tužilaštva je dobio odgovor sa njenim potpisom da se „predmet nalazi u fazi provjere navoda iz prijave.“ Na posljednjoj kantonalnoj skupštini čitav niz pitanja zastupnika upućen je Sabini Sarajliji vezano za ovaj slučaj: „Koliko je vremena potrebno za provođenje istrage? Da li su u međuvremenu ispitana odgovorna lica iz menadžmenta KCUS-a i rukovodstva Pedijatrijske klinike o slučaju odbijanja liječenja N.S. i šta je uopće po ovoj prijavi urađeno u proteklih pola godine. Da li na sporo postupanje u ovom predmetu utiče činjenica da je odgovorno lice tuženog menadžmenta KCUS-a generalna direktorica Sebija Izetbegović, supruga predsjednika SDA odnosno uticajnapolitička ličnost?… itd.“
Odgovori glavne tužiteljice ogolili su svu podložnost pravosuđa režimu. Jer, Sarajlija kaže da se „u krivičnoj prijavi nigdje ne navodi ime Sebije Izetbegović.“ Formalno tačno, u prijavi se kaže „…protiv odgovornog lica KCUS-a“. No, notorna činjenica i elementarna logika Sabini Sarajliji bi trebali reći da po ovoj prijavi treba ispitati Sebiju Izetbegović, najodgovornije lice u KCUS-u pa onda redom…
Sabina Sarajlija je preskočila odgovor na pitanja o tome „da li Tužilaštvo KS zna kakvo je zdravstveno stanje djevojčice Nadin S.“ danas, pola godine nakon odbijanja liječenja. Prvo, zato što to ne zna – nikad se nisu raspitali. A kao drugo, Tužilaštvo bi time utvrdilo i dodatne otežavajuće okolnosti za tužene budući da u međuvremenu niti oni nisu ništa poduzeli za Nadin S. što je „upornost u izvršenju krivičnog djela.“
Također, Sabina Sarajlija i postupajuća tužiteljica Sanela Škaljić ne žele znati da je u međuvremenu menadžment KC Tuzla, po istim procedurama kakve važe i u Sarajevu, odobrio izmještanje pacijentice u Tursku, što znači da je to mogla učiniti i Sebija Izetbegović prije pola godine, ali to svjesno nije učinila ugrožavajući zdravlje djeteta. Zašto? Eh, ko zna šta je u njenoj glavi. Nemoguće je citirati izljeve bijesa, kletve i pogrde profesorice Izetbegović na račun porodice Smajlović, kada je ovaj slučaj postao česti povod za kritike njenog rada. Citiranje takvih stvari jednostavno ne spada u javni, medijski prostor, ali saradnici pred kojima se ne ustručava mogu potvrditi njen kočijaški vokabular.
Mala pravna satisfakcija porodici Smajlović je Rješenje Agencije za zaštitu ličnih podataka od 13. maja (vidi faksimil) kojim se usvaja prigovor Amine i Denisa Smajlovića i nalaže KCUS-u da odmah sa službene web-stranice ukloni podatke o liječenju njihove kćerke Nadin i o bolovanju Amine Smajlović, a što je KCUS javno objavljivao suprotno Zakonu o zaštiti tajnih podataka.
Stranački prijatelji vode predmet
Pravni stručnjaci koje smo konsultirali tvrde da je ovaj slučaj pravno vrlo jednostavan. Svi akteri koje treba ispitati su u Sarajevu, dokazi su na svim medijskim mrežama (snimak izjave S.I.), dokumenti dostupni, a zakonske odredbe KZ FBiH sasvim jasne. Pa ipak, postupajuća tužiteljica Sanela Škaljić dosad nije uradila baš ništa po ovom predmetu, iako je njegova priroda (hitnost liječenja Nadin S.) nalagala prioritet i hitnost u radu. Sabina Sarajlija nije našla ništa sporno u činjenici da je postupajuća tužiteljica Sanela Škaljić iz porodice koja je tradicionalno, prijateljski i donatorski povezana sa SDA, a čija uticajna članica Sebija Izetbegović treba biti predmet istrage! Čak i da se zbog toga traži izuzeće ove tužiteljice, „prijateljske veze ne bi uticale na dodjelu predmeta“, kaže Sarajlija. Međutim, baš to je već uticalo na „osnovanu sumnju“ da će ovaj predmet biti efikasno, brzo i uopće vođen.
Ovdje je teško analizirati sve anomalije u radu sarajevskog Tužilaštva koje su razotkrivene na zasjedanju Skupštine KS. Jedna od tih koje ne slute na dobro je da je predmet po „Aferi respiratori“ preuzela neiskusna tužiteljica, koja u karijeri nema nijedan veliki predmet korupcije. Novoimenovani šef Odjela za privredni kriminal i korupciju je već kompromitirani Sead Kreštalica pa se čini da i ova afera ide ka zataškavanju i da se režim preventivno štiti. Policijske predstave sa oduzimanjem računara, arhiva i mobitela već smo prečesto gledali da bi povjerovali kako se zaista radi nešto konkretno. Bez obzira na sve akcije, nikako da dođemo do odgovora na ključno pitanje – koja osoba je tipovala nabavku baš ovog beskorisnog modela respiratora na koje je bačeno 10,5 miliona maraka. „Pedro“ iz „Srebrene maline“ i Fahrudin Solak iz Civilne zaštite radije će visiti, nego prevaliti njeno ime preko usta. Iz „istrage“ koju vode mediji zasad je vidljivo (iz dva ugovora) da se prvobitno krenulo u nabavku odgovarajućeg modela, a da je naknadno (kad se to izjalovilo) izmijenjen podatak pa je unesena šifra modela respiratora kojeg ima na tržištu.
FOTO: (Ilustracija)
Trebaće još raščivijati da li su to respiratori koji su prethodno odbijeni iz Irske kao neodgovarajući te zašto su Vlada FBiH i FUCZ odobrili nabavku respiratora koje je prethodno Ministarstvo zdravlja RS odbilo nabaviti kao neupotrebljive ?! Naime, još prije nego je Bakirov „heroj nacije“ Fikret Hodžić krenuo u stratešku nabavku, u RS su imali ponudu istih respiratora, ali su tražili mišljenje šefa intenzivne njege na KC Banjaluka dr. Peđe Kovačevića koji je rekao da „te mašine ne odgovaraju i nisu za liječenje pacijenata.“ Kako smo vidjeli, u Sarajevu na KCUS-u nisu pitali za mišljenje stručnjaka (npr. prof. dr. Ismeta Suljevića, anesteziologa i sudskog vještaka), nego očigledno nestručnu osobu fokusiranu na to da se nabavi „daj šta ima, samo da se obrne 10,5 miliona KM.“
Šanko u šaci ?
Za ovaj put još samo jedna prosvjetljujuća… Javnost se nakon izbora nove Vlade KS („Petak 13“) pitala – kako će funkcionirati odnos ministra zdravstva prof.dr. Rusmira Mesihovića i direktorice Izetbegović, budući da ga ona pet godina optužuje da je napravio „100 miliona duga“ i da je za 11 mjeseci mandata raskućio KCUS. Istine radi, brojni su dokumenti koji ukazuju da uopće nije bilo toliko duga i da prof. dr. Izetbegović o tome općenito i redovno laže. Ali, nije sad to tema. Naime, jedno od zastupničkih pitanja bilo je – kako napreduje istraga po krivičnoj prijavi direktorice KCUS-a protiv aktuelnog ministra zdravstva, a bivšeg direktora KCUS-a u predmetu koji se formirao na osnovu nalaza Finansijske policije s kraja 2016. godine?
Sabina Sarajlija je odgovorila: „Predmet je živ i aktivan, u interesu istrage se ne objavljuju detalji. Još nije donesena tužilačka odluka.“
Ovdje su interesantne dvije stvari. Prvo, iako se protiv Mesihovića dakle, vodila istraga to nije smetalo kadrovicima SDA da to mjesto prepuste upravo Mesihoviću (DF). A kao drugo, možda mu je baš zato i dodijeljena ministarska fotelja. Ministar zdravstva kojem nad glavom visi „istraga u toku“ i to po prijavi Sebije Izetbegović do kraja mandata niti će smjeti, niti moći dovesti u pitanje njenu fotelju bez obzira što je ministar u Vladi KS koja sa 80 % finansira rad KCUS-a. Ukratko, Šanko je u Sebijinoj šaci pa sa te strane ne treba očekivati nikakve akcije u smislu sređivanja stanja na KCUS-u.
A što se tiče tog stanja, nakon pet specijalista koji su otišli prošle sedmice sa Koševa, odlazak najavljuje još troje pa se broj „odstranjenih“ po raznim osnovama popeo na preko 140!
Sve skupa, stanje u pravosuđu, u zdravstvu i društvu općenito kriminalnim djelovanjem režima dovedeno je u stadij temeljite destrukcije. Režim bi morao znati također i to da narod koji tlače, već odavno ne vjeruje u mogućnost mirnih i demokratskih promjena, pa šta god to značilo…
(TBT – Analitički tim)