U svom podužem intervjuu kojeg je dao portalu Nomad.ba Senad Avdić je secirao profil jednog od najopskurnijih bošnjačkih tajkuna Alije Budnje. Prenosimo dio njegovog intervjua:
«Spomenuo si Asima Sarajlića, donedavno, kako se hvalio, ne bez osnova, da je u SDA “prvi do Bakira”. Kako govori stranačka ruralna legenda, on je krenuo kao konobar u nekom od milion turističko-ugostiteljskih objekata u vlasništvu Alije Budnje, tajkuna sa Ilidže i uglednog funkcionera SDA. A, kako je krenuo Budnjo? Tako što je kao vlasnik male, neugledne zanatske radnje, godinama bio ekskluzivni dobavljač Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Federacije što mu je omogućio njegov porodični partner Sulejman Garib. Sjeća li se iko više tog budžetskog kasapina?!
I tu je Budnjo stekao svoja prva dva miliona. Zašto spominjem baš dva? Pa zato što mu je toliko bilo dovoljno da pokupuje pet-šest hotela na Ilidži i stotine dunuma zemljišta, parkova, bazena u njihovom sastavu, koji su brat-bratu vrijedili stostruko više. Dakle, ta amaterska, seljačka, ali efikasna pljačka je “zelena” nit koja se provlači kroz cijelu epohu vladanja Stranke demokratske akcije. Omogućilo joj je to nepostojanje minimuma pravnog poretka, neovisnog pravosuđa, profesionalnih sudija i tužitelja. Četiri pune godine traje sudski proces protiv “prvog do Bakira” Sarajlića opuženog da je uzimao lovu za zapošljavanje ljudi u Elektroprivredi BiH. Za isto (ne)djelo je optužen i generalni sekretar SDA Amir Zukić, i njemu traje suđenje, ali njega je stranka pustila niz vodu. Zašto to nije uradila i sa Sarajlićem, nego je ponovo “turen” u državni Parlament i ostao sve donedavno na čelu stranačke kadrovske komisije? Pa zato što se bez njega nije mogla voditi kadrovska i druga politika SDA.
On se u onom čuvenom razgovoru u automobilu poziva na direktora OSA-e Osmana Mehmedagića Osmicu sa kojim je zajedno obavljao, odnosno vrbovao ljude za izbor Abdulaha Skake za gradonačelnika Sarajeva. Istovremeno se Bakir Izetbegović nogama i rukama bori, moli Milorada Dodika, nudi mu šta mu srce zaželi od državnih funkcija, Centralnu banku, RAK… samo da mu ne dira Mehmedagića na mjestu direktora OSA-a. Dakle, taj je užasni korupcijsko-kriminalni sistem zaokružen, žilav i nepropustan, obuhvata tajnu policiju, pravosuđe, patriotske kriminalce, resurse javnog novca i teško ga je načeti, a kamoli razbaštiniti. Isto, da ne ostanom nedorečen i politički nekorektan, vrijedi i za Dodikov i Čovićev mehanizam vladanja i kriminalnog upravljanja javnim dobrima.»
(TBT)