Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
Mjere suzbijanja korona virusa su prekinule masovnu društvenu komnikaciju.Najveći dio građana, seljaka i poštene inteligencije nalazi se u izolaciji. U četiri zida! Tako je i trač, kao najpopularnija društvena igra u stanju privremenog mirovanja! U nedostatku humora na telvizijskim ekranima, malo svježine i vedrine,malo osmijeha u naše živote, donose provale federalnog premijera Fadila Novalića nakon kojih me komšija pita: “Je li on idiot od rođenja, ili je uzimao časove?“.
KABASTA MINISTRICA
Tu dilemu je teško riješiti nakon izravnog televizijskog prijenosa kojim je de facto dokazano da Fadil Novalić ne zna staviti zaštitnu masku na lice! Ali, treće je sigurno: federalni premijer, njegov brat blizanac iz Banja Luke, kao i onaj državni, sa svim svojim ministrima, jesu stranački izuzetno podobni a za javne funkcije izuzetnije nesposobni!U tom neskladu imamo „zarobljenu državu“, stanje kad javne poslove obavljaju nekompetentne osobe i država ne može svojim instrumentima pomoći društvu da izađe iz ekonomske, političke, kulturne i moralne krize, iz bijede i siromaštva, iz blata u kojem se uglibila. Kad na to dodamo i koronu-krunu svih virusa- koja dramatično trese i najmoćnije države svijeta, onda ni veseljak Novalić, bilo da je to od rođenja ili nakon uzimanja časova, neće nam darivati osmjeh na lica.
„Naša je kriza velika, naši su, dakle izgledi veliki!“ rekao bi veliki Radomir Konstantinović, srpski pisac i filozof. Iz velike krize ne mogu nas izvesti oni koji su nas u krizu i doveli svojim neznanjem, nepoštenjem, neradom, javašlukom, kriminalom, korupcijom… Velika kriza traži odlučne ljude koji mogu povući odlučne poteze. Borba protiv korona virusa ne poznaje ni ljude, ni granice, ni nacije ni različite politike. Pošast kojoj se svijet jedinstveno i solidarno suprotstavlja,u našim uvjetima postoji kao bošnjačka, srpska, hrvatska, Sejdić -Fincijeva, entitetska, kantonalna i općinska, a nikako državna. Tračak nade da će država stvar uzeti u svoje ruke nagovještavao je rad državnog ministra za sigurnost, Fahrudina Radončića. Na temeljne stubove antivirusne borbe koje je ministar Radončić postavio, nakalemili su se nekompetentni, nestručni a time i neodgovorni državni funkcioneri tako da antivirusnim štabovima u medicinskom dijelu imamo vatrogasce i ekonomiste u većem entitetu, a u manjem vanredno stanje u kojem su suspendovane sve ovlasti kupštine i suspendovani svi mehanizmi kontrole vladara antivirusne borbe i saniranja katastrofalnog stanja ekonomije koje stvara virus. Dakle, epidemolozi, genetičari i drugi stručnjaci medicine su samo tu da daju do značaja onim koji ne bi smjeli voditi antivirusne štabove.
U situaciji kada i najrazvijenije zemlje svijeta traže pomoć u ljudstvu i materijalu, bilo je za očekivati da tri palme na otoku sreće, što je kodni naziv za Predsjedništvo BiH, zatraži pomoć od onih koji je mogu dati. Međutim, tri palme na ptoku sreće ne žele ostvarivati svoju ulogu u međunarodnim odnosima, što im stoji u opisu radnih mjesta. Tri palme nisu mogli napisati makar jedno zajedničko pismo nekoj od prijateljskih država koje nam mogu pomoći. Njihova međunarodna uloga se svela na slanje kumova, sinova, amidžića, dajdžića i ostale mnogobrojne familije u diplomatsku službu! Situacija u kojoj smo, pokazuje sve rezultate familijarne diplomatske strukture. Takođe, na međunarodnom planu očekivati nešto od Vijeća ministara ili kabaste ministrice vanjskih poslova, ravno je utopiji!
BUDEŽTSKI MOLJCI
Tri palme na otoku sreće se zato miješaju u poslove za koje nemaju ni formalne ovlasti a naročito stvarnog znanja.Naime,telefonski,onako kao usput da poremete harmoniju lagodnog života, zakazuju onlajn sjednice i konsultacije pa su se dgovorili da sa državnim premijerom i ministrom finansija održe online sastanak o stanju ekonomije. Šta o privredi znaju budžetski moljci, Šefik Džaferović i Željko Komšić koji su proveli više vremena roneći pod vodom nego li u realnom sektoru? Treća palma, Milorad Dodik, sva znanja iz privrede je stekao kao ratni profiter, kao Mile Ronhil! Da išta zna, ne bi tražio da se depozit Centralne banke Bosne i Hercegovine ubaci u finansijske tokove!“To bi za naše finansije imalo uticaj kakav je imao uticaj Slobodana Miloševića upadom od dvijem milijarde dolara u platni sistem Jugoslavije!Dakle,razarajući!“-kaže mi prof.dr. Izudin Kešetović, čovjek koji je u ratu stvorio be-ha valutu-dinar!
Dakle, od razgovora Predsjedništva sa dva najvažnija čovjeka Vijeća ministara možemo očekivati-duplo golo! Dakle,ništa! Da Vijeće želi nešto korisno uraditi, umjesto da naprđuje sa tri palme, onda bi donijelo zakonski akt kojim bi entiteske agencije za bankarstvo stvailo pod svoju kontrolu.U tom slučaju, strane banke, koje raspolažu sa desetinama milijardi našeg novca stavili bi u funkciju firmi koje koliko-toliko rade i pokretanja ostale privrede nakon kraja virusne epidemije.Da se žele miješati u svoj posao, i državne i entitetske vlade bi pozvale u pomoć ljude koji znaju rješavati probleme na teorijskoj i praktičnoj ravni. Razmijeniti mišljenja sa vlasnicima privatnog kapitala i finansijskim stručnjacima o mogućim putevima izlaska iz krize nije grijeh. Grijeh je,bruka i sramota,podlost, sebičluk,neodgovornost i govnarija svake vrste to što vlast i ne pomišlja na rebalanse budžeta u cilju stvaranja uvjeta za funkcioniranje realnog sektora u postojećim i u uVJETima prestanka endemije korona virusa. O smanjenu plaća državne birokratije, osim ljekara i sigurnosnih službi,niko ne razmišlja. To je bogohulno za budžetske pacove! Takođe, kao i svaka pomisao da se rasproda bar polovina voznog parka ili upolove besplatne gozbe ića i pića na račun poreskih obveznika. Znate li da prebogata Švedska Vlada ima samo pet službenih automobila a da je Ulof Palme,njen premijer,na posao išao biciklom!
U situaciji u kojoj smo, dakle, kad se vidi sva nekompetentnost i neodlučnost onih koji vode javne poslove, građani i privrednici se počinju samoorganizovati kako bi sami počeli rješavati virusnu i ekonomsku pandemiju.
Bojim se da će uskoro samoorganizirani narod početi da rješava i druge probleme. Radnička klasa, organizirana kao država!-rekao bi rahmetli Edvard Kardelj. Zato je veliki dio vlasti u dilemi: ostati ili pakovati kofere?!
(TBT)