Više tigrova živi u dvorištima, improvizovanim zoološkim vrtovima i kamionskim odmorištima u Sjedinjenim Državama nego što ih na svijetu ima u prirodnim staništima. Ovaj fenomen podstrekuju ljudi poput Josepha Maldonado-Passagea, zvijezde poznatije po imenu Joe Exotic, kojeg sada svi znaju po “Tiger Kingu”, hit dokumentarnoj seriji na Netflixu. Prije hapšenja i presude, Maldonado-Passage bio je jedan od najvećih uzgajivača i prodavaca tigrova i drugih velikih mačaka.
On je gomilao mačiće za vrlo isplative seanse maženja i fotografisanja, a potom ih se rješavao – legalno ili ne – kada bi postali previše opasni za igru. Neki su prodati kao kućni ljubimci, neki našli dom u zoološkim vrtovima gdje su korišteni za priplod. Neki su jednostavno nestali.
“Nazvala bih to krugom razmnožavanja i bacanja”, kaže Karni En Naser, ekspertkinja za dobrobit životinja sa Univerziteta Michigan State. Industrija maženja mladunčadi, kaže ona, “stvara krizu tigrova u Americi”. Najveći problemi su zlostavljanje životinja i nedostatak regulative i nadzora.
Mnogi ljudi koji su intervjuisani za potrebe “Tiger Kinga” kažu da je priča koja je njima predstavljena bila da će dokumentarac na videlo iznijeti pitanje vlasništva nad velikim mačkama u Sjedinjenim Državama. Neki u filmu kažu da su Erik Good i Rebecca Šejklin, koreditelji i koproducenti serije, tvrdili da prave verziju s velikim mačkama filma iz 2013. “Blackfish”, koji je donio veliki odijum protiv kompanije SeaWorld.
Ali velike mačke i problemi koje one imaju izgubili su se u “sapunskoj drami”, kaže dr Naser.
“Tiger King” govori o usponu Maldonado-Passaga, koji je postao jedan od najvećih uzgajivača u Americi, a potom i njegovom padu iza rešetaka. Nakon što ga je tužila Carole Baskin, aktivistkinja za velike mačke i vlasnica Big Cat Rescue, utočišta za životinje u Tampi, na Floridi, on je pokušao da je ubije.
Kada je Carl Aman, filmadžija čiji je rad usmjeren na nelegalnu trgovinu divljim životinjama, pozvan da priča za “Tiger King”, Good i Sejklinova rekli su mu da je to dobra šansa da kaže nešto o neprilikama u kojima se nalaze tigrovi. Ali on tvrdi da seriji nedostaje ozbiljna poruka.
“Ignorisali su tako ključan aspekt cijele priče. To je promašena prilika.”
No u interesu zabave, neki režiseri mogu da se odmaknu od realnosti, kaže Steven Kantor, reditelj dokumentarnih filmova. “To što čujete reč ‘dokumentarac’ ne znači da sve mora da bude stopostotno istinito”, kaže on.
Kritičari “Tiger Kinga” tvrde da su Eric Good i Rebeca Šejklin tu “dozvolu” odnijeli nekoliko koraka dalje nego što je bilo potrebno. Iznosili su, navode, netačne informacije i izvlačili citate i kadrove iz konteksta.
Carole Baskin je ponovo u fokusu javnosti nakon što je serija objavljena. Dobar dio te pažnje zapravo su pretnje smrću. Fanovi Joea Exotica napravili su na desetine “eventova” na Facebooku, pozivajući pristalice da preuzmu Big Cat Rescue. Dio tih zlih namjera možda je posljedica izbora koje su napravile filmadžije. Gospođa Baskin i drugi kritičari kažu da su snimci montirani tako da izgleda da ona drži životinje kojima pomaže u premalim kavezima. (U Big Cat Rescue sve je po standardima Globalne federacije životinjskih utočišta.)
Ove i neke druge odluke, prema riječima Maxa Webera, režisera dokumentarca o vlasnicima egzotičnih životinja “The Elephant in the Living Room” (“Slon u dnevnoj sobi”), učinili su da gledaoci pomisle da je ono što radi Carole Baskin jednako loše kao i postupci Joea Exotica.
A kada uspješne serije kao što je “Tiger King” pomalo izbrišu liniju između dokumentarca i reality televizije, neki brinu o društvenim posljedicama.
Režiser Glen Zipper kaže da može da bude opasno ako se u “gotovom proizvodu” pojavi nešto što činjenično ne stoji.
“Posebno ako je to nešto što je veoma važno”, dodaje on.
