Logoraši su danas najugroženija populacija proizašla iz rata. Ova populacija ne samo da je sistematski zlostavljana i ubijana za vrijeme ratnih dešavanja, nego je ta praksa nastavljena i u miru i to i od strane institucija države BiH ali i od onih koji predstavljaju logoraše, onih koji bi trebao da se bore za njihove interese, a u ime njihovih muka itekako dobro žive.
Svrha sami sebi
Nakon što je prošle godine u mjesecu januaru portal Žurnal objavio tekst kako je Savez logoraša u BiH u periodu od 2007. do 2016. godine dobio i potrošio 4,6 miliona maraka iz Budžeta Vlade Federacije, a da je taj novac najmanje bio utrošen za rješavanje zakonskog, socijalnog ili bilo kojeg drugog statusa logoraša, poslije čega su u javnosti izlazile i ostale nepravilnosti učinjene od strane predsjednika Saveza, Jasmina Meškovića, 2018. godina započela je sa sličnim saznanjima i optužbama o nenamjenskom trošenju sredstava koje se ovaj put stavljaju na teret članici Saveza logoraša u BiH, Savezu udruženja logoraša Kantona Sarajevo (SULKS). Naime, prema informacijama dostavljenim portalu The Bosnia Times, Savez udruženja logoraša Kantona Sarajevo primjenjuje istovjetnu politiku djelovanja kao i krovna organizacija koja okuplja ovu populaciju: Kantonalni savez postao je svrha sam sebi, služi prvenstveno u cilju interesa zaposlenih ovog udruženja, dok se prava oko 5,000 registrovanih logoraša ovog područja, od kojih većina živi na rubu egzistencije, sistematski krše.
Ipak, pojedina udruženja logoraša koja djeluju na području Kantona Sarajevo usprotivila su se ovakvom djelovanju Kantonalnog saveza, upozoravajući na različita kršenja i djelovanja mimo zakonskih propisa i statuta ovog tijela. Tako su Udruženje logoraša Centar i Stari grad, Udruženje logoraša Novi Grad 1992-1996, Udruženje logoraša Ilidža, Udruženje logoraša Hadžići, zajedno sa potpredsjednicima SULKS-a i 2 člana Nadzornog odbora SULKS-a istupili protiv ovakvog, kako oni ističu, samovoljnog i nestatutarnog djelovanja čelnika SULKS- a. Imenovani na ovim funkcijama već skoro tri godine obraćaju se različitim institucijama, a u cilju upozorenja i upoznavanja javnosti sa onim što se iza zatvorenih vrata događa u SULKS-u odlučili su se i za istupanje prema medijima. Ističu kako je djelovanje SULKS-a danas prepisano i istovjetno djelovanju Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, te kako zapravo svim dirigira Jasmin Mešković, koji radi skupljanja glasova za sopstveni ponovni izbor na čelo Saveza (izborna Skupština trebala je biti održana u aprilu 2017. godine, međutim kako je Mešković ocijenio da nema dovoljan broj glasova ista nikada nije održana, te Mešković funkciju predsjednika skoro godinu dana nakon isteka mandata drži nelegalno) kupuje i potkupljuje predsjednike i članove udruženja na kantonalnom i opštinskom nivou.
Problemi su započeli, kako to u razgovoru za TBT ističu Amir Smječanin, potpredsjednik SULKS-a, Avdulah Popara, također potpredsjednik SULKS-a, Fikret Mašić, član Nadzornog odbora i Enes Dželilović, predsjednik Udruženja logoraša Ilidža, u julu 2015. godine kada je na Skupštini SULKS-a za predsjednika ovog udruženja izabran Sabahudin Šehić. Šehić će ubrzo biti kupljen zaposlenjem kćerke u Savez logoraša u BiH koja je samo sa srednjom školom zaposlena na poslovima istraživanja ratnih zločina(!), ali i drugim pogodnostima. S druge strane, udruženja koja su se pobunila i njihovi predsjednici i članovi postali metom i Saveza logoraša u BiH i Saveza udruženja logoraša KS, dok su drugi, podobni predsjednici i udruženja nagrađivani i potkupljivani na raznorazne načine.
Logoraški uhljebi
Do kraja 2015. godine funkcioniranje je bilo u skladu sa Statutom; održan je Upravni odbor na kom su pak donesene odluke i zaključci koje ipak nikada nisu sprovedene; između ostalog su izabrane i različite komisije, među njima i Komisija za izmjene i dopune Statuta. Prema navodima predstavnika udruženja koja su se pobunila, Izabrane Komisije se nikada se nisu sastale i uradile svoj dio posla. Ipak, Statut je mijenjan ali ne od strane nadležne Komisije nego od strane nepoznatih lica. Sagovornici TBT-a ističu kako sumnjaju da je Statut mijenjan od strane pravnika Saveza logoraša u BiH, Senada Jusufbegovića, koji je, iako nije nadležan i ovlašten za takvo nešto, više puta ispravljao i prepravljao Statute različitih udruženja kako bi pogodovali interesima samog Meškovića. Tako su i u samom Statutu SULKS-a namjerno ostavljene praznine i članovi koji se mogu tumačiti dvojako. Pored navedenog, na Skupštini u julu 2015. godine izabrani su i članovi Nadzornog odbora (Mašić Fikret, Husić Sead i Pašić Fatima) čiji je glavni zadatak bio da, nakon sazivanja i izbora predsjednika, izvrši kontrolu nad poslovanjem SULKS-a, te da dobijene nalaze predstavi Upravnom odboru. Rad Nadzornog odbora nikada nije omogućen. Na ovoj Skupštini dolazi do još jednog imenovanja koje ide direktno u korist Jasminu Meškoviću; Almin Dželilović, dotadašnji predsjednik SULKS-a biva postavljen na poziciju predsjednika Skupštine SULKS-a. Ipak i sam Dželilović biva ubrzo kupljen od strane Meškovića koji i njega zapošljava u Savezu logoraša u BiH. Tako Dželilović dolazi u nesumnjiv sukob interesa: Dželilović je ujedno predsjednik Skupštine Kantonalnog saveza, zaposlenik Saveza logoraša u BiH, te je ujedno ostao član Upravnog odbora Saveza logoraša u BiH.
Sve poluge djelovanja Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo bile su time u rukama Jasmina Meškovića i sarajevski logoraši dovedeni su ovim činom u najnepovoljniji položaj od završetka rata. Radi zadovoljenja sopstvenih materijalnih i drugih potreba, osiguranja zaposlenja sebi i članovima svoje porodice, izdani su interesi sarajevskih logoraša. Ovako nisu postupili samo Sabahudin Šehić i Almin Dželilović nego i neki drugi predsjednici udruženja sarajevskih opština koji su direktno na svoje lične račune, a ne na račune udruženja kako to ističu sagovornici TBT-a, dobijali odgovarajuće novčane iznose čime su kupovani.
Na Upravnom odboru održanom u oktobru 2015. godine donesena je još jedna bitna odluka: izabrani su potpisnici u banci: Sabahudin Šehić te Avdulah Popara, te je odlučeno da na nalogu za podizanje sredstava moraju biti oba potpisnika dok samo jedan od njih može sredstva podizati. U razgovoru za TBT Popara je istakao da od dana donošenja te odluke nijedan nalog nije potpisao a sredstva su ipak podizana! Od kraja 2015. godine do kraja 2017. godine potrošeno nenamjenski i bez validnih odluka, kako se Upravni odbor više nije sastajao, prema procjenama udruženja koja su se pobunila preko 150,000 konvertibilnih maraka. Sav novac trošen je bez znanja i bez odobrenja nadležnih tijela SULKS-a i najmanje, kako to ističu za potrebe logoraša.
Pobunjena udruženja
U aprilu 2016. godine saziva se Upravni odbor SULKS-a gdje dolaze svi predsjednici opštinskih udruženja, 2 potpredsjednika, predsjednik i sekretar SULKS-a (6 legalnih članova i 3 člana koja nisu bili potvrđeni kao članovi Upravnog odbora – novoizabrani predsjednici). Na ovom Upravnom odboru pobunjena udruženja nastoje da prevaziđu nepravilnosti u radu SULKS-a, međutim sekretar napušta Upravni odbor, a isto čine i predsjednici udruženja koji se nalaze na platnom spisku Saveza, čime nastoje onemogućiti uvid u rad i djelovanje SULKS-a i sam utrošak sredstava. Članovi Upravnog odbora koji su ostali na sastanku, nastavili su sa Upravnim odborom na kojem se donosi odluka da Sabahudin Šehić, te Almin Dželilović koji su već tada zaposlenjem kćerke, odnosno sopstvenim zaposlenjem, ostvarili svoje interese u državnom savezu, nemaju kredibilitet da predstavljaju interes sarajevskih logoraša te im izglasavaju nepovjerenje. Ipak, ovaj zaključak je izignorisan i samovolja je u Savezu logoraša udruženja Kantona Sarajevo nastavljena, po ugledu na onu u Savezu logoraša u BiH. U potpunosti je onemogućen rad Upravnog i Nadzornog odbora te izabranih komisija. Tako iako je u augustu 2016. godine trebala biti održana Izvještajna skupština SULKS-a do njenog održavanja ne dolazi kako je propisano Stututom (Skupštinu priprema Upravni odbor koji priprema dnevni red). Čelnici SULKS-a i pored neodržanog Upravnog odbora sazivaju Skupštinu na koju, kako je bila nelegalna, predstavnici pobunjenih udruženja ne dolaze, te se u cilju zaštite svojih interesa te interesa SULKS-a obraćaju Ministarstvu pravde i uprave Kantona Sarajevo, obavještavajući ovu instituciju da je održana nelegalna Skupština. Nakon zaprimanja ovog dopisa Ministarstvu pravde i uprave KS nalaže Ministarstvu za boračka pitanja KS da izvrši usmjereni nadzor nad radom SULKS-a koji je i učinjen, te su nakon uočenih nepravilnosti u radu date preporuke kako bi se iste otklonile.
Pobunjena udruženja i u ovom periodu insistiraju na sprovođenju zakona i djelovanju po Statutu – da Nadzorni odbor, kako je to izglasano godinu dana ranije, izvrši kontrolu nad radom SULKS-a, da Inventurna komisija uđe u prostorije SULKS-a i popiše svu imovinu, da se sve predstavi Upravnom odboru koji bi potom pripremio dnevni red za legalnu Skupštinu, međutim ovakvo djelovanje se i dalje opstruira.
SULKS nakon izvršenog usmjerenog nadzora ne postupa prema preporukama Ministarstva nego u 2017. godini ponavlja istovjetnu, nelegalnu politiku djelovanja. Ministarstvo za boračka pitanja ponovo pristupa usmjerenom nadzoru zbog postojanja nepravilnosti u radu SULKS-a (neodržavanje Skupštine Saveza, neodržavanje sjednica Upravnog odbora, samovolju predsjednika SULKS-a).
(TBT, Istraživački tim)