Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nema sumnje da je pandemija korona virusa proizvela ozbiljnu globalnu krizu, koja je veoma snažno produbila političku krizu u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazila i prije izbijanja pandemije. Ono što zabrinjava svjetske analitičare jeste da će neki režimi i lideri pokušati iskoristiti pandemijsku krizu da demontiraju preostale prepreke svom trajnom ostanku na vlasti. Analitičari prepoznaju autokrate da više pozivaju na „nacionalno jedinstvo“ odnosno „okupljanje oko zastave“. Sve to prepoznajemo u ponašanju bosansko-hercegovačkih lidera. Razlika je u nijansama i one su više verbalne naravi.
Kao što cijeli svijet brine kako spriječiti mogućnost da se vanredna situacija pretvori u trajno stanje, bosansko-hercegovačka opozicija bi posebno trebala obratiti pažnju na to i promptno djelovati. Tim prije što su ove godine u Bosni i Hercegovini trebali biti održani lokalni izbori.
U intervjuu koji DEPO Portal objavljuje u dva nastavka, predsjednik najveće opozicione stranke u BiH Nermin Nikšić govorio je o upravljanju krizom izazvanom koronavirusom gdje je potvrdio naprijed iznesene strahove.
„Ako je išta jasno, onda je to činjenica da SDA, HDZ, SNSD i njihovi partneri konstantno proizvode vanredno stanje u našoj državi, jer su to okolnosti u kojim oni jedino znaju funkcionirati. I prije koronavirusa smo imali blokadu državnih institucija, nametanje jednoumlja i strahovlade, skandale kojim se dokazuje politička kontrola i zloupotreba sigurnosnih agencija, itd. Dakle, suspenzija zakona i vladavine prava i uvođenje strahovlade godi vlasti koja se oslanja na uzurpaciju sistema, resursa i institucija koje bi morale pripadati građanima. Zbog toga su vlasti pokušale suspendirati i rad parlamenata. Šta mislite ko je omogućio SNSD-u da proglasi vanredno stanje u RS i tako suspendira rad Narodne skupštine? Ko bi drugi nego SDA. Ova stranka je vanredno stanje pokušavala uvesti u Federaciju na mala vrata“, rekao je Nikšić.
Očito je ovoga svjestan Željko Komšić, sarajevski lakrdijaš s ljevice koji je ideološki konvertirao i paktirao sa desnicom, pa je u svom lakrdijaškom stilu napao opoziciju zaprijetivši im da „prestanu u javnosti širiti lažne informacije, te time dovoditi građane u stanje zablude”.
Prije toga protestiralo je udruženja BH novinara protiv cenzure na KCUS-u. Oni su optužili Sebiju Izetbegović da bira kojim će od probranih SDA-ovih medija dostaviti informacije i na koje upite, a kome neće. Fahrudin Radončić je kao ministar sigurnosti nazvao neke opozicionare „hijenama“.
Podnašanje Komšićevih teklića Emira Suljagića i Reufa Bajrovića notoran je primjer ovakvog verbalnog kidisanja, handžaranja i „sukanja crijeva“ političkim oponentima režima.
Ako i nisu relevantni, nisu ni benigni neki mediji, kad je u pitanju ksenofobija jer ih izravno finansira i kontrolira SDA, te je stoga upadljivo širenje mržnje prema nemuslimanima u njima, posebno prema (srpskim) intelektualcima, u vrijeme pandemije. Svježi primjeri su napadi na Srđana Puhala i Dragana Bursaća.
Koliko god bile glasne prijetnje osinih lidera njihovi podanici će uskoro i sami dobiti priliku da se uvjere koliko je ovaj kleptokratski režim ugrozio sopstvene sisteme zdravstvene zaštite. I ne samo to, spoznat će koliko su državne institucije uhakaretili stranački uhljebi da će se pesimizam produbiti i vjera u državu oslabiti. Tako su hakareti poput Sebije Seke Izetbegović, kao direktorice KCUS-a, Rusmira Šanke Mesihovića, kao ministar zdravstva Kantona Sarajevo i načelnika Federalnog kriznog štaba Fahrudina Solaka postali politički alter ego, ili(ti) slika i prilika lidera vladajuće koalicije Izetbegovića, Komšića i Radončića.
AUTOKRATE ĆE BITI JOŠ AUTORITARNIJE
Moguće je da su osioni lideri povisili ton nakon procjena da pandemija polahko splašnjava i da režim imao izravnog udjela u tome. Ali veća je vjerovatnoća da njihovo „istresanje gaća“ nad opozicijom dolazi nakon procjene i saznanja da će se prolongirati lokalni izbori i da bi ova vlast mogla ostati još naredne dvije godine.
Paradoksalno je da ni Miloradu Dodiku, ni Draganu Čoviću nije toliko stalo do prolongiranja lokalnih izbora koliko liderima koalicije „13. petak“. Iako sarajevski režimski mediji, posebno politički režimski tabloidi svakodnevno iznose crne prognoze o bankrotu i kolapsu RS-a, ni vlast ni opozicija u ovom entitetu se ne opire zakazivanju datuma izbora u ovoj godini. Dok Čović principijelno uvjetuje izbore usvajanjem Izbornog zakona i isto tako principijelno osporava legitimitet sastava CIK-a. Tako da smo, bar za sad, ostavljeni na milost i nemilost nacionalnih vođa i ako se šta ne promijeni unutar politika međunarodne zajednice prema njima, ovi populistički autokrati će biti još autoritarniji.
Teško je povjerovati da postoji kritična masa ljudi spremnih na bunt iako je gnjev masa evidentan na svakom koraku. Mlađi imaju alternativu i spremaju se masovno napustiti ovu zemlju. Jedina mogućnost političkih promjena su izbori. A da bi se izvela „revolucija u glasačkim kutijama“ treba se izboriti i za to pravo. Vlastodršci su iskoristili pandemiju da bi svojim „mjerama“ borbe protiv korona virusa i to pravo ugrozili.
Ono što bi moglo ostati kao trajna posljedica ove situacije ponovo se tiče Bošnjaka jer su njihovi lideri po svemu postali kao i „oni“. Ako je išta spasilo bosanske muslimane, pa i samu državu tokom agresije onda je to bilo geslo da nećemo biti kao „oni“, „oni gore s brada“! Nismo mrzili nemuslimane, nismo rušili njihove svetinje itd. Jednostavno, nismo se služili njihovim nedopuštenim sredstvima ratovanja. Ovo šta nam sada nudi bošnjački režim kao odgovor na antidržavnu politiku Dodika i Čovića uopće se ne razlikuje od njihovog političkog koncepta i metoda. Razlika je, bar deklarativna, samo u političkim ciljevima. Problem je, dakle, u onima koji su nakon rata naučili bosanske muslimane da mrze i da se politički ponašaju kao „ONI“!
(TBT)