“Ovaj ramazan je sasvim drukčiji i jednostavno nije svečan”, kaže Fitria Famela, indonezijska kućanica.
“Žao mi je što ne mogu ići u džamiju, ali što možemo? Svijet se uvelike promijenio”.
U Aziji, gdje živi više od milijarde muslimana, pojedini vjerski čelnici ne žele se pridržavati restrikcija povezanih s epidemijom covida-19.
Tako se glavna muslimanska organizacija indonezijske pokrajine Aceha javno usprotivila odluci državnih vlasti da stanovnici moraju ostati kod kuće.
Hiljade vjernika bile su u četvrtak navečer u najvećoj džamiji u glavnom gradu Bandi Acehu, premda ih je bilo nešto manje nego inače.
“Ne bojim se jer nosim masku i poštujem razmak”, rekla je Cut Fitrah Riskiah koja je sudjelovala na molitvi.
Vlasti u Aziji upozoravaju na opasnost širenja zaraze na velikim vjerskim skupovima pošto su zadnjih sedmica utvrđena žarišta bolesti povezana s muslimanskim zajednicama u Maleziji, Pakistanu i Indiji.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučila je da se privremeno ukinu neke prakse tijekom ramazana kako bi se smanjio rizik naglog širenja novog koronavirusa.
U Bangladešu su vjerski poglavari zanemarili preporuke vlasti da se smanji dolazak u džamije.
U Pakistanu su džamije bile pune uoči ramazana a vjernici su bili stisnuti, ne mareći za društveno distanciranje.
U Maleziji, gdje su muslimani većinsko stanovništvo, ograničenje kretanja je produljeno do sredine maja. Džamije, škole i većina preduzeća su zatvoreni i uvedena je policijska kontrola.
Zatvorene su čak i ramazanske tržnice na koje muslimani hrle kako bi nabavili probrana jela koja će pojesti nakon iftara.
Umjesto toga, stanovnici mogu putem e-bazara naručiti namirnice koje će im se dopremiti na kućnu adresu.
U susjednoj Indoneziji, gdje milioni ljudi svake godine na završetku ramazana posjećuju svoja rodna mjesta, vlasti su zabranile putovanja.
Ujedno su uvele ograničenja u zračnom i pomorskom prometu u toj zemlji sa 17.000 otoka i otočića.
Erik Febrian, stanovnik Jakarte, pomoću računala ostaje povezan s roditeljima koji žive izvan grada.
“Zahvaljujući tehnologiji mogu tokom ramazana svaki dan nazvati roditelje putem videoveze”, rekao je, “i tako čuvati njihovo zdravlje”.
(TBT, Jutarnji.hr)
“Ovaj ramazan je sasvim drukčiji i jednostavno nije svečan”, kaže Fitria Famela, indonezijska kućanica.
“Žao mi je što ne mogu ići u džamiju, ali što možemo? Svijet se uvelike promijenio”.
U Aziji, gdje živi više od milijarde muslimana, pojedini vjerski čelnici ne žele se pridržavati restrikcija povezanih s epidemijom covida-19.
Tako se glavna muslimanska organizacija indonezijske pokrajine Aceha javno usprotivila odluci državnih vlasti da stanovnici moraju ostati kod kuće.
Hiljade vjernika bile su u četvrtak navečer u najvećoj džamiji u glavnom gradu Bandi Acehu, premda ih je bilo nešto manje nego inače.
“Ne bojim se jer nosim masku i poštujem razmak”, rekla je Cut Fitrah Riskiah koja je sudjelovala na molitvi.
Vlasti u Aziji upozoravaju na opasnost širenja zaraze na velikim vjerskim skupovima pošto su zadnjih sedmica utvrđena žarišta bolesti povezana s muslimanskim zajednicama u Maleziji, Pakistanu i Indiji.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučila je da se privremeno ukinu neke prakse tijekom ramazana kako bi se smanjio rizik naglog širenja novog koronavirusa.
U Bangladešu su vjerski poglavari zanemarili preporuke vlasti da se smanji dolazak u džamije.
U Pakistanu su džamije bile pune uoči ramazana a vjernici su bili stisnuti, ne mareći za društveno distanciranje.
U Maleziji, gdje su muslimani većinsko stanovništvo, ograničenje kretanja je produljeno do sredine maja. Džamije, škole i većina preduzeća su zatvoreni i uvedena je policijska kontrola.
Zatvorene su čak i ramazanske tržnice na koje muslimani hrle kako bi nabavili probrana jela koja će pojesti nakon iftara.
Umjesto toga, stanovnici mogu putem e-bazara naručiti namirnice koje će im se dopremiti na kućnu adresu.
U susjednoj Indoneziji, gdje milioni ljudi svake godine na završetku ramazana posjećuju svoja rodna mjesta, vlasti su zabranile putovanja.
Ujedno su uvele ograničenja u zračnom i pomorskom prometu u toj zemlji sa 17.000 otoka i otočića.
Erik Febrian, stanovnik Jakarte, pomoću računala ostaje povezan s roditeljima koji žive izvan grada.
“Zahvaljujući tehnologiji mogu tokom ramazana svaki dan nazvati roditelje putem videoveze”, rekao je, “i tako čuvati njihovo zdravlje”.
(TBT, Jutarnji.hr)