„Sedam zaključaka iz korona-krize“ – tako glasi naslov njegovog teksta u sedmičniku „Die Zeit”.
On piše da država ponovo zadobiva povjerenje ljudi.
„To je jedan od sedam zaključaka: država se vraća. Nakon financijske krize, više lijevo orijentiranih promatrača pretpostavilo je da će se država vratiti, baš kao što se dogodilo i nakon velike depresije krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća. Pritom su zamišljali da će to biti jedna socijalna država u kojoj će biti provedena nova preraspodjela.
Današnji povratak države je međutim nešto sasvim drugo: to se događa kroz politiku straha. Ljudi toleriraju ograničenje svojih osobnih prava – da, čak su za to i zahvalni državi, jer su shvatili da najveća opasnost dolazi od ljudi iz neposredne blizine. Tako nastaje jedan neobičan efekt: socijalno distanciranje, samoizolacija i nekomuniciranje postaju oblik solidarnosti. Time što ne susrećeš druge ljude i ne dodiruješ ih, ti im pomažeš. Često se tvrdi da imamo posla s krizom individualističkih društava. Međutim, reakcija na tu krizu je ponašanje koje je puno individualističnije“, ističe Krastev.
Još jedan paradoks se može pronaći u njegovih „sedam zaključaka“: pandemija je globalna, dok su mjere koje se protiv nje provode nacionalne. Granice su zatvorene, država se vraća nazad svom žestinom…
„Korona-virus ne poznaje granice, pa ipak, nacionalne države, bez obzira na njihove različite tradicije i političke sustave, u jednom su složne: granice se zatvaraju. Trenutno ni vlade, ni ljudi nemaju jasnu predodžbu o tome što se događa i što nas sve očekuje. Zato je vladama najvažnije probuditi osjećaj da je sve pod kontrolom. Zatvaranje granica je sredstvo koje tome služi. To na neki mističan način kod ljudi stvara uvjerenje da se vlada za njih brine i da je to put prema rješenju problema.
Tako dolazimo u situaciju u kojoj je EU praktično suspendiran. Granice nisu zatvorene samo za ljude, robu i usluge, već i za vrijednosti, pravila i norme. Suspendirana je i demokratija. Praktično nigdje više nema opozicije. I „ulica“ je nestala, izbori se odgađaju ili se održavaju pod neobičnim okolnostima. Čak je i kapitalizam na neki način suspendiran. Država snažno zadire u mehanizme tržišne ekonomije i pritom je, što je paradoksalno, podržavaju i mnogi kapitalisti i velike kompanije.
Ovo je najveći politički eksperiment u našim životima. Mi danas živimo u jednom potpuno drugačijem političkom i društvenom modusu, u usporedbi s našim ranijim životom koji smo smatrali „normalnim”. Tu dolazimo do, po meni, najvažnijeg pitanja: hoćemo li kroz ovu krizu postati imuni na određene autoritarne prakse, ili baš suprotno, hoće li te prakse zbog krize postati prihvatljive za sve?“, zaključuje Krastev.
(TBT)