Piše: Nina Hruščova, thebosniatimes.ba
U svojoj knjizi „Putinova kleptokratija“ iz 2014. pokojna Karen Daviša tvrdi da je novac ključ razumijevanja Rusije Vladimira Putina.
Dok Putin prodaje priče javnosti o obnavljanju globalnog uticaja Rusije, objasnila je ona, on i klika njegovih lojalnih pulena gomilali su ogromne količine ličnog bogatstva. Putina, prema njenom mišljenju, treba shvatati kao hulju, više nego kao autoritarca, nacionalistu ili revanšistu.
U to vrijeme se nisam slagala s tim – iako je novac nesumnjivo važan za razumijevanje Putinovog režima, ne treba odbaciti nagon za globalni uticaj. Ali sam promijenila mišljenje nakon racije snaga sigurnosti prošlog mjeseca u Institutu za fiziku Lebedev (FIAN) u Moskvi.
FIAN je decenijama na čelu ruskog naučnog i tehnološkog napretka. Zato bi se činilo da Institut savršeno odgovara da igra centralnu ulogu u unapređivanju strateških prioriteta koje je sam Putin odredio u maju 2018 – nauke, tehnološke inovacije i proizvodnje orijentirane ka izvozu.
A ipak, ruske sigurnosne snage su se stuštile na Institut da pronađu, uhapse i ispituju njegovog direktora Nikolaja N. Kolačevskog o navodnom planu kompanije Trioptiks, koja iznajmljuje kancelarije u prostorijama FIAN-a, da izvozi specijalni optički prozor u Njemačku. Pošto prozor ima primjenu u vojnim aktivnostima i aktivnostima u svemiru, tvrde nadležni, njegovim izvozom bi se mogla potkopati nacionalna sigurnost.
Zašto sigurnosni poslušnici Kremlja preduzimaju akcije koje se kose s proklamiranim političkim ciljevima Kremlja? Pojedini tvrde da su se oni jednostavno otrgli Putinovoj kontroli. Putin 20 godina postavlja svoje bivše kolege i prijatelje iz KGB-a na moćne pozicije u sigurnosnoj i vojnoj aparaturi Rusije. Ovi takozvani „siloviki“ ili siledžije bi mogli zadobiti toliko veliku moć da rade šta im je volja, čak ako to podrazumijeva potkopavanje Putinovih napora da Rusiju postavi na put ka napretku.
Ovo je moguće, ali ne i vjerovatno. Vjerovatnije objašnjenje jeste da je sam Putin konfliktan. Iako želi biti u mogućnosti da promovira ruska dostignuća u nauci i inovaciji, također se želi što više obogatiti. I kao što je Daviša primijetila, ako mora da bira, novac je na prvom mjestu.
Kada je riječ o FIAN-u, izgleda da su Putinovi finansijski interesi povezani s njegovom kćerkom Katerinom Tihonovom, koja upravlja Inopraktikom, naučnim institutom koji dobija novac od države. Inopraktika je naklonjena Državnom univerzitetu Moskva, čiji rektor Viktor Sadovnićij ima dugu historiju udovoljavanja onima na vlasti.
Izgleda da je rad Instituta usredsređen na mehanizme koji tumače moždanu aktivnost. Ali on također nadgleda sve vrste građevinskih projekata na velikoj parceli zemljišta u blizini sjedišta Federalne službe sigurnosti, organizacije koja je naslijedila KGB, i Federalne službe zaštite.
Ako nastavimo pratiti trag nauke i novca, stižemo do prestižne Ruske akademije nauka (RAN), koja je prošle nedjelje održala izbore. Nakon izbora u organizaciji 2013. na kojima nisu dobro prošli kandidati za članstvo koje je podržavao Kremlj, vlada je najavila velike reforme, uključujući trogodišnji moratorijum na izbore u RAN-u.
Onda je odlučeno da će vlada primiti sve kandidate uprkos činjenici da su oni akademici da bi se osigurala „fer situacija“. Potom je vlada pokušala da 2017. učini Mihaila Kovalčuka, fizičara i brata Jurija Kovalčuka, Putinovog „ličnog bankara“ milijardera, predsjednikom RAN-a.
Ali, uprkos svim mahinacijama na izborima je pobijedio daleko istaknutiji fizičar Aleksander Sergejev. Iako je Sergejev kritizirao napore vlade da izvrši reforme u RAN-u, kao i njenu širu kontrolu naučnog istraživanja, što je glavni razlog zbog kojeg mladi talenti bježe iz Rusije, uživao je toliko sjajnu međunarodnu reputaciju da Putin gotovo da nije imao izbora nego da odobri njegovu kandidaturu.
Kremlj nije učinio isto sa Sergejvljevim kolegom, uvaženim Aleksejem Hohlovim. Ipak, Vlada je dobila još jedan udarac, pošto je Hohlov kasnije izabran za potpredsjednika RAN-a.
Članovi RAN-a ove godine nastavljaju da pružaju otpor agendi Kremlja. Dva mjeseca prije izbora, komisija za borbu protiv falsificiranja RAN-a je imenovala 56 kandidata za članstvo kao plagijatore i donosioce pseudonauke. Vlada je donijela odluku da ih zbog toga ne treba diskvalificirati (taj stav nije iznenađenje – Putinova doktorska disertacija je navodno prepisana iz udžbenika iz menadžemnta iz 1978). Na kraju je diskvalificirano samo šestoro.
Otpor RAN-a je neprihvatljiv za Kremlj, kao i visoko kotiranje Hohlova, koji je, pošto je do prošle godine bio zamjenik rektora Državnog univerziteta Moskva, najvjerovatniji nasljednik Sadovnićija. Ako Hohlov osigura tu poziciju, Univerzitet može postati manje otvoren za građevinske projekte povezane sa FSB, da pruža manje podrške Institutu „prve kćerke“ i da bude manje voljan da dijeli lažne diplome pulenima Kremlja. Racija u FIAN-u, kojom je, žali se Sergeev, dodatno potkopana reputacija ruskih naučnika, je stoga možda orkestrirana da bi ga osujetila.
Diskutujući o raciji, jedan prijatelj-novinar u Moskvi se našalio da „u Putinovoj Rusiji novinari pripadaju špijunima, historiju pišu čekisti, a geografiju vojnici“. I stvarno, Sergej Nariškin, direktor Spoljne obavještajne službe, je i predsjednik Ruskogh historijskog društva, a ministar odbrane Sergej Šojgu upravlja Ruskim geografskim društvom.
Nauka i dalje istrajava u borbi. Ali, s obzirom na neutoljivi apetit Putina i njemu bliskog kruga ljudi, pošteni ruski naučnici malo toga mogu uraditi, što je poruka koja je jasno i glasno prenijeta racijom u FIAN-u. Kako mi je jedan akademik u penziji rekao, „štagod da kažete o Sovjetskom Savezu, bilo je bitno znanje. Današnja Rusija, uprkos tome što tvrdi da je ‘velika zemlja’, sliči na malu bivšu koloniju, gdje svi aktivni generali žele da sebe nazivaju doktorima filozofije samo da bi povećali svoj profit“.
/Autorka je profesorka međunarodnih poslova u Novoj školi. Njena najnovija knjiga (koju je napisala s Jeffrey Tayler) nosi naziv „Putinovim stopama: Potraga za dušom imperije preko jedanaest vremenskih zona Rusije“.
(TBT, Project Syndicate)