Napad projektilima na američke baze u Iraku bio je neposredni odgovor Irana na ubistvo „omiljenog“ generala, lidera specijalne jedinice Kuds u okviru Revolucionarne garde koju su Sjedinjene Američke Države proglasile terorističkom organizacijom.
Ovaj napad je naizgled bio simbolički – bez štete i žrtava. Ali, to na duže staze ne znači da Iran neće ponovo udariti, isprovocirati eskalaciju i narušiti američki položaj na Bliskom istoku.
Trump je uletio u dilemu s kojom su se suočavali i drugi američki lideri – kako se boriti protiv neprijatelja koji podbada i provocira metodama kao što su gerilske taktike, terorizam i plaćenicima, a protiv kojeg bi bilo nesmotreno preduzeti veću akciju? Richard Nixon se žalio sedamdesetih da je siromašni sjeverni Vijetnam, vojno snabdjeven od strane Sovjetskog saveza, napravio od Amerike “jadnog, bespomoćnog džina” u Jugoistočnoj Aziji.
Poput sjevernog Vijetnama, i Iran stručno igra ulogu slabije strane.
SAD krive Sulejmanija za smrt 603 vojnika ubijenih u Iraku od 2003, napade dronom na saudijska naftna postrojenja u septembru prošle godine, napad dronom u decembru u kojem je poginuo američki ugovarač, a četvoro njih ranjeno, kao i za invaziju šiitskih militanata na američku ambasadu u Bagdadu na novogodišnju večer.
Upad u ambasadu uslijedio je nakon vazdušnih udara SAD-a na militantske lokacije nakon ubistva ugovarača.
„Mi smo svi Sulejmani“ – protest u Pakistanu nakon ubistva generala Povrh svega, Iran je obezbjeđivao sredstva i oružje grupama koje se bore protiv američkih saveznika, uključujući Hute u Jemenu, Hezbolah u Libanu i Siriji, te Popularne mobilizacione snage u Iraku.
Izgleda da je Sulejmani prešao Trumpovu crvenu liniju kad je napao ambasadu, što je oživjelo uspomene na 444-dnevnu opsadu američkog predstavništva u Teheranu 1979-1981, što je Jimmyju Carteru upropastilo reizbor.
Ubistvom Sulejmanija poslat je snažan signal da će Iran trpjeti posljedice za svoje akcije, čak i ako pokuša sakriti svoju odgovornost.
Sličan recept pretjeranih prijetnji slijedio je i američki saveznik u regionu Izrael, koji je napravio praksu od toga da žestoko uzvraća neprijatelju za njihove napade.
Nakon serije raketnih napada Hamasa iz Gaze, premijer Benjamin Netanyahu je u decembru 2008. naredio invaziju u kojoj je ubijeno preko 1.000 Palestinaca.
„Mislim da je ono što su Amerikanci uradili bilo senzibilno i da je sačuvalo njihovu moć zastrašivanja“, kaže Ray Tuckay iz Vijeća za vanjske odnose.
Ali, ubistvo Sulejmanija osim što je oživjelo stare, stvorilo je i nove prijetnje.
Iran je napustio svoje granice bogaćenja uranija, jedan od posljednjih dijelova nuklearnog sporazuma iz 2015.
Iračani koji su donedavno protestirali protiv prisustva Irana u zemlji sada demonstriraju protiv SAD-a, a irački parlament je neobaveznim glasanjem pozvao američke trupe da se povuku iz zemlje.
Američka koalicija protiv Islamske države obustavila je svoju obuku i akcije protiv džihadista u Iraku radi zaštite svojih baza. Iran će možda osmisliti druge načine da uzvrati SAD-u, poput cyber napada na američku infrastrukturu.
Trump je nepromišljeno izjavio na Twitteru da će napasti lokacije važne za iransku kulturu, što bi SAD stavilo na isti nivo s talibanima koji su raznijeli 1.700 godina stare statue Bude, ili islamskog grupom koja je uništila džamije i crkve.
Ovakav potez bi također predstavljao kršenje međunarodnog Zakona o oružanom konfliktu. Ali, Trump je možda nanio dugotrajnu štetu ovom izjavom.
„SAD su decenijama gradile međunarodni pravni poredak, a sada rizikuju da ih obilježe kao divljačku naciju“, kaže Jens David Ohlin, prodekan Pravne škole Cornell.
Trump čak odbija navode da je on taj koji dovodi tenzije do eskaliranja. Ali, eskaliranjem situacije kako bi se ona smirila je rizičan posao.
Teoretski, eskalatorska strategija kojom se protivnik jednom ubijedi da se povuče može propasti kad se to ponavlja, jer daje vrijeme neprijatelju da apsorbira udarce i izgradi protivnapad. A kako ocjenjuje Bloomberg, teokratsko vodstvo Irana igra na duge staze.
„Ako ste obraćali imalo pažnje na Iran posljednjih 40 godina, znate da se oni nikad neće saviti pod tom vrstom pritiska. Upravo je suprotno“, ističe penzionisani pukovnik Daniel Davis.
Iran je nedugo nakon ubistva Sulejmanija na čelo Kudsa postavio njegovog dugogodišnjeg zamjenika Esmaila Ganija, koji je pod američkih sankcijama zbog finansiranja iranskih plaćenika.
Diplomata Anthony Cordsman kaže da je nemoguće predvidjeti kako će se razviti bilo koja strategija. Ili je Trumpova eskalacija uspjela, ili će to biti posljednje prije nego što SAD napuste Irak, ostavljajući vakuum koji će vjerovatno ispuniti Iran.
„U tom slučaju, ljudi koji su ubijeni ostvarit će na kraju najveću pobjedu“, istakao je Cordsman.
(TBT, Bloomberg)
