Nastavlja se polemika između Mustafe Spahića Mujkija i bivšeg reisa dr. Mustafe Cerića. Još od đačkih klupa iz medrese ovu dvojicu imenjaka sudbina je povezala vrlo jakim uslovima rivalstva, sujete, bolesnih ambicija, zavisti, pa i mržnje. Pošto je Mustafa Cerić bio uspješniji, stoga što je ostvario san kojeg sanja skoro svaki provincijalac kad dođe u Sarajevo i postane softa; posato je reisul ulema, izgleda da mu zavidni imenjak Mujki to nikad nije mogao oprostiti.
Zato ga u svojoj kolumni, objavljenoj u Oslobođenju, kao odgovor Ceriću na nedavno objavljenu kolumnu na portalu bosnjaci.net, u kojem ga je nazvo luciferom, Spahić ne oslovljava Cerića titulom bivšeg reisa. On smatra da je Cerić svojom kandidaturom za člana Predsjedništva BiH dozvolio sebi takvu blamažu, bruku i sramotu kojom je dokinuo sebi sva prava koja nose vjerska znamenja i titule.
Mujki je prava inelektualna tužibama kojoj je važnije spomenuti Hegela, Platona i Habermasa, nego podastrijeti činjenice kojima bi eventualno demantirao opužbe kojima je izložen ovih dana. Njemu je bitnije odbraniti Oslobođenje nego samog sebe, pa tako ovu notorno komunističko-ateisičku novinu, koju su nekad zvali „Burek Times“, proglašava svjetskim priznatim medijem. No, ipak je ukazao na jednu ozbiljno kompromitirajuću činjenicu po Cerića. Navodno se Spahić sjeća da je, dok je bio na robiji, baš u tom komunisičkom Oslobođenju čitao Cerićevu izjavu, kao tadašnjeg imama u Chicagu, u kojoj je hvalio kako muslimani u Jugoslaviji uživaju prava i slobode ravne onima koje imaju svi muslimani na Zapadu.
(TBT)