Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Bolest je jedna od stalno pratećih pojava i sudbina ljudi u svim generacijama, vremenima i na svim mjestima. Ona je, zapravo, univerzalna pojava u historiji ljudskoga roda. Nijedna ljudska epoha nije lišena bolesti i, shodno tome, bolesnih ljudi. Isto kao što je smrt stalna pratilja ljudskoga života, tako je i bolest stalna pratilja ljudskoga zdravlja. Dakako, čuvati zdravlje je prvorazredna ljudska dužnost, ali ma kako ga i koliko čuvali, ipak se razbolimo i budemo bolesni, odnosno potrebno nam je liječenje koje je, isto tako, stroga obaveza. Mnogo je faktora koji ugrožavaju i razaraju ljudsko zdravlje i dovode do oboljenja i bolesti, ali uvijek je potrebno imati na umu da je preventiva i pravilan način ishrane i života temelj naše medicine i odbrane od oboljenja. Ovo je očigledna činjenica o kojoj su saglasni svi medicinski stručnjaci u svijetu.
Ipak, nužno je ovdje izdvojiti jedan uzrok bolesti koji je odlika i karakteristika vremena u kojem živimo, a koji nije bio prisutan u epohama iza nas. Naime, danas nam je svima poznato da su u znatnoj mjeri zagađeni oni bitni elementi koji omogućuju sami ljudski život: zemlja, voda i zrak. Njihovo zagađenje dovelo do oboljenja mnogih biljnih i životinjskih vrsta, a onda i do ljudskih. Glavni uzročnik ovakvog stanja je – čovjek. Da, čovjek je doveo u pitanje život mnogih biljaka, životinja, pa i samoga sebe. A rezultat toga su dramatične klimatske promjene (kojih smo svjedoci i bit ćemo to, nažalost, sve više u budućnosti) koje nesumnjivo utječu na ljudsko zdravlje i raspoloženje.
Duhovne bolesti
Postoje dvije vrste bolesti: duhovna i tjelesna ili fizička bolest. Ova prva vrsta bolesti ustvari je bolest srca koja se, opet, može podijeliti na dvije vrste: bolest sumnje i bolest strasti. Način razlikovanja između ove dvije vrste srčanih bolesti derivira se iz konteksta kur’anskih ajeta koji o tome govore. Naime, ukoliko je riječ o kontekstu kuđenja licemjera i onih koji se suprotstavljaju vjerskim propisima, onda je to bolest sumnje, npr. u 10 ajetu sure el-Bekare: …u njihovim srcima je bolest (mered), tj. sumnja, kao i u ajetima: et-Tevbe, 125; el-Hadždž, 53. S druge strane, ako je riječ o kontekstima u kojima se kude grješnici i oni koji su skloni griješenju, onda je to bolest strasti, kao npr. u el-Ahzab, 32. U nastavku govorimo o fizičkim bolestima.
Fizičke bolesti
Kur’an časni ukazuje na posebno stanje oboljele osobe (haste) i u tom smislu priznaje joj poseban status koji se izražava kroz davanje olakšica (ruhsa) takvoj osobi. Spomenut ćemo neke od tih olakšica: 1) bolesna osoba nije dužna postiti mjesec ramazan: (el-Bekare, 184, 185); 2) umjesto gusula i abdesta bolesna osoba uzet će tejemmum: (en-Nisa’, 43; također: el-Ma’ide, 6); 3) bolesna osoba nije dužna ići u džihad: (et-Tevbe, 91; također: el-Feth, 17).
Ponašanje u toku bolesti
Budući da je bolest, kako smo već istakli, univerzalan pojava i da je ona kao takva neminovna u našim životima, u Kur’anu i sunnetu Allahovoga Poslanika, a.s., kao univerzalnim obrascima življenja, nalazimo upute za ponašanje u tom stanju.
Bolest shvatiti kao kušnju ili ispit
Na prvome mjestu treba biti svjestan da je bolest teškoća kušnje ili ispita koji pogađa sve one koji misle o Džennetu (v. el-Bekare, 214).
Strpljivost i izdržljivost
Drugi korak u stanju bolesti i, istovremeno, protiv bolesti jeste strpljivost i izdržljivost. Uzvišeni Allah u Kur’anu istinske vjernike hvali i opisuje kao one koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti (ed-darrā’) i za vrijeme nevolje. A te osobine imaju samo oni: koji su iskreni i oni koji su Bogobojazni, ističe se u nastavku ovoga ajeta (el-Bekare, 177). Nagrada za strpljivost je višestruka, a onome ko se u bolesti strpi u ime uzvišenog Allaha – On će oprostiti neke njegove grijehe: ”Neće vjernika zadesiti nikakva teškoća, tuga, niti bolest, čak ni briga koja ga mori, a da mu Allah neće zato oprostiti neke njegove grijehe” (Tirmizi, 976). Napominjemo da većina učenjaka smatra da se time misli na male grijehe, jer je za velike potrebno pokajanje.
Evo jednog primjera kako je Allahov Poslanik, a.s., obilazio haste, ohrabrivao ih i podsticao na sabur: Ummu l-‘Ala kazuje: “Obišao me je Allahov Poslanik, a.s., kada sam bila bolesna, te mi je rekao: ‘Raduj se, Ummu l-‘Ala – muslimana bolest oslobađa grijeha kao što vatra zlato i srebro oslobađa od hrđe’” (Ebu Davud, 3093).
U jednom kudsi-hadisu stoji: “Allah je rekao: ‘Ako iskušam Svoga roba gubitkom vida, pa se on strpi, za to mu je nadoknada Džennet’” (Buhari, 5653). Pod strpljenjem se misli na to da se čovjek ne žali i ne pokazuje nezadovoljstvo svojom sudbinom.
Ne gubiti nadu u Allahovu milost
O ma kakvoj se teškoj bolesti radilo, iskreni vjernik ne pada u očaj i ne gubi nadu u Allahovu milost i pomoć, jer u Kur’anu se ističe: Allahova pomoć je zaista blizu. Sjetimo se samo Ejjuba, a.s., i njegove razarajuće bolesti, kao i onih svih drugih iskušenja kroz koja je prošao, ali on ni za trenutak nije (iz)gubio nadu u Allahovu milost i Njegovu pomoć. Iz života ovog iskrenog i zahvalnog Božijeg roba i poslanika učimo da svojim odnosom treba(mo) zaslužiti Allahovu milost i pomoć. Iskreni vjernik je duboko svjestan da je uzvišeni Allah Taj Koji ga hrani i poji, i Koji ga, kad se razboli, liječi (eš-Šu‘ara’, 80).
Liječenje odgovarajućim lijekovima
Svakom vjerniku je strogo naređeno (farz-i ‘ajn) da se u bolesti liječi odgovarajućim lijekovima, jer za svaku bolest ima lijeka: “Za svaku bolest ima lijek, pa kada se pronađe odgovarajući lijek za bolest, Allahovom dozvolom, bit će izliječena” (Muslim, 2204). U onome što je zabranjeno – nema lijeka: “Allah je dao bolest i lijek; za svaku bolest dao i lijek. Zato se liječite, ali nemojte se liječiti haramom” (Ebu Davud, 3869). U drugom hadisu (Ebu Davud, 3871) stoji da je “Allahov Poslanik, a.s., zabranio nečiste lijekove”, tj. one lijekove koji u sebi sadrže zabranjene supstance.
Odgovarajući jednom prilikom na pitanje jednog ashaba o tome da li su dužni liječiti se, Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Jeste, liječite se, jer Allah nije stvorio bolest a da za nju nije stvorio i lijek. Samo za jednu bolest nema lijeka – starost” (Ebu Davud, 3854).
Svakako, treba izbjegavati nadriljekare, liječničke šarlatane i sihirbaze, koji na muci i patnji drugih ljudi prevarom i obmanom žele doći do velike zarade.
Ne priželjkivati smrt
Još jednu uputu nalazimo u hadisu Allahovoga Poslanika, a.s.: “Neka niko od vas ne priželjkuje smrt zbog nevolje koja ga je zadesila. Ako već mora, neka kaže: “Gospodaru, poživi me sve dok je život bolji za mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene” (Buhari, 5671).
Dužnost obilaska haste
Ebu Hurejre, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći: ‘Čovječe, Ja sam se bio razbolio ali me ti nisi posjetio.’ Čovjek će upitati: ‘Gospodaru, kako da te posjetim a Ti si Gospodar svjetova?’ Reći će: ‘Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, ali ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi me našao kod njega da si ga posjetio?’” (Muslim, 2569) Pod riječima našao kod njega misli se na Allahovu nagradu i Njegove počasti. Bera‘ib Azib veli: “Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je sedmero, a zabranio sedmero: zabranio nam je da nosimo zlatni prsten, da oblačimo odjeću od svile, brokata, grubog brokata i pamuka pomiješanog sa svilom iz Kassa te da upotrebljavamo nosiljke od svile i brokata; naredio nam je da pratimo dženaze, obilazimo bolesne i širimo selam” (Buhari, 5650).
Kultura ponašanja pri posjeti bolesniku
Komentarišući jedan hadis iz Buharijeve zbirke hadisa, iz poglavlja o bolesnicima, imam Ibn Hadžer el-’Askalani, naveo je deset adaba, “od kojih neki nisu isključivo vezani za posjetu bolesniku: (1) da se prilikom kucanja i traženja dozvole ne stoji tačno ispred vrata; (2) da se na vrata kuca pažljivo; (3) da se ne predstavlja neodređeno, npr.: ‘Ja!’; (4) da se ne dolazi u posjetu u neprimjereno vrijeme; (5) da posjeta bude kratka; (6) da se spusti pogled (da se ne razgleda unaokolo); (7) da se ne pita previše; (8) da se pokažu nježnost i osjećajnost; (9) da se iskreno uči dova; i (10) da se bolesniku poveća nada, da mu se ukaže na strpljivost, u kojoj se krije velika nagrada, i da ga se upozori od gubitka nade, zbog grijeha koji gubitak nade sa sobom nosi” (Fethu l-bārī, 13:43).
(TBT)