Piše: Simon Mabon, thebosniatimes.ba
Ulaskom maskiranih policajaca u domove trojice istaknutih saudijskih prinčeva rano u subotu ujutro Mohammed bin Salman (MBS), saudijski prestolonasljednik, uklonio je, čini se, posljednje ostatke protivljenja njegovoj vladavini, utirući put naizgled glatkoj tranziciji ka ustoličenju na poziciju kralja.
Prinčevi Ahmed bin Abdulaziz, brat kralja Salmana, Mohammed bin Nayef, bivši prestolonasljednik, te Nawaf bin Nayef uhapšeni su zbog navoda da su umiješani u pokušaj puča.
Glasine o planovima da se svrgnu i kralj i prestolonasljednik redovno se čuju na društvenim mrežama, praćenim pričama o zlokobnim sastancima u pustinji i podršci stranih sila. U ovom slučaju dodatne glasine o širem saučesništvu brzo su uslijedile u ključnim američkim novinama iako bez komentara zvaničnih saudijskih izvora.
Neki su odluku da se ova hapšenja izvedu dočekali s iznenađenjem uz pitanja zašto i zašto sada.
Zašto?
Ovdje su u igri dva zasebna događaja. Prvi je da je prestolonasljednik u misiji iskorjenjivanja svih oblika neslaganja i osiguravanja glatke tranzicije ka njegovom ustoličenju na poziciju kralja. U skladu s tim, hapšenja su poslala snažnu poruku kritičarima u Kraljevini, konsolidirajući vlast i pozivajući članove vladajuće porodice “da se povinuju” “kraljevom sinu”.
Hapšenje trojice istaknutih članova kuće Saud simbolična je prestolonasljednikova demonstracija sile. Zaista, hapšenjem Mohammeda bin Nayefa, bivšeg prestolonasljednika, Bin Salman šalje jasnu poruku svima širom Kraljevine da se protivljenje neće tolerirati.
Princ Ahmed, kraljev brat, nedavno se vratio iz Londona i navodno mu je garantirana sigurnost po povratku u Saudijsku Arabiju. Dok je bio u Londonu, Ahmed je izazvao kontroverzu kad je sugerirao da kralj i prestolonasljednik, a ne generalno porodica Al Saud, trebaju biti odgovorni za vojne akcije Kraljevine u Jemenu. Prema riječima osoba upoznatih s njegovom situacijom po povratku u domovinu, Ahmeda su tretirali s poštovanjem iako su njegova kretanja i komunikacije pažljivo nadzirali.
Mohammed bin Nayef, nasuprot tome, stavljen je u kućni pritvor u periodu u kojem je Bin Salman prestolonasljednik. U skladu s tim, čini se malo vjerovatnim da je on uključen u pokušaj puča, prije svega s obzirom na izazove organiziranja takvog događaja protiv izuzetno moćnog potomka.
Otkad je imenovan za prestolonasljednika, Bin Salman je imao gotovo cjelokupnu vlast u saudijskoj državi. Općenito je prihvaćeno da je on vladar po svemu osim u imenu, uspostavljajući domaću i vanjsku politiku, na žalost nekih.
Zbog toga nije iznenađenje što se “primaju” priče o zavjerama za puč. Tranzicija sa sinova Ibn Sauda, prvog kralja i osnivača Saudijske Arabije, na njegove unuke uvijek je postavljala ozbiljne izazove monarhijskoj vladavini u Kraljevini.
Doista, osobitosti nasljeđivanja u Kraljevini, prelazak s brata na brata – proces srodničkog starješinstva zamišljen radi olakšavanja stabilnosti i prevencije meteža unutar porodice, dovodeći do toga da jedna grupa dominira na štetu drugih – značilo je da je političko trgovanje postalo ključni dio planiranja nasljeđivanja.
Kada je kralj Salman došao na vlast 2015, bila je očita potreba da taj proces bude eksplicitno artikuliran i, iako je Mohammed bin Nayef prvobitno imenovan prestolonasljednikom – te samim tim prvim iz sljedeće generacije saudijskih vladara – ubrzo ga je zamijenio Salmanov sin 2017.
Ta odluka nije bila jednoglasna. U Vijeću odanosti, odgovornom za planiranje nasljeđivanja, princ Ahmed bio je jedan od trojice koji je glasao protiv imenovanja Bin Salmana za prestolonasljednika.
Zašto sada?
Drugo pitanje odnosi se na vrijeme. Suočena s nizom paraboličnih pritisaka i od domaćih i međunarodnih izvora, saudijska država u neizvjesnom je položaju, gdje je za Bin Salmana mnogo toga na kocki, s obzirom na to da je on arhitekt buduće putanje Kraljevine.
Izuzetno popularan među mladima, prestolonasljednik se ubrzo upustio u široki program društvenih, kulturnih i ekonomskih reformi, koje su nastojale preobraziti Kraljevinu kako ne bi bila zavisna od nafte i kako bi se smanjila moć vjerskih vođa.
Međutim, brzina transformacije uzrok je bijesa među konzervativnijim elementima društva, slično onome što je iskusio njegov djed, Ibn Saud, čiji su vlastiti napori da transformira politički pejzaž saudijske države u začecima bili suočeni s otporom mnogih prije gotovo jednog stoljeća.
Unatoč podršci koju nesumnjivo ima, širom Kraljevine sve je prisutniji osjećaj nespokojstva i brige u vezi s budućnošću putanje kojom se država kreće. Ekonomski pritisci rastu i dok su novi zabavni kompleksi podržani kreditom koji je odobrila država, troškovi života dramatično su porasli.
Iako su mnogi pozdravili društvene transformacije i liberalizaciju, oni dolaze uz visoku cijenu i neće ublažiti svakodnevne brige u vezi s cijenom života i pritiskom da se pronađe posao u privatnom sektoru.
Kako se Kraljevina upušta u skupu bitku s Rusijom i SAD-om u vezi s plinom iz škrljica, taj ekonomski pritisak samo će porasti, što će dovesti do dodatnog bijesa zbog statusa quo.
Odluka da se zatvori Velika džamija u Meki i da se ograniči umra donesena je uslijed zabrinutosti zbog virusa COVID-19, ali frustracije su se na društvenim mrežama rasplamsale kad se otkrilo da su mjesta za zabavu u početku i dalje redovno radila. Nepopularna odluka među konzervativnim elementima saudijskog društva, to pitanje simbolizira raskol u društvu podijeljenom po ekonomskim, društvenim, plemenskim i vjerskim linijama.
Neuspjeh da se okonča kriza s Katarom također je utjecao na to kako prestolonasljednika doživljavaju u Kraljevini. Mnogi Saudijci očekivali su brzu “pobjedu”, gdje se Doha vraća “u redove” članica Vijeća za zaljevsku saradnju (GCC) koje se povinjavaju Saudijskog Arabiji. To što se to nije dogodilo doživljeno je kao znak Bin Salmanove slabosti.
Isto važi i za neuspjeh da se iskorijeni iranski utjecaj širom Bliskog istoka. Invazija na Jemen navodno je preduzeta kako bi se spriječilo da Iran dobije uporište na Arapskom poluotoku. Zanimljiv je slučaj Saada Haririja, tadašnjeg premijera Libana, koji je pozvan u Saudijsku Arabiju i koji je podnio ostavku očito prema uputama Rijada, kako bi se zaustavilo da Hezbollah, ključni saveznik Irana, dobije veći utjecaj na libansku politiku.
Takve pogrešne prosudbe natjerale su neke u Kraljevini da dovode u pitanje je li Bin Salman prava osoba da vlada saudijskom državom.
Potezi Saudijske Arabije na međunarodnoj sceni također su povećali pritisak na prestolonasljednika. Vojno učešće u Jemenu bilo je izvor žestokih kritika uslijed navoda o kršenju ljudskih prava i ratnih zločina koji su počinjeni u toj zemlji. Dalje, ubistvo Jamala Khashoggija – istaknutog kritičara vojne akcije u Jemenu – početkom oktobra 2018. dovelo je do pitanja Agnes Callamard, specijalne izvjestiteljice UN-a, o Bin Salmanovom saučesništvu u Khashoggijevoj smrti.
Iako ta pitanja malo znače na domaćem tlu, izvan Kraljevine doprinose percepciji Bin Salmana kao nepromišljenog vođe, sklonog plahim potezima.
Iako se čini da Bin Salman posjeduje obilježja autoritarnog vladara, s obzirom na njegovu očitu sklonost suzbijanju neslaganja, njegov program ekonomskih i društvenih reformi generalno je dobro primljen među čelnicima zemalja Zapada. Uz tu podršku, ponekad prešutno, uspio je preživjeti aferu “Khashoggi”, okrivljujući odmetnute elemente u saudijskom sigurnosnom sektoru.
Stoga, zbog čega se sada dogodio ovaj udar na više članove kraljevske porodice i visoke zvaničnike?
Nakon što je imenovan prestolonasljednikom 2017, Bin Salman je uporno nastojao ukloniti sve oblike neslaganja i protivljenja njegovoj vladavini i u Kraljevini i izvan nje. Ta hapšenja mogla su biti izvedena u bilo kojem trenutku otkad se princ Ahmed vratio u Kraljevinu ili otkad je Mohammed bin Nayef stavljen u kućni pritvor.
Uvijek postoje sitnice u sigurnosnim računicama koje nisu poznate općoj javnosti, što bi ovdje moglo biti slučaj. Pa ipak, možda je riječ o tome da, dok oluja zahvata Saudijsku Arabiju i međunarodnu zajednicu, drugo pitanje možda baca više svjetla na prestolonasljednikov položaj: “Zašto ne?”
(TBT, Al Jazeera)