Ali povrh svega, Le Carré je želio “osjećaj razbojništva”, kako je to nazvao u razgovoru koji smo vodili u njegovom domu u Londonu. “Neko ko uživa u avanturama i nije skrupulozan kada su male stvari u pitanju.”
U svom novom romanu Agent Running in the Field – čija se radnja odvija u modernoj Britaniji – glavnom liku Natu kćerka zamjera nedostatak morala. “U ime zemlje prema kojoj imaš ozbiljno rezerviran stav, čak veoma ozbiljno, ubjeđuješ ljude druge nacionalnosti da izdaju sopstvene zemlje”, govori mu ona.
Nat se brani argumentom koji bi i sam Le Carré, priznaje, upotrijebio: “Ne mislim da sam ikoga ubijedio da uradi bilo šta što ne želi”, kaže Le Carré. “Mislim da sam im samo omogućio da to učine i obezbijedio im zaštitu.”
Ovaj moralno upitni svijet špijuna je mjesto na kojem Le Carré i dalje taba svoj književni put.
Agent Running in the Field, objavljen 22. oktobra, njegov je 25. roman. Napisao ga je dvije godine posle A Legacy of Spies, a novi roman pokazuje da Le Carré nema namjeru da stane, iako se bliži 88. rođendanu.
“Nemam nikakve druge aktivnosti za opuštanje”, kaže Le Carré. “Potpuno sam zadovoljan samo kada pišem. Takođe me stimulira i sablažnjava put kojim je moja zemlja krenula.”
Agent se bavi Brexitom i aktuelnim britanskim premijerom Borisom Johnsonom.
Le Carré je krajem pedesetih godina prošlog vijeka predavao strane jezike na Etonu, elitnom muškom internatu u Britaniji. Tamo je stekao uvid u kulturu iz koje je ponikao čitav niz političara.
“Tamo sam sreo desetine Johnsona”, kaže Le Carré. “Eton čini jednu izvanrednu stvar. Ne uči te da upravljaš. Uči te da pobjeđuješ. O tome se radi.”
Kao i prethodni roman, Agent zadire u deluzije ostarjelih špijuna koji su okrenuli leđa britanskom establišmentu nakon godina vjerne službe pošto je cilj kojim su se nekada vodili sada nestao.
“Postoji čitav niz stvari u vezi sa ovim tajnim svijetom koje su šokantne i neprijatne, ali je u vrijeme kada sam u njemu radio postojao makar motiv”, kaže Le Carré. Taj motiv je, naravno, bio pobjeda u Hladnom ratu, sukobu koji su vodile dvije suprotstavljene ideologije.
Le Carré je “tajni svijet” prvi put iskusio 1949. kada je imao svega 17 godina i pobjegao iz internata u Engleskoj.
Našao se u Bernu, u Švicarskoj, gdje je zapao za oko švicarskom ogranku MI6 dok je predavao strane jezike na lokalnom univerzitetu.
“Nisam do kraja bio svjestan tada za koga radim, ali sam bio ispunjen osjećajem lojalnosti u tom uzrastu pošto je moje ratno iskustvo izrodilo samo heroje – muške heroje koji su se vratili u uniformama”, kaže.
Kontrast između Le Carréa i njegovog oca Ronija čiji je život bio inspiracija za zadivljujući roman A Perfect Spy (1986) nije mogao biti istaknutiji.
“Nisam imao konvencionalno vaspitanje”, kaže Le Carré, koji je izabrao pseudonim u francuskom stilu da se slaže uz njegovo pravo ime – David Cornwell.
“Morao sam sam izgraditi svoju etiku i moralnost, da tako kažem.”
Le Carré je poslije fakulteta dvije godine proveo u vojsci kada je nadzirao britanske agente u Austriji koju su okupirali Sovjeti.
Potom je počeo raditi za MI5, domaći ogranak Britanske sigurnosne službe, a poslije studiranja na Oxfordu i predavanja na Etonu, 1960. regrutirao ga je MI6.
Napustio je službu 1964. kako bi se usredsredio na pisanje pošto mu je karijera doživjela nevjerovatan uspon poslije objavljivanja trećeg romana, The Spy Who Came In From the Cold.
Ova priča bila je inspirirana periodom koji je Le Carré proveo u koordinaciji agenata između Zapadne i Istočne Njemačke, kada se i zaljubio u njemačku kulturu. On vjeruje da je poslije rušenja Berlinskog zida 1989. godine propuštena važna prilika.
“Nije bilo nijednog velikog lidera da izađe i kaže: ‘Slušajte, ovo je trenutak da promijenimo svijet.'”
Le Carré je bijesan što se ista stvar sada događa u Britaniji.
U svojoj knjizi on kaže da Brexit omogućava “prikriveni angloamerički savez sa dvostrukim ciljem da potkopa demokratske institucije Evropske unije i razori naše međunarodne tržišne takse”.
Zvuči pretjerano?
Britanski novinar Misha Gleni, koji je radio kao konsultant u pisanju romana za pitanja češke i ruske geopolitike, impresioniran je koliko je Le Carré često nekoliko koraka ispred svih dešavanja.
“Krajem devedesetih je napisao Single & Single što je bilo… nevjerovatno pronicljivo u pogledu ekonomskog utjecaja koji je krah Istočne Evrope i Sovjetskog Saveza naposljetku imao na svijet”, ističe Gleni.
Le Carré dodaje: “Sarađivali smo sa Evropom 47 godina i obećali da ćemo biti tu za tih 27 zemalja u dobru i u zlu. A vlada sada pokušava da nam proda priču da imamo neprijatelje. Izvinite, ali to nije patriotizam. To je nacionalizam.”
(TBT, Nedeljink)