Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Učenje Kur'ana je ibadet (pobožno djelo za koje slijedi nagrada) i tim činom musliman postaje jedan od najboljih sljedbenika islama, jer u jednom hadisu Muhammed, a.s., kaže: ”Jedan od najboljih ibadeta mog ummeta jeste učenje Kur'ana” (Bejheki). Neki kažu da je i samo gledanje u Mushaf ibadet.
U ajetima Kur'ana kao i hadisima Muhammeda, a.s., sljedbenici islama se pozivaju da uče i proučavaju Kur'an. Otuda svaki musliman nastoji da nauči učiti Kur'an, da ga svakodnevno otvara, gleda u njega i ispravno ga uči ili čita: Onima kojima smo dali Knjigu čitaju je potpuno ispravno – to su oni koji u nju vjeruju (el-Bekare, 121).
Ukoliko je učenje Kur'ana popraćeno i razumijevanjem njegovih značenja, onda je riječ o većoj koristi i dobru za njegovog učača. No valja naglasiti da i bez razumijevanja njegovih značenja učač ima nagradu i korist od svoga učenja. Imam Gazali prenosi sljedeće riječi čuvenog imama Ahmeda ibn Hanbela: ”Usnio sam Allaha, dž.š., pa ga upitah: ‘Šta je najvrjednije čime Ti se bliski približavaju? A On mi reče: ‘Mojim Govorom, Ahmede!’ Dalje upitah: ‘Gospodaru moj, uz njegovo razumijevanje ili bez njega?’ Odgovori mi: ‘I uz razumijevanje i bez njega”’ (Gazali, Ihja’, 2/232). Uz učenje i proučavanje Kur'ana, dakako, ide i vladanje i postupanje po Kur'anu koje donosi rahatluk i bereket u životu na ovome svijetu, a obilnu nagradu i više stepene na Onome svijetu.
Imena Kur'ana
Sujuti u svome Itkanu (1/221-227) prenosi da učenjak pod imenom Šejzele navodi pedeset pet imena za Kur’an, tj. da je Uzvišeni Allah Kur’an nazvao sa pedeset pet imena. Sujuti navodi sva ta imena, a mi ćemo kao primjer navesti prvih deset:
1) Kitab – Knjiga i 2) Mubin – Jasan: Ha Mim. / Tako Mi Jasne Knjige (ed-Duhan, 1-2);
3) Kur‘an – Kur'an i 4) Kerim – Plemeniti: On je, doista, Kur‘an Plemeniti (el-Vaki'a, 77);
5) Kelam – Govor: …da bi Allahov Govor on čuo… (et-Tevbe, 6);
6) Nur – Svjetlost: …objavili smo vam Jasnu Svjetlost (en-Nisa, 174);
7) Huda – Uputa i 8) Rahmet – Milost: …uputa i milost vjernicima (Junus, 57);
9) Furkan – Razdjelitelj Istine od neistine: …Koji objavljuje Svome robu Furkan (el-Furkan 1);
10) Šifa’ – Lijek: U Kur’anu Mi objavljujemo ono što je Lijek… (el-Isra’, 82).
Nakon navođenja svih pedeset pet imena imam Sujuti objašnjava značenje svakog imena, npr.:
Riječ kelam derivirana je iz riječi kelm koja znači utjecaj, jer u svijesti čitaoca Kur’ana pojavljuju se značenja koja prije nije znao. Kur’an je nazvan riječju Nur jer se njime spoznaju (osvjetljavaju) nepoznata pitanja u vezi sa halalom i haramom. Kur’an je Huda jer su u njemu pohranjena značenja koja ukazuju na Istinu. Kur’an je Furkan jer on rastavlja Istinu od neistine; tako tumači Mudžahid, prema predaji Ibn Ebi Hatima. Kur’an je Šifa’ jer on liječi bolesti srca, kao što su nevjerništvo i neznanje, ali i tjelesne bolesti. Kur’an je Zikr jer se u njemu nalaze pouke, vijesti o prošlim narodima. Riječ Zikr, također, znači i čast (šeref); Uzvišeni je rekao: Kur’an je, doista, čast tebi i tvome narodu (ez-Zuhruf, 44).
Sveobuhvatnost Kur’ana
Ako bismo postavili pitanje šta je tema Kur’ana, uslijedio bi ne jedan već nekoliko odgovora. Naime, Kur’an je poput univerzuma, u njemu postoje ili spominju se: môra, rijeke, svjetlo, tama, bilje, zemlje, nebesa… Nadalje, u Kur’anu se susrećemo sa mnoštvom ‘’svjetova’’: svijetom ljudi, svijetom meleka, svijetom džina, svijetom životinja… Također, Kur’an zbori o karakteristikama ljudskoga bića: vjernicima, nevjernicima, licemjerima. Isto tako, Kur’an je pun dijaloga: Zemlja govori, meleci govore, Džehennem govori… Za mnoge kur’anske likove ne znamo ko su, izostavljaju se mjesta događaja, nemamo datuma i godina. Tu univerzalnost ili sveobuhvatnost kur’anskog učenja možemo uočiti po samim nazivima sura, npr.: sura Krava, sura Stoka, sura Čovjek, sura Licemjeri, sura Zvijezda, sura Mjesec, sura Smokva… I zato je Kur’an izazovan, posebno za teorije književne naravi.
Pa šta je onda Kur’an? To je pitanje koje se pojavljuje kao problem mnogim čitaocima Kur’ana, pogotovo danas onima na Zapadu koji su svikli na ljudske književne forme u kojima postoji npr. fabula, glavni junak, završetak radnje itd. Prvo što treba znati jeste da Kur’an ne robuje kategorijama ljudskoga uma. Drugo, Kur’an ne možemo posmatrati kao književno djelo načinjeno po ljudskoj logici, po kojoj svako književno djelo treba imati početak, zaplet i završetak radnje. Dakle, Kur’an nije roman, saga, priča ili nešto tome slično. I treće, Kur’an hoće ozbiljnog čitaoca, čitaoca koji se prepušta da ga Kur’an uvodi u svoju tajnovitost.
Zašto tefsiri (komentari)
Na sve gore postavljene dileme i pitanja u vezi sa sadržajem Kur’ana odgovaraju tefsiri ili komentari Kur’ana. Dakle, na pitanja: ko, šta, gdje, kako i zašto u odnos na sadržaj Kur’ana odgovara čovjek. Tefsir upravo traži te odgovore kako bi muslimani mogli primijeniti svoju vjeru, kako bi ono vječno preveli u vremensko. Zato se pišu komentari Kur’ana i zato ih imamo veoma mnogo.
Današnji muslimani baštine veličanstvene komentare Kur’ana i slavnu komentatorsku tradiciju dostojnu svakog divljenja i poštovanja. Odgovarajući na navedena pitanja, mi Kur’an prevodimo i primjenjujemo u svoje vrijeme. Prema znalcima Kur’ana, Kur’an je najpreciznije definirao bračne propise i nasljedno pravo, a sve drugo je predmet ljudskog umovanja. Tako Kur’an podstiče intelektulanu vježbu i razbuđuje um u svim generacijama ljudi. Kur’an jednostavno u čovjeku razbuđuje mnogolika razmišljanja. Pred nama je uvijek novi-stari Kur’an i on nam stalno pritiče svojim značenjima; on je poput nabujale rijeke koja se izlijeva u bezbroj pritoka i potoka. Uvijek je potrebno imati na umu da je Kur’an vječan, a njegovi komentari to nisu!
Neke zanimljivosti u Kur’anu
- Najduža sura u Kur’anu je sura el-Bekare, koja ima 286 ajeta.
- Najkraće sure u Kur’anu su: el-Asr, el-Kevser i en-Nasr, koje imaju tri kratka ajeta; sura el-Kevser ima samo 37 slova.
- Najduži ajet u Kur’anu je ajetu d-dejn (ajet o dugu) u suri el-Bekare, 282; on sadrži više od 31 fraze.
- Najkraći ajet je Ha Mim (Fussilet, 1), koji se sastoji od dva isprekidana slova. Drugi najkraći ajeti su: mudhammetan (er-Rahman, 55) i: summe nezare (el-Muddessir, 21).
- Najduža objava koja je odjedanput objavljena bila je sura el-En’am. (Istina, postoje i drugačija mišljenja). Najkraća objava bila je gajru uli d-darer (en-Nisa’, 94), a te riječi su dio dužeg ajeta.
- Sedmi ajet sure el-Kasas sadrži: dvije naredbe, dvije zabrane i dvije radosne vijesti.
- Dva ajeta u Kur’anu: 154. ajet sure Ali ‘Imran i 29. ajet sure el-Feth sadrže svih dvadeset osam slova arapskog alfabeta.
- Ime Allah spominje se 2698 puta u Kur’anu; u 28 sura ime Allah se ne spominje, to su sljedeće sure po redoslijedu Kur’ana: 54, 55, 56, 68, 75, 77, 80, 83, 86, 89, 90, 92, 93, 94, 97, 99, 100, 102, 103, 104, 105, 106, 107, 108, 109, 111, 113 i 114.
- U svakom ajetu sure el-Mudžadele spominje se ime Allah.
- Riječi ahiret (Onaj svijet) i dunya (ovaj svijet) u Kur’anu se spominju 115 puta; mevt (smrt) i hajat (život) spominju se 145 puta; iman (vjerovanje) i kufr (nevjerovanje) spominju se 25 puta.
- Riječ šehr (mjesec) spominje se 12 puta; riječ jevm (dan) spominje se 365 puta, što je jednako broju kalendarskih mjeseci i dana u godini.
- Samo se jedanput Uzvišeni u Kur’anu obraća onima koji skrivaju Istinu riječima: Ja ejjuhellezine keferu / O, vi koji skrivate Istinu! (et-Tahrim, 7).
(TBT)