Nakon dvogodišnjeg iščekivanja Trumpovog plana za rješenje izraelsko-palestinskog sukoba – odnosno, kako ga ovaj nekadašnji biznismen naziva ‘dogovora’ – konačno saznajemo šta on donosi.
Američki predsjednik je u utorak objavio detalje tzv. „dogovora stoljeća“, nakon konsultacija sa izraelskim premijerom, Benjaminom Netanyahuom, i njegovim političkim rivalom, Bennyjem Gantzom – te u zapaženom odsustvu palestinskih predstavnika, koji od 2017. bojkotiraju ovaj plan.
Dok je Izrael spreman prihvatiti prijedlog, Palestinci ga otvoreno odbacuju, osuđujući Trumpovu administraciju zbog vidne naklonosti Izraelu u izgradnji plana. U rijetko viđenom zajedništvu, palestinski predsjednik, Mahmoud Abbas, i vođa Hamasa, Ismail Haniyeh, obavili su telefonski razgovor i dogovorili daljnje korake suprotstavljanja predloženom planu.
Od objave plana, u Gazi su održani protesti, a nekoliko ih se očekuje u Jeruzalemu i na Zapadnoj obali. U nedjelju su palestinski lideri zaprijetili odstupanje od dijelova Sporazuma iz Osla iz 1993 – plana koji nije uspio realizirati obećanje o palestinskoj autonomnosti i okončanju izraelske okupacije.
Trump je tokom svog govora unaprijed omalovažio proteste, rekavši da će Palestinci odbiti plan, ali da će ga vremenom, kada shvate da im zapravo ide u korist, prihvatiti.
Ali pitanje je da li će se to zapravo desiti i šta je tačno predloženo ovim planom. U nastavku slijedi dekonstrukcija plana, koja izlaže širu sliku predložene vizije te pitanja o njegovoj realizaciji.
- Izraelska aneksija
Ono je što je najvažnije – a ujedno i najkontraverznije – jeste da Trumpov plan odobrava zahtjev Izraela da aneksira Jordansku dolinu i izraelska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali.
Ovdje je bitno razjasniti da su ta područja trenutno pod vojnom okupacijom Izraela i tamošnja izgradnja njihovih naselja direktno krši međunarodno pravo.
Zauzvrat bi Palestincima, prema ovom planu, pripali dijelovi zemlje duž zapadne granice Izraela, na dodiru pojasa Gaze, kao i dijelovi teritorije koji su trenutno pod kontrolom palestinske vlasti.
Plan također predlaže četverogodišnju obustavu izgradnje izraelskih naselja u dijelovima predviđenim za Palestince. Međutim, ono što plan ne spominje su mnogobrojni putovi, granični prijelazi i vojne ispostave, koje je Izrael postavio kako bi stegao obruč oko postojećeg teritorija.
- Jeruzalem
Svi dijelovi okupiranog istočnog Jeruzalema koji leže zapadno od izraelske granice razdvajanja – koje Međunarodni sud pravde smatra nezakonitim – postali bi dio nepodijeljenog glavnog grada Izraela. Među njima su i veliki dijelovi grada u kojima živi više od 300,000 Palestinaca, Stari grad te sveta mjesta, uključujući kompleks džamije Al-Aqsa.
Ono preostalo – dijelovi istočno i sjeverno od granice – bilo bi na raspolaganju za glavni grad buduće palestinske države, koju taj plan konceptualizira. Plan predlaže da glavni grad te palestinske države bude skrpljen od dijelova postojećeg sela Abu Dis te dijelova istočnog Jeruzalema: Shuafat i Kafr Aqab – glavni grad koji bi „mogao nositi ime Al Quds ili bilo koje drugo ime za koje se odluči država Palestina“. Arapsko ime za Jeruzalem, Al-Quds, u prijevodu znači „sveti grad“, a prema ovom planu, na području novog glavnog grada ne bi postojalo nijedno sveto mjesto.
- Palestinska država?
A kada bi se osnovala ta palestinska država?
Plan kaže da se to može desiti tek kada palestinsko vodstvo u cijelosti prihvati nove granice Izraela, u potpunosti se razoruža, iz Gaze otkloni Hamas te pristane na izraelski sigurnosni nadzor svih svojih teritorija, sve dok se ne odluči da takvo što više nije potrebno.
Tada – i tek tada – Palestinci će dobiti 50 milijardi dolara investicije obećanih od strane Sjedinjenih Država – iako je i ova cifra varka. Kako stoji u ekonomskom planu, predloženom u junu, samo 27,8 milijardi dolara od toga će ići direktno za novu palestinsku državu, u periodu od deset godina, dok će ostatak primiti susjedne države.
Tih 27,8 milijardi je oko 27% manje od 38 milijardi 10-godišnje vojne pomoći predviđene za Izrael.
- Izbjeglice bez prava na povratak
Pravo na povratak Palestinaca prognanih iz svojih domova tokom osnivanja države Izrael je nešto što Palestinci već dugo vremena smatraju preduvjetom za mirovne pregovore. Međutim, prema Trumpovom planu, oni ne bi imali pravo na povratak niti na jednu od teritorija pod izraelskom kontrolom.
Milioni palestinskih izbjeglica koji žive izvan Izraela i okupiranih teritorija – na primjer u Siriji, Libanu ili Jordanu – morat će ili čekati dok se osnuje palestinska država kako bi se prijavili za palestinsko državljanstvo, uzeti državljanstvo države u kojoj trenutno žive ili biti dijelom onih 50,000 koji će se, prema ovom planu, moći premjestiti u zemlje članice Organizacije islamske suradnje.
Izbjeglice koje bi se odlučile preseliti u predviđenu palestinsku državu – posebno one trenutno u Siriji i Libanu, zemlje koje plan naziva „ekstremno neprijateljskim“ prema Izraelu – morat će prvo dobiti odobrenje komiteta sastavljenog od Izraelaca i Palestinaca, što će također ograničiti priliv novih palestinskih građana.
(TBT, MEE, Preveo N.L.)