Životni uvjeti u mnogim izbjegličkim kampovima i siromašnim četvrtima Afrike su bili jezivi i bez korone: gusta naseljenost, loši higijenski uvjeti i zdravstvena zaštita. Prema podacima UNHCR, u Africi živi oko 18 miliona izbjeglica i prognanika. Stručnjaci strahuju da bi izbijanje epidemije koronavirusa u jednom izbjegličkom centru bilo strašno, zbog toga što bi se virus mogao jako brzo raširiti, a posljedice bi bile pogubne i po ostatak stanovništva.
Pozivi u pomoć iz Ugande
“Zbog korona-krize, mi izbjeglice u Ugandi trpimo mnogo”, kaže 25-godišnja Stella Ndapolo. „Nemamo hrane, a ni zaliha. Naš najveći problem u međuvremenu je glad.” Ovo je poziv u pomoć iz Ugande Stele Ndapolo, koja je prije četiri godine sa svojom majkom i četvero braće i sestara izbjegla iz Konga u Ugandu. Sada strahuje da bi koronavirus mogao otežati, ionako teške okolnosti u kojima žive toliko godina.
Uganda je posljednjih godina, u odnosu na broj stanovnika, primila najviše izbjeglica u Africi – podaci UNHCR-a govore o 1,2 miliona. Izbjeglice su prije svega iz Demokratske Republike Kongo, Ruande, Južnog Sudana i Somalije.
Novopridošli najčešće bivaju smješteni u kampovima UN-a. Međutim, deseci hiljada su već napustili kampove i preselili se u slične slamove u četvrtima glavnog grada Kampale. Porodica Stele Ndapolo se pokušala snaći u Kampali i zaraditi nešto za život prodajom na ulici.
Predsjednik Yoweri Museveni je zbog korona-krize trgovinu na ulici prilično ograničio. „Ako nam nitko ne pomogne umrijet ćemo, ili od gladi ili od koronavirusa”, kaže Stella i apelira na međunarodne humanitarne organizacije „da pomognu”.
Humanitarci: utrka s vremenom
I Ramona Lenz, referentica za izbjeglištvo i migracije u humanitarnoj organizaciji Medico International upozorava od mogućeg brzog širenja virusa u izbjegličkim kampovima i siromašnim četvrtima na rubovima gradova. Ona u razgovoru za DW podsjeća da je samo u kampu Bidi Bidi u Ugandi utočište potražilo 250.000 ljudi.
Stotine hiljada izbjeglica žive i u kampovima Dadab i Kakuma u Keniji. „To su ljudi koji žive zbijeni jedni do drugih na vrlo malom prostoru i koji ne mogu držati društvenu distancu, koji ne se mogu držati pravila poput pranja ruku, gotovo da nemaju zdravstvenu zaštitu, ljudi do kojih ne dopiru informacije o mjerama koje bi trebali primijeniti u prevenciji zaraze, a koje provode humanitarne organizacije.” Sada se pokušava spriječiti da virus uopće dođe do kampa. Jer, svi dobro znamo – ako dođe do zaraze posljedice će biti strašne, kaže Ramona Lenz.
“Mi smo u utrci s vremenom”, kaže Patrick Youssef, zamjenik direktora Međunarodnog komiteta Crvenog križa za Afriku. „Pored toga što radimo na opskrbi ljudi osnovnim potrepštinama, sada moramo učiniti sve kako bismo spriječili širenje Kovid-19 među izbjeglicama.” Koronavirus ima potencijal da „uništi Afriku”, ako se bude raširio kontinentom slično kao u Europi.
Afrika je, zbog mnogih oružanih sukoba još ugroženija, nastavlja Youssef. „U Burkini Faso imamo milion i po ljudi, koji zbog nasilja nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti.” Kaže da je u Somaliji 85 posto stanovništva u sličnoj situaciji.
Također i u kampu Bakasi na sjeveroistoku Nigerije, jednom od najvećih kampova za prognanike koji su pobjegli od terorističke organizacije Boko Haram, vlada strah od koronavirusa. No, do sada, barem službeno, nema podataka da je neko zaražen. Ali, poznato je da u Nigeriji iz dana u dan raste broj zaraženih. Zabilježeni su i slučajevi na sjeveru zemlje, gdje je dostupan vrlo mali broj testova.
Humanitarci i lokalne službe upozoravaju: ako bi virus pogodio, kako se procjenjuje, dva miliona prognanih u regiji oko Čadskog jezera, koji već sad žive u apsolutno jezivim uvjetima, to bi bila čista katastrofa.
Odgovornost međunarodne zajednice
Ramona Lenz kaže: „Pouka, koju bismo morali izvući iz globalnog širenja koronavirusa, je da je u osnovi vrlo opasno ljude smještati u kampove. Moralo bi se razmisliti o tome, kako bi se u budućnosti na humaniji način smjestile izbjeglice. To je važno za zaštitu samih izbjeglica, ali i drugih građana. Međunarodna zajednica bi sada morala preuzeti odgovornost u korona-krizi. To važi za sve zemlje, također i za one koje sada čine sve kako bi izbjeglice držala dalje od sebe a to se također odnosi i na Njemačku”, kaže Ramona Lenz.
(TBT, DW)
