Piše: Boško Jakšić, thebosniatimes.ba
Ministri unutrašnjih poslova Srbije i Palestine potpisali su prošle sedmice sporazum o sigurnosnoj saradnji, ali na putu zajedničke borbe protiv kriminala i terorizma stoji čovjek koji se u zvaničnom saopćenju ne pominje iako i jednima i drugima njegova sjenka lebdi nad glavom. Mohammed Yusuf Dahlan. Čovek sa hiljadu života, hiljadu lica i hiljadu zločina, kako ga opisuju mnogi neprijatelji koje je stekao. Bio je šef palestinske obavještajne službe koji je, kao rival predsjednika Mahmouda Abbasa, protjeran da bi se nastanio u Abu Dhabiju odakle, tvrde, osmišljava intrige, kuje zavjere, organizuje špijunske veze i mešetari mutnim međunarodnim biznisom pranja novca i trgovine oružjem. Sa Srbijom ga formalno spaja državljanstvo koje je dobio 2013. i lično poznanstvo sa Aleksandrom Vučićem.
Šta bi se dogodilo da palestinske vlasti u Ramallahu zatraže izručenje 59-godišnjeg Dahlana koga je palestinski sud u odsustvu osudio na tri godine zatvora zbog korupcije koja mu je donijela bogatstvo procijenjeno na 120 miliona dolara. Šta bi se dogodilo da veliki Vučićev prijatelj, Recep Tayyip Erdogan, od Srbije zatraži informaciju o “teroristi” koja bi vodila hvatanju Dahlana za kojim je Ankara nedavno raspisala nagradu od 1,75 miliona dolara? Turska Palestinca optužuje da je, kao plaćenik Emirata, špijun Izraela i u saradnji sa CIA umiješan u državni udar jula 2016. pošto finansijski podržava pokret Fethullaha Gülena, islamskog propovijednika koji živi u egzilu u SAD-u, a koga Turska označava kao glavnog inspiratora neuspelog puča.
Duga je lista sumnji
Dahlan poslije potpisivanja izraelsko-palestinskog sporazuma iz Osla 1993. komanduje “Dahlanistanom”, kako su tada nazivali njegov rodni Pojas Gaze. Aprila 2003. tada premijer Mahmoud Abbas ga imenuje za ministra državne sigurnosti, uprkos Arafatovim primjedbama, ali je iste godine smijenjen. U vreme sukoba Fataha sa Hamasom u Gazi, Dahlan organizuje paravojne snage obučene po arapskim zemljama uz američku pomoć i lobira u Izraelu da Fatahu omogući kontrolu velikih količina oružja za borbu protiv Hamasa. Fatahove snage, kojima je Dahlan komandovao, doživljavaju poraz, a on, optužen za neuspjeh, 2007. napušta položaj Abbasovog savjetnika za nacionalnu sigurnost i vraća se za Ramallah. Ulazi u Centralni komitet Fataha 2009. iz koga je izbačen poslije dvije godine, dok se otvara proces na kome je optužen za korupciju kada je utvrđeno da je oko 16 miliona dolara prihoda sa jednog graničnog prelaza prebacio na lični račun.
Duga je lista sumnji i optužbi vezanih za Dahlana. Palestinska komisija tvrdila je da je 2004. Yassera Arafata otrovao plutonijumom u pariskoj bolnici, čije je prisustvo istraga kasnije otkrila u ličnim stvarima lidera PLO. Hamas ga optužuje da su njegovi saradnici pomogli agentima Mossada da u Dubaiju 2010. ubiju Mahmouda al-Mabhifa, šefa logistike palestinske grupe iz Pojasa Gaze. Oktobra 2018. Dahlan je optužen da je u saradnji sa Abrahamom Golanom, mađarskim Jevrejom i veteranom francuske Legije stranaca, angažovao bivše američke specijalce za atentate na političare jemenske islamističke Al-Islah partije u sklopu akcija Emirata u građanskom ratu. Neposredno potom turski dnevnik Yeni Safak pisao je o Dahlanovoj umiješanosti u likvidaciju novinara Jamala Khashoggija. List je tvrdio da je drugi saudijski tim poslan za Istanbul Dahlan lično odabrao od ljudi koji su učestvovali u ubistvu al-Mabhifa u Dubaiju.
Osvjedočeni protivnik radikalnih islamista je još u vremenima kontrole sigurnosti u Gazi uspostavio kontakte sa CIA-om i izraelskim službama. Sastajao se sa Billom Clintonom i Georgeom W. Bushom. Pomagao je generalu Abdulu Fattahu al-Sissiju da 2013. obori vlast prvog slobodno izabranog egipatskog predsjednika Mohameda Morsija, bliskog Muslimanskoj braći. Emiratima je obezbijedio kontakte u Libiji sa maršalom Khalifom Haftarom, komandantom istočnog dijela podijeljene zemlje, kako bi blokirao akcije rivala iz Turske ili Katara koji podržavaju međunarodno priznatu vlast u Tripoliju. Podržavao je sirijske pobunjenike, a njegovo ime vezuje se i za Posao vijeka, mirovni plan za Bliski istok američkog predsjednika Donalda Trumpa. To mu je dodatno pomoglo da ima moćnu zaštitu Amerikanaca koji ne kriju želju da bi voljeli da on bude taj koji će naslijediti 83-godišnjeg Abbasa.
Nema sumnje da je Dahlanov međunarodni utjecaj prisutan na raznim tačkama, posebno od kako je 2011. protjeran iz Ramallaha pa odlazi za Emirate gdje ubrzo, na iznenađenje mnogih Arapa upoznatih sa njegovom biografijom, postaje savjetnik za sigurnost šeika Mohammeda bin Zayeda al-Nahyana, prestolonasljednika Abu Dhabija kome pomaže ugušiti svaki otpor u zemlji i osnaži političke i biznis-pozicije UAE. To je i početak Dahlanove balkanske veze. Postaje moćni posrednik koji realizuje (američku, prim. autora) zamisao da se Emiratima otvore vrata regiona kako bi se blokirale Rusija i Turska.
Ključne preporuke
Prvo se angažuje u Crnoj Gori, gde 2010. postaje prijatelj Mila Đukanovića i dobija državljanstvo. Ubrzo je Abu Fadi, što je Dahlanovo nom de guerre, zaslužio i državljanstvo Srbije za sebe, suprugu i četvoro djece, odlikovanje od tadašnjeg predsjednika Tomislava Nikolića, vilu na Dedinju i “blisko lično prijateljstvo” sa Vučićem. Naprednjačka vlast prepoznala ga je kao unosnu investiciju i dala mu pasoš.
Dahlan se pominje oko lukrativnih poslova Emirata vezanih za razvoj srpske industrije naoružanja, ulaska aviokompanije Etihad u Air Srbiju, oko Beograda na vodi, kupovina zemljišta po Vojvodini i duž autoputa ka Zagrebu, moguće i trgovine oružjem. Srpski MUP je prošlog oktobra demantovao tvrđenje poslanice Marinike Tepić da se Dahlan nalazi na listi Interpola. Tačan demanti, ali ni riječi o “ličnim kombinacijama” vrha vladajuće Srpske napredne stranke oko izvoza oružja na Bliski istok i eventualnim posredničkim uslugama Dahlana, koga je Fatah svojevremeno optužio da je upleten u isporuke izraelskog oružja Libiji.
Dahlan je očito zavredio pasoš Srbije finansijskim aspektima svoje osebujno impresivne i zamračene produkcije koja zvaničnom Beogradu ne smeta. Naprotiv, to su njegove ključne preporuke. Zato nije teško zaključiti kakvi moraju biti merkantilni razlozi da bi Srbija zbog najkontroverznijeg Palestinca ugrozila dobre odnose sa palestinskom vlašću i Turskom i razvila najsrdačnije odnose sa Emiratima – prvom arapskom zemljom koja je priznala nezavisno Kosovo.
(TBT, Oslobođenje)