Piše: Jan-Werner Müller, thebosniatimes.ba
Nema sumnje da je pandemija korona virusa proizvela ozbiljnu globalnu krizu. I nema sumnje da će nosioci vlasti pokušati iskoristiti priliku da prošire svoja ovlaštenja. Neki vjerovatno neće htjeti odreći se novih ovlaštenja kada prijetnja prođe.
Veoma je važno da opozicione partije budu uključene u razmatranje mjera za upravljanje zdravstvenom krizom kakva se javlja jednom u sto godina. Ali linija koja razdvaja vlast i opoziciju ne smije se zanemariti u ime „nacionalnog jedinstva“. Kritike koje iznose lideri opozicije ne treba kvalificirati kao štetno „podsticanje unutrašnjih sukoba“. Mehanizmi kojima opozicija poziva na odgovornost predstavnike vlasti sada se moraju jačati, a ne slabiti.
Vanredne situacije proizvode dvije vrste efekata: u demokratskim državama dolazi do koncentracije moći u rukama izvršne vlasti. Lideri koji zahtijevaju dodatna ovlaštenja u takvim situacijama obično imaju podršku građanstva. Čak i predsjednik SAD Donald Trump, koji je od početka povlačio katastrofalne poteze, ima koristi od dinamike okupljanja oko zastave.
Druga vrsta efekata je očigledno opasnija: u zemljama uveliko zahvaćenim procesom opisivanim kao „autokratizacija“ (suprotno od demokratizacije) lideri će iskoristiti pandemijsku krizu da demontiraju preostale prepreke svom trajnom ostanku na vlasti.
Ruski predsjednik Vladimir Putin se sprema proizvesti sebe u doživotnog predsjednika. Izraelski premijer Benyamin Netanyahu je uspio oslabiti Kneset i izraelske sudove. Mađarski premijer Viktor Orbán, pionir „autokratizacije“ u Evropskoj uniji, upravlja dekretima i želi suspendirati izbore i referendume i dozvoliti hapšenje novinara.
Autoritarni lideri ponekad izmišljaju lažne krize ako im je to potrebno; kada nastupi prava kriza, mjere koje u nastaloj situaciji nije teško opravdati oni koriste za obračun sa političkim protivnicima. Odredbe antiterorističkih zakona usvojenih u SAD poslije napada 11. septembra 2001. rutinski se koriste za suzbijanje legitimnih oblika izražavanja drugačijeg političkog mišljenja.
Osobenost pandemijske krize je u tome što je najčešće korišteni oblik protesta protiv nosilaca vlasti sada onemogućen. Demonstracije poslije Putinove najave ustavnih promjena su zabranjene, jer bi okupljanje doprinijelo širenju virusa. Ako odluči da ukine izbore, Orbán može da se pravda mjerama distanciranja koje ne dozvoljavaju okupljanje velikog broja ljudi na istom mjestu u istom danu. Autokrati mogu iskoristiti sasvim razumne mjere predostrožnosti za nastavak sprovođenja svojih planova bez ikakve kontrole i protivljenja.
Šta se može preduzeti? U funkcionalnim demokratijama parlamenti i sudovi bi morali nastaviti sa radom. Ako kompanije i škole mogu raditi na daljinu, nema razloga da i parlament i sudovi ne prakticiraju „demokratiju na daljinu“.
Parlamenti – koji već decenijama gube moć u odnosu na izvršnu vlast – mogu pristati na upravljanje dekretima, ali samo selektivno i na strogo ograničeno vrijeme, isključivo u situacijama u kojima bi konvencionalna načela vladavine prava usporila usvajanje mjera za prevazilaženje krize. Vladavina zakonima – kao suprotnost vladavini dekretima – može imati nedostataka u situacijama kada treba brzo angažirati resurse i proizvesti vakcinu, ali apsolutno nema osnova za suspenziju vladavine prava kao općeg načela (suprotno tvrdnjama istaknutih teoretičara vanrednih stanja kao što je bio njemački pravnik Carl Schmitt).
Što je najvažnije, opozicija treba podržati vladu, ali također mora predlagati alternative i kontrolirati njen rad. Često se zaboravlja koliko je ispravno definirana i institucionalizirana uloga opozicije važna za funkcioniranje svake demokratije.
Mehanizmi kojima se to ostvaruje mogu se razlikovati. Neke od mogućnosti su procedure koje opozicionim liderima dozvoljavaju da odmah odgovaraju na izlaganja ministara i predlažu alternative, pojednostavljeni postupci za formiranje istražnih tijela, uvođenje dana opozicije kada opozicione stranke utvrđuju dnevni red ili postavljanje opozicionih figura na čelo važnih skupštinskih odbora (kroz koje se obavlja veliki dio redovnih skupštinskih poslova). Vlada ima mandat da postupa onako kako misli da je najbolje, ali i opoziciji se mora pružiti prilika da iznese svoje stavove.
Novozelandska premijerka Jacinda Ardren je ponudila solidno rješenje za period vanredne situacije i privremene suspenzije parlamenta. Umjesto formiranja velike koalicije i zanemarivanja legitimnih drugačijih mišljenja u ime „nacionalnog jedinstva“, predložila je formiranje specijalnog odbora kojim će predsjedavati lider opozicije, sa pravom da preispituje odluke vlade i poziva je na odgovornost.
Da bi se spriječila mogućnost da se vanredna situacija pretvori u trajno stanje – kada jednog dana pažnju javnosti privuku neke druge teme – američki teoretičar prava Bruce Ackerman predlaže ingeniozni mehanizam „rastuće kvalificirane većine“: usvojeni zakoni i uredbe mogu se periodično produžavati, ali prilikom svakog produženja potrebna većina se mora uvećati za određeni broj glasova. Tako se fokus političke debate usmjerava na najvažnije pitanje: da li je došao trenutak za izlazak iz nove normalnosti i povratak na staro stanje stvari? Tako se ističe i pitanje zaštite osnovnih prava (sjetimo se pokušaja Donalda Trumpa i Borisa Johnsona da isposluju pravo da pritvaraju građane za vrijeme pandemije).
Šta ćemo s autokratima? Lideri opozicije i predstavnici civilnog društva moraju iskoristiti prostor koji im je preostao da pruže otpor. Predstavnici vlasti će ih svakako napadati, šta god da rade, jer je i prije krize svako drugačije mišljenje proglašavano za izdaju.
Također je važno da u doba kada se čini da međunarodnu javnost ne interesuje ništa osim pandemije podignemo glas protiv svih putina, kaczyńskih i orbána ovog svijeta. Njihovi podanici će uskoro i sami dobiti priliku da se uvjere koliko su ovi kleptokratski režimi ugrozili sopstvene sisteme zdravstvene zaštite. Konačno, zbog nastalih okolnosti danas je važnije nego ikada da institucije poput Evropske komisije nastave da pomno prate mjere preduzete povodom vanredne situacije u zemljama EU.
(TBT, Project Syndicate)