Godine 2009., nakon što je Džemaludin Latić dobio sponzore za izvedbu „Gazi Husrev-bega“ na Danima Ajvatovice u Pruscu (ambijentalno, na tvrđavi, ili na neki drugi način, ali u Pruscu i na Danima Ajvatovice), u režiji Gradimira Gojera, sačinio je ugovor sa travničkim muftijom, kao predsjednikom vjersko-kulturne manifestacije Dani Ajvatovice, po kome UVAKUFLJUJE svoj tekst ovoj manifestaciji kako bi se igrao na njoj.
Ključevi Ajvatovice kod muftije
Novac za ovu predstavu sa ovom namjenom (tj.da se igra u Pruscu za vrijeme Dana Ajvatovice) dali su: SBiH (dr.Haris Silajdžić, tadašnji član Predsjedništva BiH), rahm. Alija Behmen, gradonačelnik Sarajeva, Općina Stari Grad (gradonačelnik Ibrahim Hadžibajrić, Općina Centar, Općina Hadžići, rahm.Husein Smajlović, gradonačelnik Zenice, tadašnji ministar za kulturu u Kantonu Sarajevo – sveukupno: preko 100.000 km. Sve ove sponzore osim Ministarstva za kulturu KS osigurao je autor drame svojim autoritetom i sve su uplaćene na račun Manifestacije Dani Ajvatovice u Travniku, koji je pod kontrolom isključivo Muftije.
Pojedinačne ugovore sačinio je Muftija sa režiserom, glumcima, kostimografom, scenografom, asistentima producenta… – sveukupno: 50.000 km.
Pošto je tada direktor Narodnog pozorišta bio Gradimir Gojer, on je želio da ovu predstavu stavi na repertoar za 2010.g., sve u dogovoru sa Muftijom. Probe su počele u septembru 2009.g., i predstava je, na molbu gradonačelnika Zenice i Sarajeva, izvedena za Kurban-bajram 5.i 6.novembra 2009.g., u oba grada. Nakon toga je Muftija doslovno pobjegao ne isplativši većinu obaveza prema režiseru, glumcima i pomoćnicima producenta i isključio telefon. Javio se tek nakon mjesec dana i autoru teksta, režiseru i pomoćnicima producenta, i rekao da on više ne može raditi na ovom projektu i da diže ruke sa njega. Doslovno je pobjegao sa sastanka.
Nakon toga su Gojer i Latić uputili dopis tadašnjem reisul-ulemi Mustafi Ceriću u kome od njega traže da prisili Muftiju da poravna račune i izvede predstavu na Ajvatovici u junu 2010.g.
Muftija nikad nije izveo tu predstavu na Danima Ajvatovice, nikada nikome nije položio račun gdje je preostalih 50.000 km; štaviše, zabranjivao je izvođenje ove drame na bilo kojem drugom mjestu i počeo se ponašati kao da je on njezin vlasnik.
Nakon što je i od novog muftije Ahmed ef. Adilovića zatražio da on izvede ovu predstavu ili poravna račune i raskine ugovor sa Latićem, ponovo je dobio samo muk i odbijanje.
Napokon, 2017.g. Latić je sudskim putem zatražio RASKID UGOVORA. Općinski sud u Travniku, nakon više ročišta na kojima su izneseni svi i dokumentacija za raskid ugovora, odbija zahtjev Latić i usvaja sve navode muftije Abdibegovića
Latić se, putem svoga advokata Harisa Kaniže, žali Kantonalnom sudu u N. Travniku, koji odbija njegov zahtjev i od njega traži da isplati sudske troškove.
Advokat Kaniža je uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH.
Zašto se Muftija ovako ponaša?
Da bi, gušenjem te predstave, ugušio svaki govor o ovom slučaju kako bi sakrio svoj kriminal. Ako raskinu ugovor, boje se da će Latić zatražiti izmirivanje računa. U tom slučaju, ako se dokaže – i javnost sazna za Muftijin kriminal – morat će ga smijeniti?
Zaštita umjetničkih sloboda
U cilju zaštite ljudskih prava i umjetničkih sloboda te razvoja umjetnosti u Bosni i Hercegovini grupa umjetnika se solidarizirala sa Latićem te uputla peticiju Kancelariji Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini-Sarajevo.
- e. Valentinu Inzku, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću u Bosni i Hercegovini gosp. Milanu Tegeltiji.
„U cilju zaštite ljudskih prava i umjetničkih sloboda te razvoja umjetnosti u Bosni i Hercegovini, skrećemo Vam pažnju na rješenja Općinskog suda u Travniku te Kantonalnog suda u N. Travniku kojima su ove sudske instance flagrantno prekršile Ustav i sve zakonske propise ove države donoseći ih u ime nacionalno-vjerskih oligarhija, u čijim su rukama i koje besramno štite.
Poznati bh. pisac, Džemaludin Latić, prije desetak godina sklopio je ugovor sa muftijom Nusretom Abdibegovićem, predsjednikom vjerskokulturne manifestacije „Ajvatovica“, prema kome se njegova drama „Gazi Husrev-beže ili:Bukagije“ (u režiji Gradimira Gojera i sa ansamblom sačinjenim od glumaca iz čitave Bosne i Hercegovine) trebala izvesti – i izvoditi – u sklopu ove manifestacije u Pruscu, ambijentalno, na prusačkoj tvrđavi. Slijedeći bošnjačku tradiciju, čak je isti pisac svoj tekst tim ugovorom ponudio kao svoj vakuf za tu manifestaciju.
Probe ove predstave završene su u oktobru 2009.g., i režiser i tadašnji direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu, gosp. Gojer, u dogovoru sa sponzorima ove predstave, rahmetli Alijom Behmenom, gradonačelnikom Sarajeva, i Huseinom Smajlovićem, gradonačelnikom Zenice, te sa muftijom Abdibegovićem, izveli su tu dramu na Kurban-bajram 2009.g., kako bi je direktor Gojer stavio na repertoar za 2010.g. i izveli u Pruscu na Danima Ajvatovice 2010.g.
Nažalost, odmah nakon ove dvije izvedbe, muftija Abdibegović se – bez ikakvog razloga i suprotno svim dogovorima -isključio iz daljnje saradnje. Za tu predstavu sponzori su dali preko 100.000 km, a Muftija je potrošio cca 50.000 km.
Nakon skandala, pisac i režiser su se pismeno obratili tadašnjem reisul-ulemi Mustafi-ef. Ceriću da prisili svoga muftiju da ispoštuje potpisani ugovor.
Pisac je novom reisul-ulemi kao i novom muftiji u Travniku ponudio da se ovaj spor riješi raskidom ugovora sa Abdibegovićem i tadašnjim organizatorima manifestacije „Ajvatovica“ te pravljenjem novog ugovora kako bi se ova drama izvela U PRUSCU, na Danima Ajvatovice, ili da se na neki drugi način podmire računi i ispoštuju sponzori te umjetnička prava Džemaludina Latića i ostalih umjetnika i saradnika koji su učestvovali u pravljenju ove predstave.
Umjesto toga, muftija Abdibegović, koji je u međuvremenu postavljen za direktora Direkcije za vjerske poslove u Sarajevu, onemogućavao je izvođenje te drame i na drugim mjestima i počeo se ponašati kao njezin vlasnik.
Kada su svi pokušaji da se problem riješi unutar Islamske zajednice propali, pisac je sudskim putem zatražio raskid ugovora. Epilog su dvije sporne presude Osnovnog i Kantonalnog suda u Travniku. Umjesto da ispoštuju piščevu volju, sudovi su istog pisca kaznili tražeći od njega da plati visoke sudske troškove. Kao u Kafkinoj Kažnjeničkoj koloniji: kažnjavaju te bez ikakve krivice!
Poštovani,
Nema nikakve sumnje da obje spomenute travničke sudske instance štite kriminal muftije Abdibegovića i guše umjetničke slobode i razvoj umjetnosti u ovoj zemlji.
Obavezni ste da ovoj i svakoj drugoj korupciji u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine stanete ukraj!“, stoji u peticiji.
(TBT)