Roman „Herkul“ Miljenka Jergovića objavila je „Fraktura“ u novembru prošle godine. Formalna odrednica romana veli da je riječ o satiri: ali kakvoj, na kojim to mjestima u romanu, ovdje je posebno zanimljivo. U romanu su motivi migracija, terorizma i pojave pandemije (fikcionalno) sljubljeni s motivima realne domaće političke svakodnevice. Dnevna fašizacija neminovno izmiče racionalnom fokusu, a mediji funkcioniraju kao ključan egzekuterski alat. Ništa novo? Sve je jasno i (pre)blisko? „Herkul“ baš zato nastupa surovo ali točno, kao logično izveden paradoks „realizma distopije“. Kao spoj fakata i (predvidljive) fikcije, o čemu je novinar Expressa razgovarao s autorom.
Izdvajamo dio Jergovićevog intervjua koji se odnosi na medijie.
„Istinsko novinarstvo oblik je manjinske subverzije nad većinskim mišljenjem i nad vlašću. To vlasti razumiju, i zato im je u Hrvatskoj bilo toliko stalo da unište novinarstvo. I uništili su ga skoro sasvim. Ali su, kako to već biva, uništenjem novinarstva, a onda i cjelokupne žive kulture, uništili i Hrvatsku, kao društvo koje ujedinjuju zajednička sjećanja, zajednička povijesna iskustva, zajednički jezik. Ali ne, oni lupetaju o digitalnoj eri, o društvenim mrežama, o interakciji, a nisu više u stanju prenijeti ni vijest o virusu i o tome kome, zapravo, i čemu taj virus škodi, radi li se primarno o bolesti čovjekovoga organizma ili o bolesti zdravstvenog sistema i najšire zajednice. Da postoji novinarstvo, na način na koji bi, za društveno dobro, moralo postojati, takve bi se stvari jednostavno iskomunicirale.
(TBT)