Četrdesetak malih posmatrača, uzrasta od dvije do osam godina, uspentralo se u blještavo osvijetljenu salu sa crnim zidovima i sjedištima od crvene kože naspram kojih se nalazila minijaturna bina. Francis Calude Desartis (73), vlasnik pozorišta, prišao je mašući mesinganim zvonom kako bi označio početak predstave.
“Tišina!”, zacičala je četvorogodišnja djevojčica stavivši prst na usne. “Stiže Guignol!”
Desartis je kliznuo iza scene, izvukao 90 centimetara dugu drvenu lutku sa visoko podignutim obrvama, obrazima rumenim poput višanja i smeđim kaputom prebačenim preko ruke. Guignola, brbljivog, impulsivnog lika publika je odmah prepoznala.
Guignol pobjeđuje zlikovce – danas je to francuski kuhar – i drži stranu tlačenima.
Pred Monmartreom i Ajfelovim tornjem oslikanim iza njega, Guignol dijeli pravdu drugim drvenim marionetama dok djeca kliču.
“Djeca su potpuno zadivljena”, kaže Patrice Semme (54) koja je dovela svoje unuke u Lutkarsko pozorište Luksemburg, jedno od najstarijih u Parizu. “Ovo ne možete dobiti na iPhoneu.”
Umjetnost francuskih lutkarskih pozorišta i danas okupira srca u ovoj zemlji na način na koji to smartphonei, video-igre i najnovija tehnologija nikada nisu.
Oko 600 lutkarskih kompanija radi u Francuskoj, najviše upravo u pozorišnoj formi – poznatih kao châtelets, ili mali zamkovi – u parkovima oko Pariza.
Većina njih je, kao Le Gignol de Paris, pokrenuta 1982. godine i vode ih potomci lutkara koji su prenosili svoje zanimanje s generacije na generaciju.
Desartis je jedan od njih. On je druga generacija lutkara, a posao je počeo učiti od svog oca kada je imao svega šest godina.
“Marionete su suštinski dio naše kulture”, rekao je Desartis poslije predstave. “Angažuju publiku koja se povezuje sa njihovim pričama”, dodaje on i pruža ruke kako bi poboljšao cirkulaciju; tri sata je držao nekoliko lutaka teških po tri kilograma. “Ovo je zajedničko iskustvo.” Kultura lutkarstva je u Francuskoj kompleksna. Od Pepeljuge do karikatura radničke klase poput Gnafrona, siromašnog obućara, lutke u kostimima kojima se upravlja rukama, strunama ili štapovima drže publiku bilo kog uzrasta uzbuđenom. Pjevaju poznate pjesme, prkose autoritetima i konfrontiraju se životnim dramama u izvođenjima koja su odraz nacionalne svijesti. Marionete su uvezane i u avangardu – mijenjaju oblik, veličinu i materijale od kojih su napravljene.
(TBT, NYT)
