Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
Kada su dvojica šefova seljačkih stranaka, Vladko Maček i Dragiša Cvetković, 1938.godine dijelili Jugoslaviju na srpski i hrvatski grunt, dakle i Bosnu i Hercegovinu, Cvetković se zapitao:“A, šta ćemo sa muslimanima?“, Maček je odgovorio :“Njih nema!“.
Ovih dana, pučanin Dragan Čović –Cvetković i gedža Milorad Dodik-Maček, kao i njihovi uzori, djeluju istovjetno i sihronizirano. Ali uzalud kreče! Bosnu i cijelu Hercegovinu nisu srušile i razbile ni otomansko ni Ka und Ka carstvo, ni nacistička armada Slobodana Miloševića u sadejstvu sa ustaše Franje Tuđmana, ni veće historijske budale od njih, neće ni rečeni dvojac. Jašući na krilima nacionalizma i propagandi da su Srbi i Hrvati ugroženi svoju političku strategiju su podredili tako da budu shvaćani kako svim sredstvima treba braniti ugrožene narode!
Dodik prijeti izlaskom iz Bosne i Hercegovine, a Čović formiranjem Herceg-Bosne. Da li imaju dovoljan broj traktora?
Prije nego li dademo odgovor na ovo pitanje, da vidimo zbog čega su dvojica traktorista došli u stanje političkog ludila i opsesije o podjeli zemlje. Oni su se dogovorili da budu suglasani u opstruiranju rada državnih institucija, odnosno političke i izvršne vlasti, kao pritisak da se donese zakon koji bi iz Ustavnog suda BiH izbacio strane sudije i da se donese Izborni zakon kojim bi Hrvati bili samo oni sa štambiljem HDZ-a na dupetu. Dakle, na glasovanje bi išli u kratkim pantalonama jer bi lakše pokazivali dupe! Traktoristi u duetu arlauču gangu da Ustavni sud donese odluku da država BiH nema svoju zemlju!
Traktorista iz Laktaša je najavio izlazak iz Bosne i Hercegovine, a da nije osigurao dovoljno traktora za one koji bi za njim izišli! Tom prijetnjom seoski gedža, „opet laže i podvaljuje“, veli Dragan Mektić i dodaje da će on ostati aktivan u državnom parlamentu, a da će Dodik i dalje biti član državnog Predsjedništva.
Seoski gedža smatra da Ustavni sud BiH nije u pravu kad je, na zahtjev sedam delegata Vijeća naroda RS da odluči o ustavnosti člana 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u RS, donio odluku u kojoj se kaže da je država vlasnik tog zemljišta, a ne entiteti!
Naravno, drugačije ne može ni biti jer državu čine :teritorija sa međunarodno priznatim granicama, stanovništvo i ustavno-pravni sistem. Nakon Švicarske, Bosna i Hercegovina ima najstarije određene, dakle nepromijenjene granice u Evropi! I, zato, ako hoće iz be-ha da ide, onda Dodik ne može ponijeti zemlju, već pokretne stvari. Doduše, može ponijeti zemlje –na opancima, kako mu je već poručivao rahmetli Sulejman Tihić.
Pošto je još u dilemi da li mu se isplati još jedan blam pred be-ha i međunarodnom zajednicom, seljak će iz Laktaša krenuti u Beograd “pred knjaza“. Po pamet! U centru za destabilizaciju bosansko-hercegovačkog društva i države, kojeg čine država Srbija i njena Pravoslavna crkva, ojačani Putinovim agentima, neće se ništa drugo dodgoditi osim što će diktator Vučić na zapadnom Balkanu „ još jednom biti faktor stabilnosti i mira „. Iako i mir i stabilnost ugrožava po vlastitoj potrebi.
Škutor iz Hercegovine neće u Zagreb. Njemu ne treba pamet. On samo trebuje peneze. Znaju to već poodavno u Zagrebu, a naročito novi predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. U Banske dvore će teško ući nakon što je moskovska Sbernaka umalo preuzela hrvatski Agrokor. Ali, ako Dragan Cvetković i dođe u Zagreb, tamo će biti radoznali i pitati ga šta je to sve pričao u ruskoj Dumi i „kakvi su mu umjetnički dojmovi?!“.
Zato mu je Vladko Dodik sigurniji oslonac u rušenju Ustavnog suda i gradnji novog Izbornog zakona. Istjerati iz Ustavnog suda BiH trojicu stranaca, bez prethodnog ulaska u NATO, znači omogućiti da trodijelni sud mirno, bez mnogo galame, na tri dijela podijeli Bosnu i Hercegovinu! Taj film ne igra u našim kinima!.
Svaki građanin naše domaje zna da Beograd nema nekadašnju vojnu mašineriju, a da su hrvatski bojovnici sad u sastavu NATO. Agresija na našu državu se vodi drugim sredstvima, lažnim vijestima, vještačkim političkim krizama, diplomatijom, negiranjem be-ha države, nacionalizmom, šovinizmom, reafirmacijom nacizma, veličanjem ratnih zločinaca, negiranjem genocida…
Laž je zvanična ideologija Srbije! Međutim, naš je problem što je mali broj onih koji šire istinu. Čak, i među onima koji su plaćeni da istinu šire. Zato se i pitam: Imamo li mi u Beogradu makar ambasadora?!
(TBT)