Papa Franjo i njegov poziv na otvorenost – prema migrantima, muslimanima i gay ljudima – možda više nemaju pretjerano uticaja na globalnoj sceni kojom dominiraju populisti i desničari, ali unutar Crkve je druga priča. Franjo je 5. oktobra imenovao 13 kardinala koji dijele njegove prioritete u nizu pitanja poput migracija, klimatskih promjena, inkluzije gay katolika, međureligijskog dijaloga i preusmjeravanja crkvene moći iz Rima.
Ova imenovanja su svojevrsna prekretnica za Franju koji je dostigao vrhunac uticajnosti u oblikovanju budućnosti Crkve. On je praktično imenovao više od polovine glasača u Kardinalskom zboru, gdje je potrebna dvotrećinska većina članova mlađih od 80 godina kako bi se izabrao njegov nasljednik.
Što duže Franjo živi, njegovo papstvo je važnije.
“Što duže traje, biće više kardinala u njegovom duhu”, kaže luksemburški kardinal Jean Claude Holerik, jedan od trinaestorice koje je Franja unaprijedio.
Papa je do sad jasno stavio do znanja svima kakva je njegova agenda. Za razliku od svojih prethodnika koji su se obračunavali sa neistomišljenicima u Crkvi i unaprijeđivali biskupe i kardinale odane crkvenoj doktrini, Franjo želi inkluzivnu crkvu u kojoj će biti mjesta za geografski i ideološki otuđene katolike. Ta mu je misija donijela neprijateljstvo crkvenih konzervativaca koji smatraju da papa žmuri na crkvena učenja zarad jeftine podrške vjernika.
Franjo će u decembru napuniti 83 godine, a s obzirom na njegovu starost, otkada je prije šest godina imenovan za papu, ulozi je pristupao sa određenim osjećajem urgentnosti, svjestan da je smrtan.
Iako njegov glas ne dopire daleko kao nekada, u doba populističke politike, njegov uticaj u Crkvi mogao bi da bude mnogo dugotrajniji.
Imenovanjem trinaestorice kardinala i više od hiljadu biskupa, Franjo rekonstituiše Crkvu i decentralizuje moć iz Rima u ruke biskupa širom svijeta. Njegova crkva spremna je da na izazove modernog svijeta odgovori zajedničkim snagama sa drugim vjerama, pa čak i ateistima.
Dok liberalni kritičari tvrde da papa nije dovoljno brzo reagovao da bi značajnije reformisao Crkvu – naročito kada je riječ o ulozi žena – njegove pristalice ističu da je makar pokazao spremnost da o tome razgovara i konačno u ponovno razmatranje uvede stavove Crkve prema homoseksualnosti i celibatu.
On je restrukturirao i Kardinalski zbor koji je sada manje bijel , manje italijanski i manje predstavnik rimske birokratije koja upravlja Crkvom.
Među novoimenovanim kardinalima nalaze se prelati iz Maroka, Indonezije, Gvatemale i Demokratske Republike Kongo.
Papa je, inače u napetim odnosima sa konzervativnim krugovima u SAD, ponovo preskočio američke tradicionalne škole za Kardinalski zbor, naročito one koje su pretežno konzervativne.
Konzervativci u moćnoj američkoj crkvi navode da Franjino isticanje otvorenosti podriva doktrinu vjere.
Franjo ih je makao s pozicija moći, ignorisao njihove žalbe, a uglavnom i prijetnje.
“Molim se da ne bude raskola”, rekao je prošlog mjeseca. “Ali ja se ne plašim.”
Kardinal Holerik (61), jezuit kao i Franjo, jedan je od najglasnijih protivnika nacionalizma u Crkvi.
On navodi da se Franjo očigledno protivi tradicionalističkim pokušajima obnove katoličkog društva odvojenog od svijeta. Pokušaji da se Franjo uspori imat će posljedice, dodaje kardinal.
“Što ga više napadaju, on je sve slobodniji”, ističe kardinal Holerik.
Michael Černi (73), kanadski jezuit porijeklom iz Češke koga je Franjo također imenovao za kardinala, isto tako je Franjin bliski saradnik.
Kardinal Černi kaže da je Franja oblikovanjem Kardinalskog zbora omogućio spremnost organa da se lati teških pitanja koja su “načinom, stilom, duhom” konzistentna sa Drugim vatikanskim saborom.
Taj historijski skup crkvenih otaca iz čitavog svijeta održan šezdesetih godina podstakao je otvorenost u Crkvi. Govorilo se o pitanjima poput liturgije i celibata koji nije pitanje doktrine, već crkvene tradicije stare blizu hiljadu godina.
Međutim, upravo je ovo otvaranje Crkve okinulo žestoke napade konzervativaca koji su trajali gotovo polovinu vijeka.
Govoreći o mogućnosti zaređenja oženjenih muškaraca, kardinal Holerik kaže da ako biskupi u jednom djelu svijeta kažu da je to potrebno, “Crkva bi trebalo da razmotri taj zahtjev”.
Iako on lično celibat smatra “velikim darom” za sveštenstvo, dodaje da to “ne znači da bi tako trebalo da bude u svakom slučaju”. Ističe da nije sam u ovom shvatanju. A Franjo je biskupima i kardinalima imenovao one koje smatra otvorenim za promjene.
Kardinal Mateo Zupi (64) iz Bolonje jedini je Italijan među novim kardinalima u zboru kojim je upravo Italija nekada dominirala. On prati Franju u posvećivanju vremena siromašnima.
Kardinal Zupi navodi da su novi papini kardinali pokazali da Franja želi “misionarsku” crkvu koja nije zatvorena u sebe. Novi kardinali će, dodao je Zupi, pomoći Crkvi da živi “u našoj sadašnjosti”.
Franja, inače prvi južnoamerički papa, neprekidno radi na imenovanju kardinala sa juga.
“Papa želi da dâ prioritet periferiji”, smatra biskup Fabijen Raharilambonijaina sa Madagaskara. “Zato što je u tome budućnost Crkve.”
Franjina nedavna posjeta Africi pokrenula je manje interesovanja nego njegova ranija putovanja.
Kardinal Zupi kaže da Franja možda ima manje uticaja na globalnoj sceni.
“Papu često, nažalost, ne slušaju” u sekularnom svijetu, kaže. “To je problem.”
Ali on tvrdi da je Franjin uticaj više dugoročan nego trenutan.
(TBT, NYT)