Senad Avdić je dao intervju uredniku portala Nomad.ba Edinu Zubčeviću u kojem se osvrnuo u na moguću šizmu i raskol koji prijeti unutar SDA nakon afere „Asim“:
„Nije mi poznato kako funkcioniraju odnosi unutar SDA, ono što se može vidjeti ovako sa strane jeste da bračni par Izetbegović nakon Kongresa učvršćuje svoje pozicije i utjecaj“ tvrdi Avdić i dodaje kako postoji jedna struktura koje se može nazvati “dubokom SDA”, a nju sačinjava ratna postava iz najužeg kruga kabineta Alije Izetbegovića.
„Prošlo je skoro 30 godina, a ljudi koji su tada savjetovali ili na drugi način opsluživali lidera SDA i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH su i danas na ključnim mjestima u diplomaciji, tajnim službama… Trećerazredni novinari i prvorazredni tjelohranitelji su postali ambasadori, neke porodice su se poput onih dovitljivih nesretnika, glavnih junaka sjajnog fima “Parazit” Bong Joon-hoa, razmilile po ambasadama, upravnim odborima. U taj krug posvećenih spada i ministrica Bisera Turković koja je “kad je bilo najteže” bila ambasadorica u Zagrebu i, očito, kao odan diplomata zapala za oko tadašnjoj postdiplomatkinji u istom gradu Sebiji Izetbegović. Oko 25 godina je Bisera Turković bila ambasadorica BiH, prije nego što će postati ministrica.
To je logika “čuvanja rezultata” po principu “tim koji pobjeđuje ne treba mijenjati”. A vidjeli smo i vidimo kako su (prije svega nas) pobijedili – deklasirali su nas. Oni, prije svega mladim ljudima u zemlji šalju užasnu, obeshrabrujuću poruku da su, kao u onoj Džonijevoj pjesmi, “uloge davno podijeljene” i da za njih nema mjesta čak ni među statistima. Alma Zadić, Tuzlanka, imala je sedam godina kada je Halid Genjac prvi put ušao u Parlament BiH: danas je ona ministrica pravde u Austriji, a Genjac i dalje trlja istu poslaničku klupu i prima istu, enormnu plaću!“
Avdić status Denisa Zvizdića i Aljoše Čampare u stranci vidi ovako: «Kandidaturom Šefika Džaferovića za člana Predsjedništva BiH, a ne Denisa Zvizdića, što je bilo logično s obzirom na njegove reference i relativno dobro upravljanje Vijećem ministara, kao i glasove iz “baze”, Izetbegović je pokazao da mu nije samo stranka važnija od države, kako je upozoravao Elmedina Konakovića prije raskola, nego da mu je lična, porodična, nasljedna vlast važnija i od stranke i države i evropskog puta i perspektive miliona ljudi. Što se tiče Aljoše Čampare, on je dovoljno inteligentan da zna kako su završavali “raskolnici”, disidenti iz SDA, od Adila Zulfikarpašića, pa sve do Kukića, Ahmetovića, Šepića. Prije ili kasnije nestajali su sa scene. Veliki je otpor u rukovodstvu i stranačkom podzemlju (ne bih rekao i u članstvu) prema Čampari, ali ga moraju trpjeti, dapače, držati kao malo vode na dlanu, volens nolens, jer im čuva “zlatni glas” u Skupštini Kantona Sarajevo. A ni na šta ta stranka nije uložila više energije, para i svih mogućih resursa nakon izbora kao na preuzimanje vlasti u Kantonu Sarajevo, tako da ne smiju rizikovati sa zatezanjem konopca sa Čamparom».
(TBT)
