Sa(n)jam knjige u Istri događaj je koji je i ove godine uspio postati reginalno mjesto slobodnog izražavanja i svi su učesnici sajamskih programa koristili tu privilegiju. Sajam, koji se u svojoj dvadeset i petoj godini postojanja nametnuo kao vjerovatno najvažnije mjesto susreta reginalno relevantnih autora, i ove godine prednjači u podršci intelektualnim raspravama a teme koje su odabrane da se o njima govori svjedoče da su organizatori uspjeli ispuniti velike ambicije koje su pred sebe postavili.
Još je na otvorenju sajma i u svim javnim nastupima nakon tog svečanog trenutka srpski pisac Dragan Velikić jasno stavio do znanja da se politički „kontroverzne“ teme neće izbjegavati, što je i potvrdio u razgovoru za Al Jazeeru u kojem je bez imalo okolišanja govorio o sprezi „vrha srpske države“ i trgovine oružjem. Iako je na sajmu promovirao čak dvije knjige Velikić je bio svjestan teškog društvenog i političkog trenutka u kojem društva nastala raspadom SFRJ danas žive pa se nije libio oštro kritikovati srbijansku vlast.
Ništa manje rječit i oštar nije bio ni hrvatski pisac, publicist i novinar Jurica Pavičić koji je promovisao knjigu Skupljač zmija objavljenu kod zagrebačkog izdavača Profil. Kao jedan od najautentičnijih proznih autora savremene hrvatske književnosti Pavičić se odlučio napraviti odmak od „književnih tema“ svjestan da je sajam knjiga u Puli, kakao ga svi kolokvijalno naslovljavaju, zapravo možda i jedina preostala oaza spisateljskog mira u Hrvatskoj i regiji.
I baš tamo gdje se piscu i njegovim duhovnim potrebama poklanja najviše najiskrenije pažnje odvažio se govoriti o sasvim drugačijim temama. Od svog novinarsko – koluminističkog rada ne može nikada pobjeći i spremno je iskoristio znanja informiranog novinara i kolumniste analitičara da pojasni stvari koje javnost u Bosni i Hercegovini ili zbunjuju ili uznemiravaju. A sve su to politički procesi koji se iz Hrvatske prelijevaju u susjednu Bosnu i Hercegovinu proizvodeći atmosferu straha i zebnje.
Na pitanje kakav bi odnos hrvatske vlasti trebalo da grade prema legitimno izabranom članu predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Komšiću, on je ogodorio:
„Ja bih se vratio korak nazad. Mislim da je Komšić što se tiče bh. političkog meanistreema velika greška, to ću vam odmah reći. Iz nekoliko razloga. Ja ne mislim da nije problem u tome da ljudi različite nacionalnosti ako žele izaberu hrvatskog kandidata. Na koncu meni je bio jedan vrlo mio i kojeg bih ja podržao Boris Falatar. Međutim, problem je u tome što se Komšić cijelo vrijeme ponašao kao tipični etnocentrički postjugoslovenski političar. U kampanji je otvarao konfliktna pitanja namjerno antagonizirao nešto što bi mu teoretski trebala biti baza i zapravo se svjesno upućivao samo jednoj glasačkoj bazi a to nije bila hrvatska. Nije čak ni fingirao da pokušava voditi kampanju u hrvatskim gradovima.
To je imalo dvije loše posljedice. Jedna je ta što je suzbilo ionako jako malenu političku pluralizaciju unutar Hrvata u BiH. Neki zametci toga su postojali – recimo kasnije kada je propao Aluminij pa neki ljudi vide gdje ih vodi Čović pa se dogodilo da su se i ti zameci potpuno suzbili zbog toga što su sada svi stakli pod jedan kišobran. S druge strane se dogodilo da se jako zakomplicirao odos sa Hrvatskom. Neovisno od toga ako vi imate čovjeka koji predsjedava u ovom trenutku i izabran je po izbornom zakona vi morate naprosto s njim komunicirati inače ne postoji nikakva komunikacija sa susjednom državom sa kojom smo jako isprepleteni i zato što postoje deseci problema većih i manjih koji se trebaju rješavati“.
(TBT)