Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Ljudska zapitanost, zebnja i strah pred izvjesnošću i neizbježnošću smrti traju koliko i sâmi ljudski život. Poput sâmoga života koji je bio, ostao i ostat će nedokučiva i neraskrivena tajna, tako je i smrt tajna koja ostaje, prati i pratit će ljudsko življenje i bivstvovanje na ovome svijetu. Ipak, od osvita naše ljudske civilizacije ljudi su pokušavali objasniti ili protumačiti fenomen smrti. Različite religije i filozofije ponudile su svoje poglede o smrti. Na primjer, grčki filozof Epikur (341–270 p.n.e.) tvrdio je da smrt nije loša, jer dok smo živi – smrti nema, a kad umremo – nas nema. Prema tome, smrt uopće ne može utjecati na nas. Martin Heidegger (1889-1976), njemački filozof egzistencijalizma, tvrdio je da je čovjek svjestan sebe jer je svjestan svoje smrtnosti, odnosno mi smo svjesni sebe jer osjećamo tjeskobu u odnosu spram smrti. Stari narodi su vjerovali da smrću odlaze u vječna lovišta i zato su mrtve pokopavali sa oruđem, nakitom i oružjem, potrebnim za taj vječni lov (prema: http://bs.wikipedia.org/wiki/Smrt). Čak je ustanovljena i posebna naučna disciplina koja proučava smrt ljudskih bića, a naziva se tanatologija (grč. tanathos: smrt&logos: nauka).
Tema smrti, dakle, zaokupljala je i zaokuplja ljude na različitim nivoima njihovih interesovanja. Mnoge misli o smrti izrekli su čuveni teolozi, mistici, gnostici, filozofi, književnici, pjesnici, državnici… O smrti su izrečene mnoge mudre i poučne izreke i poslovice. Ovdje se podsjećamo na antologijsku pjesmu Smrt velikog bošnjačkog pjesnika Maka Dizdara (1917–1971):
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda (Kameni spavač, 165).
Kako se o smrti govori u izvorima islama, šta ona donosi, kako treba shvatiti smrt i kako se odnositi prema njoj – pitanja su na koja ćemo u nastavku pokušati dati neke odgovore.
Šta je smrt
Prema islamskom učenju, smrt nije nestanak, nego prestanak veze između duše i tijela. Zapravo, smrt predstavlja samo promjenu stanja; duša nesmetano postoji nakon napuštanja tijela, bilo da trpi kazne ili uživa u nagradama. Ta “promjena stanja” posmatra se s dva aspekta: (1) čovjek je smrću lišen svojih organa, svojih posjedovanja (nekretnina i druge imovine) i svojih najbližih, a ono što je bolno jeste rastanak od toga; i (2) smrću se čovjeku otkriva ono što mu je bilo nepoznato za ovosvjetskoga života, kao što se i budnome otkrije nešto što mu nije bilo poznato u toku sna. Ljudi su u jednoj vrsti sna. Kad umru, probude se, i prvo što im se ukaže jesu njihova dobra i loša djela, od kojih će štetu ili korist vidjeti (šire v: El-Gazali, Ihjū’, knjiga 9, “Knjiga o smrti i onome što dolazi poslije nje”, 171–516).
Allahova odredba
Smrt je, kao i život, Allahova odredba. I kao takva, ne vezuje za određene godine, određeno vrijeme ili određenu bolest, što podstiče čovjeka da bude u stanju stalne pripravnosti i iščekivanja. U kur’anskom ajetu: Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će najljepše postupati! (el-Mulk, 2) – na prvom mjestu navodi se da je uzvišeni Allah stvoritelj smrti. To je zato što ljudskom postojanju, kao uostalom i svemu što postoji, prethodi stanje nepostojanja, mrtvila. Tumačeći ovaj ajet Suddi, rani komentator Kur’ana, rekao je: “Koji će se najviše smrti sjećati, najbolje za nju pripremati i od nje, iščekujući je, najviše strahovati” (Kurtubi, Podsjetnik, 24). Tu neminovnost Allahove odredbe smrti okusit će, kako se ističe u Kur’anu, svako živo biće (Ali Imran, 185). Smrt je ta prva stanica na putu sigurnog Povratka ka uzvišenom Allahu. Sve što je na licu Zemlje susrest će smrt (v.: el-Kasas, 88; er-Rahman, 26) u momentu koji mu je već određen (edžel) i koji se ne može ni ubrzati ni odgoditi: Nijedna osobe neće umrijeti osim sa Allahovom dozvolom u času suđenom (Ali Imran, 145).
Vrste smrti
Iz ljudske perspektive gledano, smrt koja pogađa ljude može se podijeliti na dvije vrste: (1) iznenadna; i (2) očekivana smrt. Iznenadna smrt je ona koja čovjeka pogodi dok je u stanju zdravlja i dobra (ova vrsta smrti spominje se i u hadisu: “Iznenadna smrt je olakšanje za vjernika, a žalost za grješnika”, Ahmed u Musnedu: 25042), dok je očekivana smrt ona koja nastaje uslijed faktora koji izazivaju smrt, kao što su bolest, ratno stanje i sl. Također, među ljudima je poznata i podjela smrti na: prirodnu i nasilnu. Prirodna smrt je ona u kojoj ljudi ili druga bića nemaju nikakvog udjela, dok je nasilna smrt ona u kojoj ljudi ili druga bića imaju udjela.
Ovo napominjemo zbog toga da bismo jasno istakli važnu poentu. Naime, na osnovu gore navedenog (Ali Imran, 145) i drugih ajeta, islamski učenjaci derivirali su sljedeće pravilo ehl-i sunnetskog vjerovanja: Umrli ili ubijeni umire ili biva ubijen svojim edželom. Uzvišeni Allah je svemu stvorenom odredio sudbinu i datume njihove smrti.
Šta smrt donosi
Smrt, kako naglašava imam Gazali, donosi tri nedaće:
1) težinu odvajanja duše, što smo ukratko već naveli;
2) gledanje meleka smrti u njegovom obliku,
3) grješnici vide svoje mjesto u Vatri i uplaše se prije nego što ga ugledaju. Njihova duša neće ih napustiti sve dok ne čuju meleka smrti, koji će im prenijeti jednu od dvije vijesti: “Neprijatelju Allahov! Najavljujem ti Vatru!”; ili: “Robe Allahov! Raduj se Džennetu!” Ovo je ono od čega se plaše razumni ljudi (šire v.: Ihjā’, 9:222–228).
Smrt – radost i(li) tuga
Pored neminovnih smrtni muka koje se odnose na sve ljude, ipak, smrt sa sobom nosi ili radost (za vjernike) ili tugu (za grješnike i nevjernike). U ajetu iz sure el-En‘am (93) prikazuje se stanje nevjernika za vrijeme njihovog umiranja i njihovog gledanja meleka smrti. S druge strane, u ajetu: (…) one koje će usmrtiti meleci, a oni čisti biti, i kojima će govoriti: ‘Selamun alejkum! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!’ (en-Nahl, 32) – Uzvišeni objašnjava da će one čiste, tj. iskrene muslimane, kada im dođe smrt, meleci poselamiti i obradovati Džennetom. Nadalje, prema Kur’anu, meleci će kazati takvoj duši: Ti, dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj! (el-Fedžr, 28–30) Ove riječi će joj biti upućene prilikom smrti, a veli se i prilikom proživljenja ili prilikom ulaska u Džennet. Prvo mišljenje je pretežnije (erdžah), jer se prenosi da je Ebu Bekr, r.a., o tome pitao Allahovoga Poslanika, a.s., na što mu je odgovorio: “Ebu Bekre, melek će ti ove riječi reći prilikom tvoje smrti!” (Ibn Džuzejj, Teshīl, 4:199)
Strah od smrti
Strah od smrti je sasvim prirodan strah, jer smrt je nešto strašno i golemo. I kao što smo naprijed spomenuli, razumni ljudi se plaše momenta smrti zbog toga što se tada čovjeku najavljuje – spas ili Vatra. Allahov Poslanik, a.s., veli: “Ko voli susret s Allahom, i Allah voli susret s njim, a ko prezire susret s Allahom, i Allah prezire susret s njim.” Tada Aiša, ili koja druga od njegovih žena, reče: “Svi mi preziremo smrt!” Odgovorio je: “Nije riječ o tome, jer kad vjerniku dođe smrt, on bude obradovan Allahovim zadovoljstvom i Njegovom počasti, pa mu ništa ne bude draže od onoga što ga čeka; on voli susret a Allahom, a i On voli susret s njim. A kada nevjerniku dođe smrt, bude mu najavljena Allahova kazna i mučenje, pa mu ne bude ništa mrže od onoga što ga čeka; on ne voli susret s Allahom, a ni On ne voli susret s njima” (Buhari, 6507).
Čuveni muslimanski filozof Ibn Sina napisao je Raspravu o lijeku straha od smrti i liječenju zabrinutosti koja dolazi zbog toga, koju je na bosanski preveo Mehmed Handžić (v. Handžićeva Izabrana djela, Knjiga V, 442–456).
Nevolja veća od smrti
Već smo kazali da je smrt velika nesreća za ljude, a ona je to zato što: (a) njome prestaju ljudska djela, a otvaraju se vrata polaganja računa; (b) čovjeka
Strah od smrti je sasvim prirodan strah, jer smrt je nešto strašno i golemo. I kao što smo naprijed spomenuli, razumni ljudi se plaše momenta smrti zbog toga što se tada čovjeku najavljuje – spas ili Vatra. Allahov Poslanik, a.s., veli: “Ko voli susret s Allahom, i Allah voli susret s njim, a ko prezire susret s Allahom, i Allah prezire susret s njim.” Tada Aiša, ili koja druga od njegovih žena, reče: “Svi mi preziremo smrt!” Odgovorio je: “Nije riječ o tome, jer kad vjerniku dođe smrt, on bude obradovan Allahovim zadovoljstvom i Njegovom počasti, pa mu ništa ne bude draže od onoga što ga čeka; on voli susret a Allahom, a i On voli susret s njim. A kada nevjerniku dođe smrt, bude mu najavljena Allahova kazna i mučenje, pa mu ne bude ništa mrže od onoga što ga čeka; on ne voli susret s Allahom, a ni On ne voli susret s njima” (Buhari, 6507).
Čuveni muslimanski filozof Ibn Sina napisao je Raspravu o lijeku straha od smrti i liječenju zabrinutosti koja dolazi zbog toga, koju je na bosanski preveo Mehmed Handžić (v. Handžićeva Izabrana djela, Knjiga V, 442–456).
Nevolja veća od smrti
Već smo kazali da je smrt velika nesreća za ljude, a ona je to zato što: (a) njome prestaju ljudska djela, a otvaraju se vrata polaganja računa; (b) čovjeka tada sve napušta osim njegovih djela; (c) sve što je čovjek posjedovao prelazi u ruke drugoga; (d) što ona dolazi u nama nepoznato vrijeme; (e) što je ona rastanak sa onim što smo voljeli na ovome svijetu. Ali, kako navodi imam Kurtubi, učenjaci su kazali: Veća nevolja od same smrti je nemarnost prema njoj, odsustvo svijesti i razmišljanja o tome kako je dočekati i nepripremanje za nju. Sama smrt je dovoljna da pouku uzme onaj ko ima pameti i dovoljan razlog za razmišljanje onome ko želi razmišljati (Podsjetnik, 18).
(TBT)