Piše: Andreas Krieg, thebosniatimes.ba
Najava da će nogometne reprezentacije Saudijske Arabije, UAE i Bahreina krajem mjeseca učestvovati na Zaljevskom kupu (Khaliji 24) u Kataru krajem mjeseca mnogima je bila iznenađenje.
Sve tri zemlje prekinule su veze s Dohom u ljeto 2017. godine i nametnule blokadu malom emiratu u nastojanju da dovedu do promjene režima u Kataru.
Rat narativa
Prošle sedmice je neimenovani saudijski zvaničnik citiran u članku Bloomberga gdje se navodi da Katar “poduzima korake za rješavanje napetosti” – izjava je odjeknula i na Gulf Newsu u Dubaiju.
Ono što na prvi pogled djeluje kao trivijalna opaska zapravo je prilično značajna za svakoga ko prati napad dezinformacija na Katar iz susjednih zemalja od kada je u junu 2017. godine počela blokada.
Umjesto da stalno bombardiraju Katar narativima koji stigmatiziraju emirat kao “vodećeg svjetskog sponzora terora”, većina državnih medija u Saudijskoj Arabiji, UAE i Bahreinu posljednjih sedmica šuti o Kataru.
Jedan od razloga bi mogao biti da su čelnici u Rijadu i Abu Dabiju shvatili da njihova nastojanja nisu donijela željene ishode – ispostavilo se da je Katar u 2019. ekonomski naotpornija država u Zaljevu, njegove veze sa Zapadom i Washingtonom posebno ostaju jake, a reputacija u velikoj mjeri netaknuta.
To sigurno ima veze s tim što Katar izlazi iz svoje blokade prvi put proaktivno objašnjavajući svoje strategije i politike, pričajući svoju stranu priče o Arapskom proljeću, dok otvoreno odgovara na kritična pitanja novinara, partnera i saveznika.
U međuvremenu, degenerirajuća spirala dezinformacija koja kreće od blokatorskih zemalja nanijela je više štete njihovoj reputaciji i kredibilitetu, posebno na Zapadu.
Rasprostranjeno razočaranje
Ono što je još važnije, evidentno slabljenje tenzija u Zaljevu mora se shvatiti u kontekstu širokog razočaranja u Rijadu i Abu Dabiju američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, čija je administracija glavna publika u ovom ratu zbog narativa protiv Katara.
Tada novoizabrani predsjednik obećao je američkim saveznicima iz Zaljeva 2017. godine da će više podržati politiku koja se zasniva na teoriji nulte sume u regiji, osnažujući lokalne partnere da arapsku stranu Zaljeva ponovo učine velikom u odnosu na Iran. Ali Trump nije ispunio obećanje.
Bez obzira što je Teheran tokom ljeta pomjerio granice u nizu eskalacijskih napada, Washington je šutio – tada je brzo, neorganizirano povlačenje SAD-a iz Sirije ponovo naglasilo da Amerika nema apetita na taj način braniti svoje interese u regiji.
Povlačenje SAD-a
Strah od povlačenja SAD-a iz regije ponovo postaje vrlo stvaran u Rijadu i Abu Dabiju, što je uzrokovalo preispitivanje načina na koji se nositi s mnogim rizicima i prijetnjama oko njih.
Prelazak UAE s direktnog na indirektni angažman u Jemenu preko posrednika u tolikoj je mjeri proizvod ovog ponovnog razmišljanja koliko i saudijska odluka da prihvati ideju dogovora o podjeli moći s Houthima kako bi se okončao rat u Jemenu.
U isto vrijeme, Rijad i Abu Dabi ponovno su se okrenuli Teheranu, shvatajući da Washington neće dozvoliti zaljevskim državama da se bore protiv Irana do posljednjeg Amerikanca, ali da će oni biti ti koji nose teret rata.
U takvom okruženju nije iznenađujuće da nakon više od dvije godine Rijad konačno daje priliku kuvajtskom posredovanju u zaljevskom sporu. Čini se da se u saudijskoj prijestolnici javila zakašnjela spoznaja da je prouzrokovani rascjep u GCC-u kontraproduktivan i da je Zaljev moćniji ujedinjen nego podijeljen – posebno dok se kraljevina bori da pronađe istinske strane ulagače nakon afere Khashoggi.
Predviđa se da će Doha ove godine generirati znatan višak, uprkos blokadi i potencijalno bi mogla pružiti finansijsku podršku i povjerenje kraljevskoj rasklimanoj ekonomiji.
„Hladan mir“
Do sada, neobavezni razgovori između Saudijske Arabije i Katara nisu donijeli nikakav napredak. Pritužbe ostaju na obje strane i Katar, ponižen od svojih susjeda 2017. godine, morao bi napraviti Rijadu ustupke kako bi okončao spor, a pritom je, razumljivo, nespreman kompromitirati svoj nacionalni suverenitet, vanjsku politiku i relativnu neovisnost uredništva Al Jazeere.
Za Katar, blokada je zamaskirani blagoslov, omogućivši tako neovisnije odlučivanje kako u zemlji, tako i u pogledu vanjske politike. Reforme bi se mogle progurati kroz nove trgovinske odnose koji će se temeljiti na efikasnost troškova, a ne na dobrosusjedskoj dobroj volji.
Ipak, Doha vidi potencijal u hladnom pomirenju sa Saudijskom Arabijom, a najvjerovatnije će i Bahrein popraviti svoje veze – spor s Abu Dhabijem izgleda preširok da bi se u ovom trenutku mogao premostiti.
Katarani žele da se ukine zabrana putovanja kako bi mogli posjetiti rodbinu u susjednim zemljama i letjeti direktno na hadž.
Ako bi Saudijska Arabija tada dodijelila prava Qatar Airwaysu na prelijetanje, riješila bi se pritužbi Katara. Međutim, ideja da se emir Tamim bin Hamad i prijestolonasljednik Mohammed bin Salman u bližoj budućnosti rukuju u znak pomirenja u ovom trenutku izgleda utopijski.
Ipak, hladin mir između Dohe i Rijada bio bi prvi korak u pravom smjeru ka objedinjavanju svega što treba biti objedinjeno.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)
