Piše: Jacques Attali, thebosniatimes.ba
U teškim vremenima koja brojni ljudi odavno proživljavaju, a kojih smo postali svjesni tek s ovom današnjom krizom, potrebno je da se prisjetimo i ponovo naučimo četiri osjećanja koja smo zaboravili: zahvalnost – spram onih koji su u prvim redovima, empatiju – spram onih koji pate, divljenje – spram onih koji pronalaze rješenja i altruizam – kako bismo djelovali sa ciljem da jedni drugima pružimo podršku.
A da bismo djelovali, ne smijemo dozvoliti da nas preplavi strah koji paralizira, već moramo produžiti naprijed, hrabro i lucidno – pozitivno – uzdajući se u ono malo izvjesnosti što nas je sve ovo što nas je snašlo primoralo da otkrijemo, ili nanovo otkrijemo.
Ovaj je virus samo jedan od mnogih koji nas vrebaju i koji nam prijete. Da bismo ga pobijedili i izvojevali ovu bitku, ali se i pripremili da pobijedimo u svim budućim, evo deset privremenih i pozitivnih načela kojih bi se trebalo držati:
- Čovječanstvu ponovo prijeti zlo iskrslo u prirodi, koje su ljudi samo pogoršali. Zlo, koje je i ovaj put moglo biti predviđeno, a u pogledu koga prethodne generacije nisu učinile dovoljno kako bi zaštitile ove današnje.
- Pred ovom i brojnim drugim prijetnjama, sve naše nekadašnje želje i pohlepe danas djeluju sasvim izlišno.
- Suočeni s ovom i brojnim drugim prijetnjama, mnogi su postali svjesni da ništa ne vrijedi toliko koliko vrijeme provedeno s bližnjima i smisao koji pridajemo sopstvenim životima.
- I drugi virusi i drugi neprijatelji prijete i prijetit će čovječanstvu: klimatske promjene, siromaštvo, neredi – neprijatelji koji se samo prepliću s ovim današnjim i dodatno ga pogoršavaju.
- Pred ovim i svim drugim nebrojenim virusima, definitivno je potrebno preći u režim ratne ekonomije i posvetiti se samo onom suštinskom.
- Borci u ovoj današnjoj bici, bilo da su vidljivi (zdravstveni radnici, policajci, prosvjetari, političari, novinari i brojni drugi) ili nevidljivi (đubretari, kasirke, prodavci voća i povrća, hljeba ili mesa, šoferi i brojni drugi) daleko su važniji za opstanak društva nego mnogi drugi čija se djelatnost, odjednom, pokazala tako nebitnom njihovim dojučerašnjim mušterijama.
- Ako se zahvaljujući ovim borcima oporavimo, u euforiji nekog novog proljeća ipak ne smijemo zaboraviti slutnje ovog koje smo izgubili i smetnuti s uma da se ovaj virus može vratiti, kao i da nam i dalje prijete brojne druge opasnosti.
- Ne smijemo se zadovoljiti ponovnim stvaranjem uvjeta za povratak ovom istom kriminalnom društvenom modelu koji nas je i doveo do ovog rata, koji još uvijek možemo izgubiti i koji ćemo zasigurno izgubiti ne budemo li iz njega izvukli prave pouke.
- Ukoliko želimo izbjeći povratak ovih zala i od sebe udaljiti ovaj i sve buduće viruse, moramo konačno priznati da društvo može savršeno dobro funkcionirati i bude sretno ako i više od polovine svojih aktivnosti usmjerenih na stvaranje bogatstva posveti industriji i uslugama u zdravstvu, prehrani, higijeni, prosvjeti, kulturi i očuvanju životne sredine, kao i svim tehnologijama koje to bude iziskivalo.
- Konačno, svakom zemljom i čitavim svetom ćemo morati upravljati s daleko više empatije, susretljivosti, bliskosti, pravde i ljudske topline – baš onako kako to pomalo i danas činimo, u panici i pritisnuti nesrećom.
Samo ako budemo jednom za svagda naučili ovu lekciju, moći ćemo pobijediti ovog i izboriti se sa budućim neprijateljima i uopće nekim budućim generacijama omogućimo život, po mogućstvu bolji od našeg.
(TBT, Blog Jacquesa Attalia)