Možda je paranoično tražiti vezu između nedavnog otvaranja srpsko-ruskog duhovnog centra u selu Ritešić kod Doboja, Dodikovog zahtjeva da se odustane od MAP-a i NATO-a i zasjedanja Odbora za oružane snage američkog Senata u Washingtonu. Ali, veza postoji! Posebno je u tom smislu prosvjetljujuća upravo završena zajednička vojna vježba PVO sastava Vojske Srbije i Vazdušno-kosmičkih snaga Ruske Federacije održana na poligonu Pasuljanske livade u Srbiji pod simboličnim nazivom „Slavenski štit 2019“. Ovo posljednje ima poseban značaj čak i za odnose NATO-a i Rusije u smislu promjene pozicija i odnosa snaga u regiji, ali o tome kasnije.
„Ugrožena sigurnost SAD!“
Najnovija američka inicijativa na Balkanu indikator je da je rusko djelovanje na Balkanu prešlo u novu fazu kada oficijelnu „miroljubivu“ politiku, ekonomske prodore i tzv. „neinstitucionalne oblike pomoći pravoslavnoj braći“ ojačavaju sve osjetnija specijalna djelovanja iz domena obavještajnog, hibridnog i subverzivnog nastupa posebnih kapaciteta Moskve! Čini se da je upravo u toku krajnja faza pozicioniranje ruskih posebno osmišljenih instalacija čiji je cilj zadržavanje uticaja Moskve u Srbiji i RS, ali i destabiliziranje Evrope.
Da je rusko djelovanje destruktivno i štetno po interese BiH i drugih zemalja Balkana, a sada već i za neke strateške interese zapadnih sila, „prosvijetlila“ nas je upravo američka diplomatska ofanziva, imenovanje specijalnog izaslanika Matthewa Palmera za Zapadni Balkan te Richarda Grenella posebno za Kosovo! Također, prošlog mjeseca je i posebni Odbor za oružane snage američkog Senata na tematskoj raspravi o stanju sigurnosti u Jugoistočnoj Evropi akcentirao rusku prijetnju. Zaključak Odbora da „nestabilan i konfliktan Balkan podriva američku nacionalnu sigurnost“. No, pitanje je kakve mjere Washingtona bi uopće mogle pokrenuti zaglavljene procese u BiH ka NATO-u i EU s obzirom da je ruska involviranost u sve sfere društ(a)va na Balkanu vrlo duboka, sistematična i iznad svega – opasna. A sa dopremanjem najsavremenijih protiv-zračnih sistema Pancir 2 i S-400 u Srbiju ona i u vojnom smislu ima novu težinu.
Ruska destrukcija iznutra
Na pomenutom Odboru u septembru Janusz Bugajski, ekspert Centra za evropske političke analize definirao je pet tipova ruskih uticaja koje možemo prepoznati kroz dnevne događaje i dugotrajne procese oko nas. „Kao prvo, to je promoviranje lokalnog nacionalizma i potkopavanje podrške NATO-u. Zatim, korumpiranje političara i biznismena kako bi se omogućio veći prodor u države. Treće, iskorištavanje energetske ovisnosti za političko ucjenjivanje; četvrto, propagandni rat putem lokalnih medija i društvenih mreža za stvaranje osjećaja podrške Rusije i opasnosti od Zapada; i peto, učvršćivanje društvenih veza Srba i Moskve preko pravoslavne crkve, stranaka, kulturne i humanitarnih organizacije itd.“ kaže Bugajski.
FOTO: (Fotoilustrcaija, Blic.rs)
Okolnosti pod kojima je došlo do takvog ruskog prodora objašnjene su u objavljenom Izvještaju Komiteta za vanjske poslove Velike Britanije (Global Britain and the Western Balkans) gdje stoji da su “spoljni akteri poput Rusije, Kine i Turske popunili prazninu nastalu zapostavljanjem Zapadnog Balkana od strane EU-a tokom proteklih 10 godina.“ Nadalje, analitičari opisuju rusko ponašanje kao „manje fokusirano na održavanje svog ograničenog uticaja u regiji, a više na narušavanje američkog uticaja remećenjem procesa integracija u NATO i EU“. Pažljivim posmatranjem Balkana ili samo BiH može se identificirati nekoliko izvora skrivenih rizika.
Noćni vukovi i ilegalni kampovi
„Noćni vukovi“, formalno su humanitarna organizacija ruskih motociklista koja propagira pravoslavno bratstvo, a na Balkanu srpsko-rusko prijateljstvo. Da su mnogo više od toga ukazuje podrška Vladimira Putina, njihovo prisustvo tokom njegove posjete Srbiji 2018. godine i u BiH uoči lanjskih izbora gdje ih je primio Milorad Dodik na nivou bilateralnog susreta! Gorana Tadića iz banjalučke filijale motorističkog kluba „Noćni vukovi“ za zasluge u razvoju srpsko-ruskih odnosa odlikovao je general-pukovnik Aleksandar Kolmakov, nekadašnji zamjenik ministra obrane Rusije! Dakle, veze sa državom su nesporne, ali u čemu je opasnost od ove grupe?
Prije nekoliko godina su u produkciji britanskog Guardiana snimljen je film o ovoj bajkerskoj družini razotkrivajući da se radi o najmoćnijoj ruskoj paravojnoj formaciji koja je odigrala bitnu ulogu u ratu u Ukrajini i aneksiji Krima. „Noćni vukovi“ su tada bili jezgro prevratničkih snaga koje su protjerale ukrajinsku vlast sa zauzetih područja, odnosno bili kamuflaža za ilegalno djelovanje ruskih snaga. I sada, ta „humanitarna organizacija“ postoji i entitetu RS gdje uživa podršku Milorada Dodika!
Zatim, ilegalni vojno-patriotski kampovi na Zlatiboru u Srbiji i u Rusiji za obuku srpske djece i mladih druga su tačka sigurnosnog rizika. Tokom prošle i početkom 2019. godine u njima je boravio neutvrđen broj omladinaca iz RS. Zvanično, program kampa podsjeća na izviđačku organizaciju – preživljavanje i orjentacija u prirodi. Ali, tu je i rukovanje naoružanjem, politička indokrinacija desničarskom ideologijom i raspirivanje islamofobije! Prošle godine je nakon negativne medijske kampanje kamp na Zlatiboru zatvoren, ali ove godine je opet otvoren u organizaciji srbijanskog Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije (UOSYU), čiji lider je Željko Vukelić. Kamp je otvoren u saradnji s ruskom “ENOT Corp” kompanijom čiji čelni ljudi Valerij Šambarov i Roman Telenkovič su istovremeno i vođe Saveza dobrovoljaca Donbasa koji okuplja dobrovoljce za borbu za otcjepljenje od Ukrajine. Oni su regrutirali i srpske dobrovoljce za rat u Ukrajini.
Od puča u Crnoj Gori do „humanitaraca“ u BiH
Dakle, nesumnjivo je da prisustvo „Noćnih vukova“ u RS i činjenica da se mladi iz RS radikaliziraju i obučavaju u kampovima pod nadzorom vojno iskusnih instruktora predstavlja sigurnosni rizik za BiH posebno u kontekstu Dodikove proruske politike. Pitanje je i svrha svega toga.
Dio odgovora nalazi se u pokušaju puča u Crnoj Gori 2016. godine kada su crnogorskim pučistima podršku davali oficir srbijanske žandarmerije Bratislav Dikić te Rusi Eduard Šišmakov i Vladimir Popov koji su na višegodišnje kazne osuđeni „zbog stvaranja kriminalne organizacije“. Ovaj slučaj ima i jednu indikativnu poveznicu sa BiH. Na suđenju u Podgorici advokat Bratislava Dikića bio je Goran Petronijević. On je nekoliko mjeseci prije neuspjele akcije u Podgorici sa Dikićem, pripadnicima „Srbske časti“ i beogradskim kriminalcima organizirao anti-NATO demonstracije u Nišu.
Za nas je bitno da je Petronijević bio član tima odbrane Radovana Karadžića, a danas je šef Fonda „Ruska humanitarna misija“ u Banjaluci sa kojim je Vlada RS-a 2018. godine potpisale Memorandum o saradnji na temelju kojeg legendiraju prisustvo i djelovanje ruskih „humanitaraca“ po BiH i to u „ostvarivanju tehničkih, organizacionih, informacionih, konsultativnih i drugih oblika saradnje…“ kako piše u memorandumu ma šta to sve značilo. Snažan pokrovitelj svega je Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu!
Sami humanitarni rad ne bi bio uopće sporan. Međutim, iskustvo BiH u posljednje dvije i po decenije govori nam da su razne „humanitarne organizacije,“ „duhovne misije“, „novinari-freelanceri“ i sl. bili idealna maska za obavještajni rad. Tako da se ne može ignorirati povezanost istih osoba sa destruktivnim događajima u susjedstvu i sa humanitarnim akcijama u BiH.
„Špijunsko leglo!“
Šta se sve može pokriti „humanitarnim radom“ ilustrira Srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu koji se zvanično predstavlja kao „regionalni balkanski centar za vanredne situacije“ sa dvadesetak zaposlenih ruskih vatrogasaca za koje je od Vlade Srbije iz Moskve traženo da im se dodijeli diplomatski status (uz sve imunitete i diplomatske povlastice!). Tragični požari u Atini na koje centar uopće nije reagirao otkrili su da nije ni bio kreiran kao protivpožarni punkt. Tadašnji američki ambasador u Beogradu Kyle Scott javno je zatražio od Aleksandra Vučića da „ne odobrava nikakav imunitet osoblju tog centra, jer je taj centar špijunsko gnijezdo!“ Taj „ruski centar“ u Nišu postao je trn u oku zvaničnika SAD zbog blizine granice sa NATO članicom (Bugarska) i američkom bazom „Bondsteel“ na Kosovu koje mogu postati predmet elektronskog izviđanja „ruskih vatrogasaca“, ako se zaista radi o „špijunskom gnijezdu“.
Ruski uticaj u BiH na duhovnom planu kako je rečeno nastavljen je ovih dana otvaranjem Srpsko-ruskog duhovnog centra i manastira u dobojskom naselju Ritešić. Indikativno je da, iako veze sa Rusijom u ovom kraju nemaju baš nikakvu tradiciju, a sam događaj ima samo lokalni i vjerski karakter (?), ipak mu je dat državni i bilateralni značaj! Predsjednica RS Željka Cvijanović i ruski ambasador Petar Ivancov naglasili su da ovaj događaj „simbolizira prijateljstvo i zajedništvo, jedinstvo između ruskog i srpskog naroda, jedinstvo kulture, civilizacije, tradicije, vjere…“ Moskva, međutim ima i mnogo konkretnije oblike djelovanja.
Tajna jedinica GRU-a i S-400
Posebno tajno oružje Moskve su specijalne grupe GRU-a (vojne obavještajne službe Glavnoye razvedyvatel'noye upravleniye) kvalificirane za cyber napade, subverziju, sabotaže i atentate. Zapadni mediji objavili su procjene sigurnosnih službi da su jedinice poznate pod nazivima 26165 i 74455 udarna snaga u sferi hibridnog rata za djelovanje kombinacijom propagande, hakerskih napada i dezinformacija. Američki zvaničnici tvrde da su upravo ove cyber jedinice GRU-a hakirale servere demokrata i izbornog štaba Hilary Clinton te objavile kompromitirajuću komunikaciju uoči izbora koje je dobio Donald Trump! Sa grupama GRU-a povezuju se i atentati na odbjeglog ruskog agenta Sergeja Skripala i njegovu kćer i bugarskog trgovca oružjem Emiliana Gebreva te pokušaj puča u Podgorici.
Osim tajno, ovih dana je i javno demonstrirana sila predstavljanjem PZO sistema Pancir 2, koji je Srbija kupila od Rusa, i najsavremenijeg sistema S-400 za koji Srbija „nema para, ali bi voleli da im Rusi to ostave!“ Doprema ovog sistema bitna je zbog dvije stvari: prvo, sve su prilike da će Moskva ostaviti u Srbiji ovaj sistem i u NATO-u sada znaju da je time neutralizirana superiornost zračnih snaga Saveza u bilo kakvom eventualnom vojnom konfliktu na Balkanu. Dakle, S-400 ovdje ima snažnu ulogu „odvraćanja“ Saveza od bilo kakve intervencije. Kao drugo, u Komandi NATO-a, a posebno u Washingtonu moraju dobro analizirati kako se desilo da je Bugarska kao članica Saveza dozvolila prelet ruskog transportera sa raketama do Srbije bez znanja komande u Napulju i da li je time narušeno jedinstvo među članicama i subordinacija u Savezu. Dakle, Rusija je ovdje višestruko poentirala i ostvarila neugodan prodor u „trbuh“ NATO-a bez obzira što se oslanja samo na ovisnost Srbije o Moskvi (po pitanju statusa Kosova) i nepouzdanog partnera Milorada Dodika u RS. Važnost i snagu vojnog prisustva Rusije na Balkanu tek treba posebno i pažljivo procijeniti u svjetlu novih činjenica o vojnoj saradnji sa Srbijom.
Propaganda Sputnjika i fantomskih portala
I na koncu, propaganda. Vidljivo je da zvaničnici RS i Srbije sve češće plasiraju stavove preko servisa Sputnjika, glavnog ruskog državnog medija na Balkanu, a vijesti se zatim multipliciraju putem domaćih državnih medija te brojnih lažnih, fantomskih portala koji bez kontrole i ikakve odgovornosti dodaju fabricirane podatke, lažne vijesti i spinove. Ekspert komunikologije Asja Metodijeva u nedavno objavljenoj analizi „Prenosioci ruskog narativa na Zapadnom Balkanu“ uočava kako je Rusija našla jeftin način sticanja naklonosti na Balkanu time što podržava Srbiju u sporu sa Kosovom, ali zauzvrat zauzima medijski prostor za proizvodnju antinatovskog raspoloženja i zaustavljanja euroatlantskih procesa, a što je suštinski ruski interes i cilj djelovanja.
Očigledno je da su centri duhovnosti, humanitarni paketi, bilbordi tipa „Ne BiH u NATO!“, motorističke turneje, MIG-ovi, sumnjive ruske investicije i skupi krediti i na kraju srpsko-ruska vojna vježba mnogo više od toga što javnost vidi. Crnogorski neuspjeli prevrat uči nas da je Moskva na Balkanu spremna i na mnogo više od tihog hibridnog ratovanja te da se možda ni u BiH ne bi libila da ostvari svoje interese – svim sredstvima.
(TBT – Analitički tim)