Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
U zemlji čiji stanovnici svakog dana slušaju liturgije kako Vladimir Putin, čim ustane iz kreveta, pita Aleksandra Vučića kako je spavao i šta je sanjao, zbog vremenske razlike, kasnije zove radoznali i Donald Trump da pita za junačko zdravlje srpskog vođe. Nekako se telefona prigrabi i kineski predsjednik Xi Jinping i ozarena lica, zabista od sreće što je čuo da je živ, čio i veseo srpski Vožd koji se zahvalio na korona virusu što je izraz čeličnog prijateljstva kineskog i srpskog naroda! Upravo takvu sliku, od sabaha do akšama, odašilju u srpske uši i oči najbolji učenici Goebbelsa .Tako su Srbi stekli dokaz da su oni, kao nekad Nijemci, svjetski moćan i važan narod organizitan u državu svjetske vojne, političke i ekonomske moći! Doduše, bez JNA. To uopće nije važno. Srbi su opet u otišli u mitologiju.
OPOZICIJA KAO BANDA
Upravo zbog Srbije koja je velika svjetska sila, vrijeme predizbornosti se prati sa velikim zanimanjem. Izbori su bili zakazani za 16.april ove godine. Zbog korona virusa koji je došao iz prijateljske Kine, taj se datum nalazi u domenu Kremanskog proročanstva.
U vrijeme predizbornosti 28 političkih stranaka i koalicija, sudjeluje u borbi za duše birača. Opozicija ne učestvuje! Ona bojkotira sudjelovanje u namještenim izbornim predstavama. Na njihove primjedbe Vožd , slika i prilika onog Domanovićevog „Vođe“, kaže da su oni “Banda!“. Demokratski, zar ne! Da nije prijateljski poklon iz Kine, Vožd bi Borisa Tadića, Vuka Jeremića i Dragana Đilasa optužio i za korona virus!
U jutarnjim nac-socijalističkim liturgijama Voždovih tumača misli , vazelinski eksperti posebnu pažnju posvećuju Voždovim uputama koje je prvo dao doktorima medicinskih nauka, a onda i“ voljenom narodu“ , što bi rekao drugi Aleksandar, Karađorđević. Dakle, Vožd je u brizi za napaćeni i ugroženi srpski narod rekao da svaki Srbin redovno i više puta u toku dana, peru ruke. Pet puta! Ujutro, u podne, poslije podne, predveče i za jaciju pred spavanje! Da peru i lice, nos, uši i noge! Da uzimaju abdest! Na taj način, u predizbornoj euforiji, Vožd se odriče čuvenog zahtjeva izrečenog za govornicom Skupštine Srbije : „Za svakog ubijenog Srbina treba ubiti sto muslimana!“. Da li,uzimajući abdest, Vučić prelazi na islam?! Da se ne vraća“ vjeri pradjedovskoj“!
Dakle, Vožd je rekao da nema škola, vrtića, kafića, dvoranskih sportova…, nema nigdje da se okupi više od sto insana! Jedino, mogući su beskonačni skupovi podrške vođi. No, vratimo se predizbornosti u Serbiji.
Naravno, sa 38 posto prostora na televizijskim stanicama nacionalne frekvencije, Vožd je pobijedio i samog vođu Sjeverne Koreje Kim Jong-una. Ostatak tv-ekrana popunjavaju tumači vođinih misli i djela, dvadesetak analitičara tipa Dragana Jovićevića, Nebojše Krstića, Srđana Vukadinovića a priključi se i Dževad Galijašević, ekspert iz Moševca kod Maglaja, još uvijek najpoznatiji kokošar u selu.
ŠEŠELJ KAO IDEAL DEMOKRATIJE
Akteri izbora koji će se održati nepoznatog datuma, uz Vožda i cijelu državnu strukturu oboljelu virusom SNS, mogu se podijeliti na tri grupe. U prvoj su ugledni nacisti ćosavog vojvode i ratnog zločinca Vojislava Šešelja, dakle, pokretni ve-cei. Uz njih su njihovi i konkurenti iz Dveri koji njeguju tradicije Dimitrija Ljotića čije su zasluge u strijeljanju đaka Kragujevca u 2.svjetskom ratu ogromne. Zamislite sad, kako Vožd i stranka mu izgledaju u odnosu na stranke čije zastave krase mrtvačke glave! U tome se i krije tajna stalnog medijskog prisustva najveće pokretne ćenife u Srbiji, Vojislava Šešelja. Kad Srbi vide taj smrad, Vožd i stranka mu izgledaju kao ideal demokratije!
Drugu stranačku strukturu čine male stranke s nadom da će preći izborni prag. Od njih, samo Liberalna stranka Čede Jovanovićai Liga socijal-demokrata Vojvodine Nenada Čanka imaju šansu da opet budu u klupama Skupštine Srbije. Tu mogućnost nema dinar-efendija Muamer Zukorlić, Raskoljnikov iz Novog Pazara sa svojom strankom Pravde i pomirenja. Pa čovjek ne može da pomiri svoje dvije-tri supruge, pa kako će bilo koga izmiriti!
Zukorlićev konkurenti za prvog u Bošnjaka Sandžaka, Suljo Ugljanin i Rasim Ljajić su posebni slučajevi. Ljajić ima ugled kod Bošnjaka i dobrog dijela Srba, a kako je njegova Socijal-demokratska partija u koaliciji sa Voždovom, njemu je prolaz zagarantiran. Što se tiče Ugljanina, on je bio bokser i čini se da osjeća posljedice krošea i aparkata.
Ono što u miloj , suroj i žestokoj posebno zanima jeste da Vožd nije pristao da ide u koaliciju sa malim Slobom, Ivicom Dačićemi njegovom Socijalističkom partijom. Očito, Voždu je dosta tog falš kafanskog pjevača. Naime, mali Sloba previše voli „Kaljinku“ i druge melodije majke Rusije.
Ostajem vam tvrd u uvjerenju da mali Slobo neće biti u postizbornoj koaliciji sa Voždom. Ako Vožd misli u Evropsku uniju! To je jedino u čemu Vožda treba podržati. Jer, Srbija u Evropi znači i be-ha u Evropi!
(TBT)
