Business
Adrijan Salbuči veruje da je glavni razlog
za izbijanje rata u Siriji to što je ta zemlja jedna od rijetkih koja nema dug
prema MMF-u
FOTO: Basar, Gadafi, Sadam (Fotomontaža)
Razorni građanski rat bjesni u Siriji već
četiri i po godine, a otkako je 2010. pokrenut talas pobuna nazvanih Arapsko
proljeće, situacija nije ništa bolja ni u drugim zemljama Bliskog istoka i Sjeverne
Afrike – hiljade ljudi gine svakog dana, terorističke organizacije jačaju, a
migrantska kriza uzdrmala je čak i Evropsku uniju.
Dok su zvanična objašnjenja za te sukobe „uspostavljanje demokratije“, mnogi
ljudi, pa i uticajni analitičari, vjeruju da je pravi razlog borba za naftna
polja. Međutim, ima onih koji tvrde da je razlog nešto drugo – ekonomski imperijalizam
Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i multinacionalnih
korporacija, a da se ratovi pokreću protiv svih onih koji pokušaju da se
suprotstave njihovim zahtjevima, odbiju njihove kredite i uslove i ugroze
uspostavljeni sistem.
U Rotšildovim rukama
Politički analitičar i istraživač Adrijan Salbuči vjeruje da je glavni razlog
za izbijanje rata u Siriji to što je ta zemlja jedna od rijetkih koja nema dug
prema MMF-u.
– Sirijska centralna banka je vlasništvo države i vlada kontroliše nacionalnu
valutu tako da ona bude u službi naroda, a ne bankarskih organizacija pod
kontrolom Rotšilda. To znači da je količina novca koji štampa država u skladu
sa stvarnim potrebama ekonomije, radnika i naroda umjesto u skladu sa željama
parazitskih finansijera iz inostranstva. Ovi drugi žele da kontrolišu sve
centralne banke kako bi vještački ograničile količinu dostupnog novca i tako
nametnule kredite iz kojih države zatim ne mogu da se izvuku. Od toga koristi
može da ima samo kartel bankara u rukama Rotšilda, Rokfelera, Varburga, Goldman
Saksa… – navodi on.
Kako dodaje, sirijske vlasti su shvatile da MMF kontrolišu megabankari i da oni
rade kao njihovi revizori i utjerivači dugova.
Gadafijev plan
– Način na koji MMF funkcioniše najdetaljniji je i najbolje isplaniran sistem
uspostavljanja globalnog ropstva, tvrdi Salbuči.
Slične tvrdnje iznio je i ekonomista i publicista Džon Perkins još 2011. On je
tada rekao da je pravi razlog intervencije u Libiji pokušaj Gadafija da umanji
uticaj MMF-a.
– Često slušamo kako svi govore o tome da je Libija napadnuta zbog resursa, prije
svega nafte. Međutim, glavni razlog intervencije je finansijski odnos te zemlje
sa Svjetskom bankom, MMF-om i multinacionalnim korporacijama. S centralnom
bankom 100 odsto u državnom vlasništvu i 144 tone zlata u trezoru, Gadafi je
nekoliko mjeseci prije intervencije otvoreno počeo da se bori za stvaranje nove
valute koja bi zaprijetila dolaru i euru. U stvari, pozvao je afričke i
muslimanske zemlje da se udruže i zlatni dinar, novu valutu koju bi stvorili, proglase
jedinom valutom kojom bi trgovali. Amerika, Svjetska banka, MMF i
multinacionalne korporacije ne gledaju blagonaklono na lidere koji prijete da
uzdrmaju njihovu dominaciju na valutnom tržištu i pokušaju da se udalje od
međunarodnih bankarskih sistema koji favorizuju korporatokratiju, tvrdio je
Perkins.
On je navodio da je sličnu ideju promovisao i Sadam Husein malo prije nego što
su američke trupe ušle u njegovu zemlju.
Mnogi teoretičari tvrde da MMF i Svjetska banka nisu krivi samo za razaranja na
Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi već i u mnogim drugim zemljama. Analitičar
Mišel Čosudovski još 2002. napisao je da su MMF i Svjetska banka dva
instrumenta razaranja država.
Sve po matrici
– Kada misija MMF-a dođe u neku zemlju, ona zahtijeva uništenje socijalnih i
ekonomskih institucija kao jedan od uslova za pozajmicu – što je veoma slično
fizičkom razaranju koje donose bombe NATO-a. MMF naređuje zatvaranje bolnica,
škola i fabrika. To je, naravno, jeftinije nego bombardovati ih, kao što su
uradili u Jugoslaviji 1999., ali rezultat je isti, razaranje zemlje – kaže on.
Jedan od glavnih ekonomista Svjetske banke Džozef Stiglic od onih je koji tvrde
da su ta institucija i MMF izuzetno opasni, a to zna jer je bio u njima.
Insajder i četiri koraka
– Svjetska banka i MMF osuđuju ljude na smrt – rekao mi je Stiglic, koga je Svjetska
banka otpustila 1999. jer se javno pobunio protiv njihovog načina rada. Iako je
svaka zemlja različita, plan je uvijek isti i ima četiri koraka. Prvi od njih
je privatizacija, koja donosi samo korupciju i rasprodaju najvažnijih državnih
resursa, poput elektroprivrednih i komunalnih preduzeća. Nakon toga slijedi
drugi korak – liberalizacija tržišta kapitala. To dovodi do uništavanja
državnih rezervi. Treći korak je usklađivanje cijena s tržištem, što je samo
zvučan naziv za podizanje cijena svega, što obavezno dovodi do nereda i pobuna.
Zahvaljujući tome zemlje bankrotiraju, a korporacije dolaze do resursa u tim
zemljama. Četvrti korak je uspostavljanje slobodne trgovine po pravilima STO,
koja ne dovodi do otvaranja tržišta, već do uspostavljanja oštre kontrole nad
njim. Osim toga, narod tako samo gubi život, a niko od njih ne brine o tome,
napisao je publicista Greg Palast.
Ni dolar od MMF-a 15 godina
Kako navodi publicista Danijel Robišo, da bi finansirala infrastrukturne
projekte, Sirija je sedamdesetih i osamdesetih, kada je na vlasti bio Hafez el
Asad, pozajmljivala novac od SSSR-a, Zapada i MMF-a.
-Za razliku od drugih zemalja, oni su uspjeli da izbjegnu dugotrajni dug
zahvaljujući donacijama Libije, Saudijske Arabije i Kuvajta. Najviše novca
dugovao je SSSR-u, čak 13 milijardi dolara, ali im je Rusija 2005. otpisala taj
dug. Time je najveći dio duga smanjen, pa Sirija od 1995. do 2010. nije htjela
da uzme nijedan dolar od MMF-a i Svjetske banke, što je vrlo rijedak primjer u
današnjem globalizovanom svijetu, kaže on.
Pod kontrolom Amerike
Ekonomista Džon Perkins kaže da u razgovorima s ljudima često mora da
objašnjava da Svjetska banka i nije zaista svjetska, kao ni njena sestrinska
organizacija MMF.
– U stvari, svako ko pogleda strukturu izvršnih odbora ove dvije organizacije
jasno može da vidi da SAD kontrolišu 16 odsto glasova Svjetske banke (za njima
su Japan sa sedam, Kina sa 4,5 i Njemačka sa četiri odsto) i skoro 17 odsto
glasova u MMF (slijedeći su Japan i Njemačka sa šest i Britanija i Francuska sa
pet odsto). Također, Amerika ima pravo veta na sve veće odluke, a predsjednika
Svjetske banke direktno postavlja predsjednik SAD, kaže Perkins.
Ekonomista Džozef Stiglic
Kako nameću svoje interese
1. Privatizacija donosi samo korupciju i rasprodaju državnih resursa, poput
elektroprivrednih i komunalnih preduzeća.
2. Liberalizacija tržišta kapitala; to dovodi do uništavanja državnih rezervi,
nekad i za jedan dan.
3. Usklađivanje cijena s tržištem; zahvaljujući tome, zemlje bankrotiraju, a
korporacije dolaze do resursa u njima.
4. Slobodna trgovina; pravila Svjetske trgovinske organizacije ne dovode do
otvaranja tržišta, već do oštre kontrole nad njim.
(The Bosnia Times, Kurir)