Assadova brutalnost, korupcija i nesposobnost da uspostavi čak i privid funkcionalne države, pretvorila se Moskvi u teret.
Ruski mediji sugeriraju da je došlo vrijeme da se Bashar al-Assad zamijeni novim liderom.
Nakon pet godina borbe za očuvanje režima Bashara al-Assada u Siriji, čini se da Rusija sada teži tome da se riješi svog „zloglasnog“ klijenta.
Assadova uporna brutalnost i korupcija, i njegova nesposobnost da uspostavi čak i privid funkcionalne države, pretvorila se u teret kojeg bi se Moskva najradije riješila.
Ovim riječima je američki portal Daily Beast, u članku Jeremyja Hodgea, ukratko rezimirao najnovije stanje u odnosima Rusije i Assadovog režima. Assad, članovi njegove porodice i njegovi alevitski klanovi gaje bliske, možda i neraskidive odnose s režimom u Teheranu i milicijama koje podržava Iran, što podriva glavnu misiju Moskve u toj zemlji.
Ruski mediji protiv Assada
Portal smatra da Moskva nastoji rehabilitirati Assadov režim, kao simbol stabilnosti koji je u stanju privući stotine milijardi dolara stranih ulaganja za obnovu, a koje bi ruske kompanije tada bile spremne primiti. Međutim, to neće biti moguće sve dok Assadovi rođaci djeluju kao mafija i podržavaju iranske snage, što sprječava dolazak sredstava iz evropskih i zaljevskih zemalja od kojih se očekuje da snose troškove obnove Sirije.
Ovo nije prošlo neopaženo od strane Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
U tom kontekstu, James Jeffrey, specijalni izaslanik SAD-a za koaliciju za borbu protiv Islamske države Iraka i Levanta (ISIL), rekao je:
„Assad nije učinio ništa da pomogne Rusima da proda ovaj režim, ni u arapskom svijetu, a ni u Evropi. Čuli smo više puta od Rusa ono što upućuje na to da shvataju koliko je Assad loš.“
Jeffreyjevi komentari uslijedili su sedmicu dana nakon što su ruski mediji objavili veliki broj izvještaja i uvodnika koji su ciljali na Assada, prikazujući ga kao beznadežno korumpiranog i nesposobnog za upravljanje, sugerirajući da je došlo vrijeme da ga se zamijeni novim liderom.
Hodge u tekstu skreće pažnju na članke koje je 11. aprila objavila ruska novinska agencija u vlasništvu Yevgenya Prigozhina, rekavši da su to ruski signali koje je Assad teško mogao propustiti, posebno jer dolaze od šefa grupe Wagner čiji se plaćenici bore zajedno s Assadovim snagama od 2015. godine. Za Amerikance je Wagner “instrument ruske vlade koji Kremlj koristi na putu ostvarivanja svojih ciljeva jer je jeftin i sa malim rizicima”.
Iransko bojno polje protiv SAD-a
Autor teksta se osvrnuo i na glasine da Moskva razmatra druge opcije osim Assada za upravljanje Sirijom. TASS, najveća ruska novinska agencija, u jednom uvodniku je napisala “Rusija vjeruje da
Assad ne samo da više nije u stanju voditi zemlju već da Moskvu vuče prema afganistanskom scenariju“.
U kontekstu ovakvih medijskih izvještaja, TASS je uputio brze udarce Iranu, napominjući da Islamska republika “nema interesa u postizanju stabilnosti u regiji, jer smatra da je to bojno polje protiv Washingtona”.
Istovremeno, Rami Makhlouf, rođak Bashara al-Assada, čija je imovina zamrznuta prije pet mjeseci, na svojoj je Facebook stranici objavio je videosnimak na kojem optužuje Assadov režim za korupciju. Makhlouf je najbogatiji čovjek u Siriji i ima odlične odnose s Rusijom, a prethodno je kritizirao iransko prisustvo u Siriji.
U vrijeme kada Makhlouf i odani njemu padaju u naručje Rusije, autor teksta smatra da ključni članovi uže porodice Assad spadaju u red najistaknutijih vođa milicija koje podržava Iran, a čak su bili uključeni u oružane sukobe s jedinicama koje je podržala Rusija.
Hodge kaže da ove milicije nadziru široku mrežu korupcije, a nalaze se pod komandom Mahera al-Assada, mlađeg Basharovog brata. Maher od aprila 2018. predvodi Četvrtu oklopnu diviziju sirijske vojske, koja se smatra jednom od najstarijih i najopremljenijih brigada u zemlji.
Iranu je data koncesija za luku Latakija od početka oktobra prošle godine, koja je postala jedan od najvećih čvorišta za izvoz droge na tržišta Evrope, Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, upozorio je autor.
Jačanje izraelskih napada
Istaknuo je da je Teheran pokrenuo projekt izgradnje željezničke pruge Shalamcha koja povezuje Teheran s Latakijom preko stanica u Basri, Bagdadu, Al Bukamalu i Damasku, čime bi se Hmeimim izolirao od ruskih snaga u središnjoj i južnoj Siriji, a Teheranu omogućilo da brzo isporuči oružje svojim proxy silama u Latakiji koje već sudjeluju u sukobima protiv grupa podržanih od Rusije.
Čini se da Rusija, koja je ljuta na milicije koje podržavaju Iran, nije jedini igrač na terenu koji želi riješiti računice s tim milicijama. Rusko vojno vodstvo u Siriji je ignoriralo, ako ne i poticalo u velikoj mjeri izraelske udare na iranske trupe u cijeloj zemlji, navodi autor.
Možda nije slučajnost, kako kaže Jeremy Hodge, da su izraelski napadi povećani od aprila, nakon što je bujica ruskih članaka napala na Assada i njegov režim. Izrael je saopćio da se sa sprječavanja učvršćivanja Irana prebacio na prisiljavanje te zemlje da napusti Siriju, i da se neće zaustaviti.
Bez Rusije, kaže autor, Iran će biti odlučujući akter u Siriji, koji još uvijek nastoji voditi rat u vrijeme kada je većina drugih međunarodnih igrača umorna i jedino što žele je ponovno ujedinjenje Sirije. Čak je i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan, kao posljednji sponzor Slobodne sirijske vojske (FSA), pristao da sklopi mir s Moskvom.
Ironično, dugogodišnja želja Erdogana da svrgne Assada s vlasti možda se ipak obistini, iako ne onako kako je to očekivao. To neće učiniti revolucija, nego Rusija koja ga je uvijek nastojala štititi.
(TBT, Al Jazeera i portali)
