Dominikanska Republika prijavila je oko 9.100 slučajeva. Prvi komšija, Haiti, ima svega 130. U Indoneziji, na hiljade je pomrlo. U obližnjoj Maleziji, stroga pravila uspjela su da broj žrtava svedu na oko stotinu.
Koronavirus stigao je do skoro svake zemlje svijeta, ali njegov utjecaj djeluje prilično kapriciozno. Globalne metropole kao što su New York, Pariz i London su razorene, dok su gradovi poput Bangkoka, Bagdada, Nju Delhija i Lagosa uglavnom pošteđeni.
Pitanje zašto je virus toliko ophrvao neka mjesta, a druga skoro da nije ni dodirnuo, predstavlja veliku zagonetku. A odgovor bi mogao imati implikacije po to kako će države reagovati.
Na stotine studija trenutno se bavi baš ovim problemom.
Mnoge zemlje u razvoju sa toplom klimom i mladom populacijom izbjegle su najgore, što bi moglo da upućuje na to da su visoke temperature i demografija značajni faktori. Ali zemlje poput Perua, Indonezije i Brazila, tropske zemlje u žarištu pandemije, negiraju takvu ideju.
Društveno distanciranje i rano zatvaranje bilo je efikasno, ali Myanmar i Kambodža nisu to uradili i nemaju mnogo zabilježenih slučajeva.
Jedna teorija kaže da najgori val virusa jednostavno nije stigao do svih zemalja.
Ljekari navode da manjak informacija u mnogim državama znači da ne treba izvlačiti zaključke.
Pa ipak, razgovori sa ekspertima otkrivaju da postoje četiri glavna faktora: demografija, kultura, priroda i brzina odgovora zvaničnika.
Svako potencijalno objašnjenje dolazi, ipak, sa začkoljicama i sa kontradokazima.
(TBT, NYT)