Na koncu godine koja upravo ističe građani Bosne i Hercegovine postali su svjesni još jedne velike državne prevare i milionskog potkradanja građana. Tokom 2019. godine, i pored predizbornih obećanja režimskih stranaka o novim kilometrima auto-cesta, FBiH nije dobila niti jedan novi kilometar autoputa. Ova čak očekivana laž ne bi imala posebnu težinu (navikao narod) da država prethodno nije od građana kroz akcize uzela 621 milion KM tokom 2018. godine, a 383 miliona KM u 2017. godini! Ipak, u 2019. godini nije izgrađen niti jedan novi kilometar!? Tako da su pitanja – zašto je to tako, ko je kriv i gdje su pare ? – neminovna. Odgovornost svakako temeljno leži na Vladi FBiH (premijer Fadil Novalić/SDA), Ministarstvu prometa i komunikacija (ministar Denis Lasić / HDZBiH) i JP Autoceste FBiH (direktor Adnan Terzić).
Bakir hvali RS dok FBiH stoji…
Tako je BiH ostala među zemljama najslabije putne infrastrukture u regiji, jedino ispred Kosova i Makedonije. BiH ima samo 208 kilometara auto-puteva (106 km u RS i 102 km u FBiH), a ne bi imala niti toliko da u Republici Srpskoj nije izgrađen i pušten u promet auto-put Doboj-Prnjavor i Banjaluka-Bosanska Gradiška. U FBiH niti metra, a koliko je taj apsurd očigledan kazuje i činjenica da je čak i Bakir Izetbegović odao priznanje Dodiku jer „…oni tamo u RS dosta dobro grade autoputeve…“, dok je on sam kumovao jedino otvaranju 30 metara trotoara ispred Predsjedništva BiH. U čitavom mandatu federalne vlade, dakle za četiri godine izgrađeno je tek 10 km autoputa (u RS 72 km).
FOTO: Ilustracija (Graphic TBT)
U analizi uzroka zašto je to tako prvo je palo u oči da je presudni element uspješnosti RS u tome što je vrlo brzo i efikasno riješeno pitanje eksproprijacije na zacrtanim trasama. Zatim, birani su i najpovoljniji, a time i najjeftiniji (!) geomorfološki pravci, a ekspresno je pripremljena projektna dokumentacija. RS se potrudila da maksimalno iskoristi i grant sredstva koja su stizala izvana.
U FBiH je gotovo suprotno. Odgovorni kadrovi SDA i HDZ BiH činili su sve da se autoputevi planiraju na geološki i graditeljski najtežim i najskupljim (!?) trasama, dok su se pitanja eksproprijacije rješavala sporo, na rubu zakona i uz ogromno negodovanje građana na štetu čijih posjeda se ucrtavala trasa puta. Sjetimo se protesta građana iz naselja u istočnom zaleđu Mostara, Bune i Blagaja čiji vinoradi, zemljište tj. izvor egzistencije bi trebali biti zbrisani radi nečije vrlo nelogične odluke da se hercegovačka dionica koridora Vc provuče, u građevinskom i finansijskom smislu, najnepovoljnijom trasom.
Kriminalna sprega stranačkih oligarhija
Dok je Adnan Terzić, direktor JP Autoceste FBiH vrlo rado i bahato uvjeravao javnost da je „koridor Vc veći društveni interes od nekoliko vinograda“, nismo čuli niti jedno smisleno objašnjenje o tome zašto se planeri nisu držali optimalne trase puta M-17, zašto se udovoljavalo pojedinim tajkunima i autoritetima HDZ-a iz Hercegovine??? Njihove se lične interese pretpostavljalo društvenom interesu. Kada se objelodanila trasa južnog dijela koridora, postale su jasne „besmislene“ kupovine zemljišta i zaleđu sadašnjeg puta M-17 u koje su investirali tajkuni. Smisao ulaganja postao je svima jasan kada se došlo do eksproprijacije tog istog zemljišta (i isplata državnog novca) i naravno da sad cesta mora ići baš preko tih parcela. Sudbina običnih, malih ljudi čiji su se posjedi našli na trasi postali su nebitni. No, ta priča još nije gotova…
Kako je već rečeno, zastoj u gradnji puteva u FBiH posljedica je nefunkcionalne, nestručne, a vrlo je moguće i kriminalne sprege Vlade FBiH, nadležnog ministarstva i JP Autoceste sa investitorima što je u suštini kriminalna hobotnica političkog vrha SDA i HDZ BiH. Kao i uvijek – radi se o velikom novcu koji se obrće u infrastrukturnim poslovima, i to o tolikim iznosima da političke oligarhije i njihovi lideri ne trepnuvši zanemare državni i društveni interes kada u svemu vide vlastiti!
Npr. još koncem prošle godine razotkriveno je da su troškovi za plate JP Autoceste FBiH zbog rasta broja zaposlenih u ovom preduzeću sa devet miliona KM porasli na 19 miliona KM. U isto vrijeme kilometraža autoputeva pod ingerencijom JP Autoceste i Adnana Terzića nije povećana, a izuzetno je dobro bila čuvana tajna o broju novozaposlenih i načinu njihovog prijema. Jedino je jasno da se najčešće ne radi o radnicima putne operative, nego o uhljebljavanju stranačkih (SDA i HDZ) kadrova na administrativnim poslovima.
Analiza metodologije potkradanja državnih para otkriva da se svjesno ugovaraju kratke dionice (do 5 km) i na svakom tom poslu između države, investitora i izvođača ima niz faza u kojima se manipulira troškovima. Na ovaj način, pet po pet km, trebat će još najmanje 30-tak milionskih ugovora da sa dovrši koridor Vc kroz BiH, a to je bezbroj prilika za krađu basnoslovnih iznosa.
Drugi momenat je probijanja rokova do 120%. Gradnja sitnih dionica traje i po šest godina što poskupljuje gradnju za 30 – 100% ! Trebali naglasiti da su štete zbog nekorištenja i propuštene naplate putarine te izostanka općeg društvenog napretka koji donose ceste teško mjerljive, ali nisu zanemarive ? Ovdje je sasvim opravdano optužiti pomenute aktere opstrukcije gradnje najmanje za indolentnost, nestručnost, nerad u svim fazama pripreme, ali ima elemenata da im se stavi na teret i namjerno ometanje gradnje kako bi se oni lično „ugradili“ u uvećane troškove uzrokovane kašnjenjima!
FOTO: Ilustracija (Faksimil)
Umjesto gradnje – zapošljavanje uhljeba!
Na primjer, umjesto da se novac ulaže u gradnju novih cesta, zabilježeno je da se dosta novca od akciza troši na doradu postojećih – postavljaju se bukobrani, vjetrobrani, ali često i „šminka – održavanje“, tj. radovi koji nemaju nikakvu funkciju, osim da budu naplaćeni iz akciznih sredstava.
Isto tako u Terzićevim JP Autocestama u periodu 2015.-2019. godina zaposleno je više od 150 radnika, bez obzira što nije otvoreno niti jedno naplatno mjesto, a svakodnevno smo svjedoci da su i postojeća tek polovično pokrivena tj. na pojedinim naplatnim mjestima u funkciji bude jedna do dvije rampe. To se može ponekad pravdati malom frekvencijom prometa što dalje proizvodi situaciju da se samo polovima operativnih troškova pokriva naplatom putarine!
Na finansijske manipulacije sa akciznim sredstvima ukazuje i činjenica da na računima JP Autoceste leži više od 500 miliona KM kojima se raspolaže vrlo netransparentno. Ili jasnije – građani kojima se kroz akcize uzima novac pojma nemaju kako se njime raspolaže!
Ko sve ima koristi od skupih trasa?
Bivši premijer Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić dan nakon što je predao dužnost Milanu Tegeltiji izjavio je o ovim problemima: „Tačno je da se u toku mandata prethodnog VM BiH nije uradilo mnogo autocesta. Zašto je tako? Ponekad se insistira na najtežim trasama, konfiguracijski i finansijski, pa se kasni i po 120% preko roka. A ne radi se na lakšim trasama, npr. Doboj – Žepče. Za to nema nikakvog suvislog opravdanja,“ rekao je Zvizdić u jednom tv-programu uživo, naravno, ne otkrivajući krivce pojedinačno.
Naša analiza došla je do sličnih i konkretnih pokazatelja da je upravo tako. Samo zaobilaznica oko Zenice će zbog gradnje na geološki i morfološki nepovoljnom terenu koštati najmanje 800 miliona KM više nego da se gradila na trasi puta M-17!
Uvod u ovaj i slične slučajeve svakako je loše planiranje. (Ako se ikad izgradi, primjer za ovo bit će velikosrpski projekat autoputa Beograd – Sarajevo – Beograd.) Zatim, uzrok su loši ili nepostojeći projekti. U posljednjih sedam godina nije urađen niti jedan kompletan projekat neke značajne dionice koridora.
Sljedeći problem je ignoriranje i neuvođenje stručnih ljudi u planiranje i projektovanje. Apsurdno je da ni jedan iz kruga tzv. ključnog kadra oko Adnana Terzića u JP Autoceste FBiH nije građevinske struke! Tu su zatim i objektivni razlozi kao – ograničene mogućnosti domaćih građevinskih firmi,obzirom da su nekadašnji prijeratni giganti uništeni privatizacijom (u kojem procesu je i Terzić imao udjela).
Općenito, ljudi upućeni u ovu problematiku smatraju da su problemi i zastoji nastali nakon što je upravljanje projektom izgradnje autoceste na koridoru Vc prepušteno međunarodnim financijskim institucijama, izvođačima radova i pojedincima iz JP Autoceste FBiH. Argument za to je činjenica da su se npr. dionice na trasi Sarajevo- Kakanj izgradile u roku i bez povećanja planiranih troškova! Bitno je naglasiti da je u tom periodu na čelu Vlade FBiH i ključnih ministarstava i direkcija bio kadar Alijanse za promjene tj. pretežno SDP-a. Stoga proističe zaključak da stranačka sprega SDA-HDZ koja ima ključan uticaj na JP Autoceste i Adnana Terzića, kao i on sam, snose najveću krivicu za aktuelno jadno stanje putne mreže u BiH.
Posljedice po džepu građana
Građani trebaju znati da će, zbog kriminalnog i diletantskog odnosa ovih političkih faktora prema infrastrukturnim projektima, koridor Vc značajno poskupiti pa će umjesto 5 milijardi KM koštati vjerovatno više od 7 milijardi KM! Nadalje, ni do kraja 2022. godine neće biti gotove dionice koje su bile planirane za 2017. godinu, a po sadašnjoj dinamici koridor Vc mogao bi inshallah biti gotov tek 2030. godine. I to je upitno. Jer, sredstva od naplate cestarine se nekontrolirano troše tako što se u JP Autoceste FBiH ide za time da se sav prihod od putarine koristi samo za plate i naknade zaposlenih!
Dakle, ima li rješenja? Aktuelni premijer FBiH Fadil Novalić rekao bi da „uvijek ima načina“, ali je diskutabilno da li će Vlada FBiH koju će on izvjesno voditi i u narednom mandatu imati volje, društvene odgovornosti i ličnog/osobnog poštenja da poprave situaciju. Nedvojbeno, ovim procesom će i u narednom mandatu upravljati kadrovi SDA i HDZ BiH, ovi drugi čak i dominantnije (obzirom na procjene upućenih da ustvari HDZ BiH dominantno utiče ovaj domen).
Sa stručnog stanovišta, način za pozitivan preokret u FBiH jeste da se brže i stručnije planira, a da se pripremna dokumentacija realizira za proijekte bar kratkoročno unaprijed. Kod planiranja, konačno treba početi ekonomisati izborom konfiguracijski lakših (=jeftinijih) trasa. Zatim, mora se poboljšati transparentnost tendera i izbora izvođačana pojedinih dionica i konačno prestati ugađati tajkunskim i stranačkim interesima crtanjem diletantskih dionica koje nemaju veze sa strukom, nego sa nečijim interesima.
Dakle, Novalićeva (i buduća) Vlada FBiH mora uvesti strog i transparentan nadzor nad svim poslovima vezanim za koridor Vc, ako se želi vratiti povjerenje građana. Jer, sljedeći pokušaj uvođenja nekog nameta građanima „za izgradnju“ bilo čega sigurno neće proći bez velikog otpora.
A možda bi prva, najjednostavnija i najpotrebnija mjera Vlade FBiH morala biti – uklanjanje Adnana Terzića sa mjesta direktora JP Autoceste FBiH! Zbog čega ? Zbog neefikasnosti, netransparentnosti, zato što već dugo nismo dobili ni metar autoputa, a ima para. I na koncu, upravo zbog tih stotina miliona kojima barata Terzić na način koji bi trebale utvrditi institucije za provođenje zakona.
(TBT – Analitički tim)