Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
Proročanske riječi osnivača i pisca Programa SDP, prof.dr. Nijaza Durakovića da će dr. Zlatko Lagumdžija uništiti Partiju ako ga izaberu za predsjednika, pokazale su se tačnim. Zlatko, po struci inženjer lahke struje, morao je uložiti ogroman napor da od stranke radnika, seljaka i poštene inteligencije (što je skoro nemoguće) stvori elitističku stranku. Tvrdio je, sa svim mu najvjernijim podrepašima, kako zbog velike nezaposlenosti nemamo radničku klasu, to jest mogućnost klasne borbe, ne shvativši da su nezaposleni još „klasniji“ društveni sloj kojemu je još više potrebna socijalna pravda. Postali su elitna partija. Zamislite, elitni! Toliko da mu nisu pomogli da išta sazna o strukturi države i društva, ekonomiji, o tome da SDP ne korespondira sa društvenim promjenama, o socijalnoj pravdi, da je Pol Pot davno umro… Tako je elita, kojoj praziluk viri iz dupeta, učinila mnogo da raspe biračko tijelo ali da sabere mnogo novca i loših slika o sebi.
IZMEĐU SRPA I ČEKIĆA(NJA)
Gdje Zlatko stade, Nermin Nikšić nastavi, reklo bi se! Iz Partije su otjerani sve misleći ljudi: dr Ivo Komšić, Miro Lazović, dr Mirko Pejanović, dr Edin Delić, Hasan Muratović, pa i nemisleći elektro-inženjer Zlatko Lagumdžija koji je, ipak, bio predsjednik! Otjerani su i bivši ministri Enver Bijedić, Šanko Mesihović, Zoran Mikulić… Uz sebe je Nikšić ostavio poslije rata pristigle mu snage Damira Mašića , Sašu Magazinovića, Zukana Heleza…, i još neke eventualce čija su dupeta dvije decenije zalijepljena za skupštinske klupe!
Ubrzani slom partije srpa i čekićanja nastao je nakon završetka prošlih općih izbora. Da bi sa obuđale desnice, bar s umjetničkim dojom, vratio na poziciju političkog centra, kao za vrijeme rahmetli Sulejmana Tihića, mali sin velikog oca Bakir Izetbegović Nerki bio ponudio božiji dar; mjesto federalnog premijera i nekoliko ministarskih mjesta! Njegov odgovor na moralnu podnudu bio je veoma nemoralan! Rekao je da SDP neće sa nacionalistima!
Ali pravi slom partije srpa i čekićanja je nastao kad je partijska organizacija Tuzlanskog kantona, koja je osvojila 50.000 glasova, ili 38 posto ukupnog broja cijelog SDP, odlučila da sudjeluje u formiranju zakonodavne i izvršne vlasti najmnogoljudnije nahije. U sarajevskoj nahiji komunjare su tradicionalno loše prošle, a Nerko je u mostarskoj skupio samo 4.600 glasova pa ga je kompenzacijska lista spasila totalnog kraha.
Kantonalno rukovodstvo u Tuzli, pod predsjedavanjem mr Envera Bijedića, odlučilo je da uđe u koaliciju sa SDA, SBB i SBiH i formira vlast s obrazloženjem da ne može izdati birače i pobjeći od odgovornosti sudjelovanja u izvršnoj vlasti. Bijedić, iz loze velikog Džemala Bijedića, situaciju je kratko opisao: “Mi na sljedeće izbore nećemo ići sa sloganom: Glasajte za nas, jer mi nećemo vlast!“. Sa ovim se složilo cijelo kantonalno rukovodstvo SDP i dolati do masovnog prelaza iz SDP u Socijaldemokratsku stranku. Ali, najveće gubitke je pretrpjela Tuzla-tvrđava SDP.
LOPOVLUK TEŽAK 120 MILIONA
Naime, gradsku organizaciju i mjesto predsjednika Gradskog vijeća, napustio je prof.dr. Aleksandar Vujadinović, potpredsjednik Mirel Mišković, Žarko Vujović i drugi koji su ispunili kartone Socijaldemokrata BiH. Odronjavanje SDP, pospješilo je i Kantonalno tužilaštvo koje je dvije decenije bilo ovlašteno da ne reagira, da prešuti, da zataška, odugovlači, u donjim ladicama da čuva na desetine krivičnih djela kriminalnog holdinga Općine-Grada Tuzle. Taj je holding za 18 godina vlasti ojadio državu i građane Tuzle za najmanje 120 miliona maraka. I to pod moralno-političkim pokroviteljstvom općinske-gradske organizacije SDP. I, uz milione maraka koje je šef kriminalnog holdinga Jasmin Imamović potrošio na medijsku šutnju. U istom periodu je samo portal Tuzle live bio glas javnosti. Tako je, konačno, Jasmin Imamović prije dva dana kao osumnjičeni za krivično djelo nezakonitog posredovanja saslušan u Kantonalnom tužilaštvu. Odmah je iskoristio gradski javni servis TV 7 da u izravnom prijenosu saspe drvlje i kamenje na postupajućeg tužioca Jezdimira Spasojevića koji se prvi umiješao u svoj posao. A njega, kao šefa rečenog holdinga, i saradnike čeka još više od 50 već obuđalih krivičnih prijava. Dakle, slijedi domaća sapunica. Dosta je turskih!
Ova krim-epizoda je samo ilustracija totalne erozije partije koja je ostala usamljena na pozicijama marksizma-lenjinizma. U njoj još važi demokratski centralizam, to jest demokratija članstva da ispoštuje odluke partijskog vrha. Pravo na mišljenje i odluke o razvoju društva ima rukovodstvo. Kao partija radnog stanovništva: radnika, seljaka i poštene inteligencije, van svog područja direktnog zanimanja ostavlja djecu, penzionere, nezaposlene, studente, đake…, dakle 80 posto stanovništva! U multinacionalnoj strukturi stanovništva, čiji su dijelovi pod stalnom indukcijom neonacističkih krugova iz Beograda i Zagreba, nemoguće je osvojiti većinsku vlast sa građanskim predznakom. Zato, programski i politički stav da neće u koalicije sa nacionalnim strankama je pogrešan jer sudjelovanjem u zakonodavnoj vlasti jeste koalicija sa njima. Izbjegavati sudjelovanje u izvršnoj vlasti jeste eliminacija mogućnosti da se modelira vlast u pravcu socijalne i pravedne države.
(TBT)