Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Nema nikave sumnje u to da se ibadetom, zikirom, odgojem i znanjem dolazi do zdrave islamske porodice. Bez ovih vrijednosti nema islamske porodice niti duhovnog mira u domu muslimana. Ove vrijednosti su trajne i sigurni znaci koji nas mogu dovesti do željene porodične idile, duhovne ravnoteže i prijatnog osjećanja. Bez ibadeta, zikira i namaza nema stabilne islamske ličnosti, pogotovo mlade osobe kojoj su danas u izobilju ponuđeni mnogi poroci. Namaz, post, islamska čednost ili, jednom riječju, islamski koncept i pogled na svijet u kome živimo, jedini su sigurni garanti roditeljima da njihova djece neće krenuti putem droge, alkohola, prostitucije, kocke i sličnih zala. Doista je svaki roditelj na velikom ispitu kao pastir svoje porodice! Također, međusobna pomoć roditelja i šire zajednice ili džemata ne treba izostajati. Zajednički sastanci roditelja u džamiji ili školi trebali bi se češće održavati, kao i javne tribine ili predavanja posvećena toj problematici. Jer izazovi i iskušenja našeg vremena su isuviše veliki i razorni i nadilaze moći pojedinca te je zato svakome potreban džemat nad kome je ”Allahova ruka”.
Prema tome, samo u porodici protkanoj islamskim moralom i navedenim vrijednostima moći ćemo se osjećati komotno, ugodno, prijatno, sretno. Zapravo, osnovna značenjska intencija arapskih riječi za porodicu, tj. riječi ehl i al, a koje Kur'an koristi i koje imaju vrlo blisko značenje jeste osjećati se prijatno, ugodno. Naime, mi se osjećamo prijatno, ugodno i lijepo sa svojom čeljadi, sa svojom djecom, sinovima, kćerkama, ženom, roditeljima. Osjećamo se ugodno kada sa svojom porodicom zajedno učimo Kur'an, kada čitamo i učimo hadise našeg Vjerovjesnika, alejhisselam, kada zajednički gledamo televizijski program, kada se zajednički odmaramo, kada uzimamo poklone našoj čeljadi, kada se zajednički radujemo porodičnim uspjesima… Muhammed, alejhisselam, podučio nas je da je ”najefdalniji dinar onaj koga čovjek potroši na svoju porodicu, pa dinar koga čovjek potroši na svoga konja dok je na Allahovome putu, pa dinar koga čovjek potroši na svoje ahbabe dok je na Allahovome putu” (Ibn Hibban: 10/305).
U temelju porodice stoji bračna veza, tj. muž i žena. Muž i žena su, dakle, stubovi na kojima počiva zgrada porodice. Skladan i harmoničan brak, po pravilu, znači skladan i harmoničan bračni život. Zato je Kur'an bračnim i porodičnim propisima posvetio posebnu pažnju i, za razliku od nekih drugih oblasti ljudskoga života, u vezi sa ovim pitanjima donio decidne propise. Komentatori Kur'ana kažu da je to zbog nesvakidašnje važnosti i specifične težine braka i porodice i njezine uloge u životu pojedinca i zajednice.
Potrebno je naglasiti da je posebna uloga u porodici namijenjena majci muslimanki, jer sam otac nije u stanju da zaštiti i očuva svoju porodicu. Neophodni su i otac i majka da vode brigu o svojoj djeci. Zato se puna pažnja mora posvetiti obrazovanju muslimanke kako bi ona mogla podići muslimanski dom, jer, kako veli Sejjid Kutb, ”ko želi izgradnju muslimanskog doma, treba na prvome mjestu tražiti suprugu muslimanku. U protivnom, dugo će kasniti izgradnja muslimanske zajednice. Zgrada će ostati trošnom sa mnogo rupa” (U okrilju Kur'ana, 28/203).
Muslimanka kao žena i muslimanka kao majka, ali i muslimanka kao djevojka, danas je posebno izložena raznim pritiscima i nerazumijevanju od strane šire društvene zajednice i zato joj je potrebna izdašna pomoć supruga ili oca, njegove rodbine, te Islamske zajednice kao institucije, kako bi svoj časni zadatak podizanja čeljadi i autentičnog muslimanskog doma obavila na što uspješniji i lakši način.
Na osnovu svega rečenog, možemo konstatirati da je islam doista vjera porodice. Porodica je svojevrsna tvrđava vjere. Učvršćenju i osiguranju te tvrđave doprinose svi članovi porodice: otac, majka i njihova djeca. Vjernik je zadužen upućivanjem kako sebe i svoga srca, tako i svoje porodice. Dakle, njegova obaveza je dvostruka, pogotovo u naše vrijeme kada su udvostručeni i izazovi i iskušenja u odnosu na prošla vremena.
(TBT)