Ovogodišnji dobitnik SEEMO nagrade dr. Erhard Busek za bolje razumijevanje u jugoistočnoj Europi je sarajevski i bosanskohercegovački novinar Boro Kontić. Odabran je zbog svog višedesetljetnog predanog novinarskog rada i doprinosa koji je dao razvoju medijske raznolikosti, profesionalizma i boljoj suradnji između novinara u regiji jugoistočne Europe.
SEEMO nagrada dr. Erhard Busek uspostavljena je 2000. godine, a njen osnivač je Erhard Busek, europski i austrijski političar koji je bio gradonačelnik Beča i potpredsjednik austrijske vlade. Bio je i koordinator SECI-ja (Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi) i Pakta o stabilnosti i trenutno je direktor Instituta za dunavsku regiju i centralnu Europu (IDM). On je i donator koji svakom nagrađenom iz vlastitih sredstava osigurava 2000 eura.
Svoju novinarsku karijeru Kontić je započeo 1979. kao voditelj emisije ‘’Primus’’ na Radio Sarajevu. Ta je emisija afirmirala veliki broj talenata i mladih autora iz Sarajeva koji su se kasnije proslavili kao začetnici specifičnog medijskog i umjetničkog pokreta Nadrealista. Nešto kasnije, 1987. osnovao je „Omladinski program“, a od 1990. do 1992. bio je glavni urednik Drugog programa Radio Sarajeva. Tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1996. radio je za BH Radio i bio dopisnik Glasa Amerike. Autor je nekoliko TV dokumentaraca, uključujući „Godine koje su pojeli lavovi” o novinarstvu i propagandi tijekom ratova 90-ih te „Bez naslova” (2011.) o nobelovcu Ivi Andriću koji se bavi pitanjem „Što je nama Ivo Andrić onda i sada”. Od 1995. godine direktor je Media centra u Sarajevu.
Na pitanje novinarke Nacionala da li novinari rade kao što su radili i devedesetih u interesu svojih nacionalističkih vlada, Kontić je odgovorio:
„To je u jednom dijelu konstantna pojava. Ali ono što je problem ovdašnjih medija jest da se većina njih nikada nije izvukla ispod skuta politike. Taj „politički pritisak“ kao oblik kontrole je zapravo izgovor za novinare da rade u interesu onih koji su na vlasti. Ako pogledate novine u BiH od 1850., teško da možete pronaći period u kojem se novine nisu nastojale udvarati politici“.
Primjedbu da ipak postoje nezavisni mediji koji pišu kritično i o vlasti i o politici i to u svim zemljama regije i da im je možda danas teže nego ikada, Kontić je prokomentirao na slijedeći način: „U BiH je takvih medija vrlo malo i bez neke pomoći međunarodne zajednice zapravo ne mogu opstati. Osobno sam i sam djelovao u tom prostoru nezavisnosti, ali htjeli-ne htjeli moramo priznati da smo svi mi uvijek bili na marginama. Mi nismo mainstream, na ovom prostoru svi nezavisni mediji zapravo predstavljaju marginalne grupe koje pokušavaju dokazati da mediji postoje zbog javnosti i trebaju raditi u njenom interesu, a ne u interesu politike. Većina medija svih ovih godina su veliki politički udvarači, nose cvijeće toj politici i o njoj ovise. U normalnom svijetu se politika plaši medija, u našem svijetu se mediji plaše politike. Zato vlasti čine sve da nezavisne medije zastraše, da ih ugroze sudskim tužbama i da im učine život što težim. U BIH je prosječna plaća za novinare oko 500-600 maraka, niže od prosječne plaće. Onda se ljudi s pravom pitaju zašto bi riskirali za tako male pare. Osobito ljudi s obiteljima, s tim se novcem ne može živjeti. Profesija je urušena i ponižena“.
(TBT)
