Mnogi američki saveznici na Bliskom istoku osudili su iranski napad, ali reakcije iz Saudijske Arabije nije bilo. To se ne razlikuje pretjerano od pažljivo odmjerene reakcije koja je uslijedila nakon ubistva Sulejmanija. A iz Kraljevstva nisu stigle ni reakcije na informacije da su Iranci greškom oborili ukrajinski putnički avion 8. januara nedaleko od Teherana.
Kao dio eskalirajuće krize pojavilo se i objašnjenje zašto je iranski general uopće bio u Bagdadu 3. decembra kada ga je pogodila raketa ispaljena iz američkog drona.
Irački premijer Adil Abdul Mahdi je otkrio da je trebalo da se sastane sa Sulejmanijem kako bi razmatrali poteze za olakšavanje decenijskog sukoba između šiitskog Irana i sunitske Saudijske Arabije koji leži u temelju svih konflikta na Bliskom istoku, a i šire.
– Trebalo je da se sastanem sa njim na dan kada je ubijen. Došao je da prenese poruku iz Irana kao odgovor na poruku koju smo im proslijedili iz Saudijske Arabije – rekao je Mahdi.
Premijer je također otkrio da je američki predsjednik Donald Trump zatražio od njega da posreduje nakon napada na američku ambasadu u Bagdadu.
Prema iračkim zvaničnicima uspostavljen je kontakt sa brojnim snagama i ličnostima u Teheranu. Opsada ambasade je ukinuta i Trump se lično zahvalio Mahdiju na pomoći.
Nije bilo ničega što bi Iračanima sugeriralo da je sigurno da Sulejmani doputuje u Bagdad – upravo suprotno. To sugerira da je Tramp pomogao da se general namami na mjesto gde će biti ubijen.
Moguće je da američki predsjednik nije bio svjestan presudne uloge koju Sulejmani ima u pokušaju mirenja sa Saudijcima. Ili je znao, ali nije mario.
Moglo bi se čak i reći da to mirenje ne bi bilo u interesu predsjednika koji toliko pažnje poklanja američkom izvozu oružja i čije je prvo službeno putovanje po dolasku na funkciju bilo u Rijad upravo povodom prodaje oružja.
Postoji i mogućnost da američki stratezi nisu znali ništa o razgovoru Trumpa i Mahdija, pa su predložili smaknuće Sulejmanija kada se za to ukazala prilika. U to se može vjerovati ako pratimo narativ koji obavještajnih službi Washingtona koje tvrde da su Trumpu predložile ubijanje Sulejmanija kao opciju, vjerujući da će on to odbiti kao i njegovi prethodnici u Bijeloj kući.
Zbog otkrića da je između Teherana i Rijada postojao dijalog i izbog prijetnje od nadolazećeg nasilja nakon iranskog noćašnjeg napada, saudijska tiha reakcija nije iznenađujuća.
Poslije Sulejmanijevog ubistva prestolonasljednik Mohamed bin Salman poslao je svog mlađeg brata u Washington kako bi urgirao suzdržanost svoje zemlje.
Veoma visok rizik da region postane arena za nove sukobe doveo je do rijetke saradnje bloka predvođenog Saudijskom Arabijom i Katarom koji je, takođe, poslao svog ministra vanjskih poslova u Teheran kako bi apelovao na smirenje tenzija.
Osim što je u opasnosti da bude pogođena u unakrsnoj vatri između SAD i Irana, Saudijska Arabija je ranjiva i na savezničke snage Teherana koje su raspoređene u Libanu, Jemenu, Iraku i Siriji.
Saudijci su se prošlog ljeta uvjerili da ne mogu uvijek računati na američku pomoć kada je dron napao njihova naftna postrojenje. Tramp je za to optužio Iran, ali nije uslijedila nikakva američka vojna akcija.
Zbog toliko osjetljive i podijeljene situacije u regionu, ne čudi što je arapsko kraljevstvo utihnulo i ne želi da se suprotstave Irancima.
(TBT, Mediji)
