Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
U pljevi viceva kojima me dokoni prijatelji obasipaju tokom izolacije jedan mi se učinio smislenim. Znate li zašto vojna mornarica prima više neplivača, nego plivača? Neplivači će duže braniti brod! „Na tom principu je zasnovana i naša vlast. Mnogo je neznalica koji je znaju samo braniti“, napisao je svoj komentar prijatelj koji mi poslao vic.
MRŽNJOM NADAHNUTI
Uporedo sa slanjem viceva prijatelj mi šalju komentare koji poput „laveža paščadi koja su se zatekla na palubi „broda“ odzvanjaju društvenim mrežama. Jedan takav komentar napisao je Filip Mursel Begović koji se odnosi na moju prethodnu kolumnu u kojoj sam problematizirao pitanje odgode posta. On me smatra ludim i kao takvog me preporučuje za „vještačenje“ kod Fetva-i emina, funkcionera pri Vijeću za fetve Rijaseta Islamske zajednice, da me oslobodi posta.
Samo me hurmet ovih svetih dana spriječava da se na svoj način (!) pozabavim ovakvim sojem bošnjačkih uhljeba, a tretiram ga ovdje jer je po referencama i položaju oficijelni reprezent i megafon Stranke demokratske akcije (SDA), i izdanak savremene islamske duhovnosti. Begović je urednik lista „Stav“, oficijelnog glasila SDA, i sljedbenik tarikata (derviš) Nakšibendijske tekije u Sarajevu koju vodi penzionirani general Armije BiH Halil Brzina. Poznato mi je da je postavljen za urednika „Stava“ po direktnoj preporuci tročlane familije Izetbegović, nakon što je napisao jedan panegirik o Bakiru Izetbegoviću tokom izborne kampanje, a nije mi poznato koji su kriteriji kod šejha Brzine prevagnuli pri davanju bejata/prisege. Koliko poznajem tradicionalne propozicije tesavufa ovakva sorta se ne bi smjela viđati po tekijama. Bez obzira na načine kako se Begović domogao „palube broda“, pretpostavimo da voli „krastavce“ i da je zbog toga zadobio simpatije da „sjede u šejhovo krilo“, on bi morao odatle imati neke vidike i informacije po osnovu izravnih kontakata sa stranačkim uhodama, ili ilhamom/nadahnućem preko šejha, o situaciji u kojoj se bosanski muslimani nalaze tokom pandemije korona virusa. A da ima bogdu političke kulture, prosto bi zamolio svoju formalnu zamjenicu u redakciji Aminu Šećerović Kasli, naturaliziranu Turkinju, da mu ugugla bar turske portale na temu odgode ovogodišnjeg posta, svojim očima bi mogao vidjeti da društvene mreže u Turskoj „gore“ kad je ova tema u pitanju.
UBILO SE ZA PANDEMIJU!
Kad sam pisao kolumnu eksplicite sam rekao da oficijelna ulema u islamskom svijetu još nije bila oglasila po tom pitanju, te sam sugerirao da se Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ponaša autohtono i da donese odluku na osnovu sopstvenih saznanja, iskustva i konsultacija sa strukom. Ni sam tada nisam guglao po internetu da bi se eventualno rukovodio mišljenjem islamske inteligencije. Pošto sam potpuno usamljen među bosanskim muslimanima, veoma mi imponira da su mi gledišta veoma podudarna sa ogromnom većinom islamskih intelektualaca koji vode polemike na ovu temu na društvenim mrežama i portalima.
U međuvremenu se oglasila Islamska zajednica i odaslala, po meni, posve neprihvatljivu – epidemiološki problematičnu a psihološki dibidus pogrešnu – poruku odlukom da u naredni petak počinje post. Jer radi se o vrlo površnom oglasu bez potrebe da u zemlji u kojoj je sve zaustavljeno, vrtići, škole, poslovi, promet, gotovo kompletan život, i u kojoj se građani stalno uvjeravaju kako je sveta, patriotska dužnost ostati kući, iznađu olakšice bar za one postače koji spadaju u rizične grupe.
Sa šerijatskog aspekta ova situacija bi se mogla definirati kao „darul-harb“, bukvalno prevedeno „kuća rata“, a stvarno značenje je „ratno stanje“. Tako aktuelnu pandemiju bar formalno definiraju i najveći filozofi današnjice, a po osnovu toga su mnoge države uvele „vanredno stanje“. U takvom ambijentu sa šerijatskog aspekta na djelu su sve moguće olakšice po kojima su vjernici amnestirani od mnogih vjerskih obaveza. Koliko mi je poznato u jednom takvom stanju „darul-harba“ i poslanik Muhammed, s.a.v.s., odgodio je post! I pored svega navedenog nije mi bila namjera otvaranjem ove polemike sugerirati reisul-ulemi Huseinu Kavazoviću da odgodi post, već da iznađe modus za set olakšica najugroženijim i najprivrženijim vjernicima tokom ramazana. Pošto to nije učinjeno ostaje mi sumnja da se više vodilo računa o općim, opet nacionalnim, vjerskim pa i političkim interesima Bošnjaka, nego o halu/stanju vjernika, u ovom slučaju postača.
I vjerujem da je i ova odluka, kao i sve dosadašnje, Islamske zajednice donesena u dosluhu sa rukovodstvom SDA, kojem je važnije pitanje odgađanja lokalnih izbora, nego pitanje odgode posta. Kakva bi to bila izborna kampanja SDA bez masovnih iftara, na primjer?! Nekad je neko izgovorio tu brutalnu rečenicu da je stanje sa bosanskim muslimanima tokom raspada Jugoslavije bilo tako da se bilo „ubilo za genocid“. Parafrazirajući istu tu rečenicu, mogu nadodati da se stanje kod bosanskih muslimana nije bitno poboljšalo i da se „ubilo za pandemiju“! Kad pandemija prođe svodit će se računi; Bošnjaci će shvatiti da imaju Islamsku zajednicu i muslimansku stranku, a da nemaju ni (svoju) vjeru, ni državu! Da bar imaju pravu vjeru, onakvu kakvu su im ispovijedali (pra)djedovi, vjerujem da bi bili bliži cilju da imaju i državu. To se da zaključiti po osnovu jednostavne analogije; zdravorazumskim odnosnom prema vjeri donosili bi ispravnije kako vjerske tako i političke odluke!
(TBT)